Kliker.info

Veličina financijske intervencije koju američka vlada namjerava ubrizgati u posrnuli sektor investicionih banaka s ove strane Atlantika, mogao bi uskoro dostići sumu koja je potrošena na rat u Iraku, od 2003 na ovamo, mjereći se u trilijunima. Sve će na kraju, kako se to i najavljuje – platiti Amerikanci koji svake godine uredno plaćaju razne vrste poreza.
Nova "teritorija" za državu
Od kako su uoči vikenda, šef FED-a (Federal reserve System) Ben Bernake i ministar Trezora Henk Paulson obznanili, kako država neće oklijevati sa spašavanjem banaka koje se nadju u poziciji u kojoj se našla najveća osiguravajuća grupacija AIG, Wall Street se privremeno smirio od naglih finacijskih potresa. Amerikanci medjutim, tradicionalno – nisu presretni ka dim se država suviše mješa u poslovanje. U skorijoj povijesti medjutim, ne mogu se negirati pozitivni efekti državne intervencije: tako je na primjer država, odustala od 313 milijuna dolara profita, nakon što je, u doba Reagana, 1980, s milijardu i pol dolara tada spasila proizvodjača automobila Chrysler. Bez ikakvih nagovještaja da je dobit interesuje, država je ovog ožujka s 29 milijardi pomogla komercijalnu banku JP Morgan Chase, kako bi kupila brokersku kompaniju Bear Stearns, da bi potom redom spasila dvije najveće kreditne institucije Fannie Mae i Freddie Mac, ali nakon intervencije oko AIG osiguranja, Washington je sada na "novom terenu", jer izravno odlučuje o upravljačkoj strukturi kompanija koje spašava. Povod ovako velike intervencije je i pokušaj da se izbjegne globalna finacijska kriza, kako to piše, Los Angeles Times. New York Times, koji je medju prvima objavio da bi država mogla intervenirati sa čak 700 milijardi dolara, navodi da bi američka bi financijska kriza mogla dobiti sasvim nove globalne aktere, čak i na tom polju intervencije: Kinezi, ali i investitori iz Singapoora pokazali su navodno interes da kupe čak 49 posto dionica Morgan Stenleeya. Analitičari medjutim predvidjaju da bi Washington, kao i u slučaju AIG-a mogao biti brži s domaćim mjerama spašavanja.
Dolar "dostigao" dno, a Rusi "pretjerali" ?    
U raznim analizima koje tumače razloge ovako sveobuhvatne američke državne intervencije u domaćem finacijskom sektoru izdvajaju se dvije: Amerikanci su svjesni sve pogubnijih posljedica jeftinog dolara i skupe energije na geostrateškom polju, na kojem se Rusija, u posljednjih nekoliko godina pokazala kao dobitnik koji svoje novostečeno bogatstvo koristi za promidžbu svojih globalnih političkih interesa. I drugo, dolar bi ovim mogao dostići dostići svoje dno i početi oporavak. No, nitko još sa sigurnošću ne može ustvrditi da li će ova državna intervencija, dosad nevidjena u američkoj povijesti – spasiti bankarski sistem u cjelini. Još nema odgovora niti na pitanje: što će biti neposredne posljedice za krajnje korisnike bankarskih usluga? Ukoliko intervencija ne uspije, krediti bi na tržištu mogli postati još skuplji. Čak će i oni Amerikanci, s dobrom "kreditnom historijom" teže dobivati stambene ili kredite za komercijalno poslovanje, pod "razumnim uvjetima". To bi uz 2 posto kamate na kredite koje osiguravaju bankovni sistemi pod zaštitom države, trebalo da znači – oko 6 posto za dugoročne kredite od 15 do 30 godina. Prema navodima američkih ekonomista, to bi — pojačalo kreditnu likvidnost, i bar zaustavilo daljnju eroziju cijena zaostalie, neprodate stambene inventure. Intervencija tek započela – nema garancije o uspjehu Ako se američka bankovna likvidnost ne osigura, ili se ova grandiozna državna intervencija pokaže neuspješnom, sve bi, pored ostalog moglo rezultirati skupim kreditima, iako su kamatne stope za sad "vještački niske", kako to piše US Today. Za američke potrošače bi to značilo i iznad 7 posto kamate, za one koji žele kupiti nekretnine, početi ili nastaviti postojeći business, što bi moglo dovesti do dugogodišnje ekonomske stagnacije, kao što je to bio slučaj u Japanu, u prošlom desetlječu. Time bi se, iaonako nizak ekonomski rast u Americi praktično doveo u pitanje, jer bi se kriza u sektoru nekretnina i gradjevinarstva, zbog objektivne apstinencije krajnih korisnika – vjerojatno samo produbila.
Nakon objavljivanja paketa intervencionističkih mjera, Bernakee i Paulson započeli su i intenzivnu "ekonomsku diplomaciju", obavljajući veliki broj telefonskih poziva sa tržištima u Europi i u Aziji,. Intervencija na domaćem tržištu kapitala, zapravo je tek započela, ali je još uvijek veliko pitanje da li će uspjeti?   (Kliker.info-JL)