Kliker.info

Užasno, strašno, ovo niko nije očekivao, sistem je zakazao, gdje je bila država, ogorčeni smo! Sudeći prema ovakvim i sličnim reagovanjima na svirepi zločin koji je prošlog petka ujutro počinjen u Gradačcu, kada je 35-godišnji Nermin Sulejmanović iz pištolja ubio bivšu suprugu i dva muškarca, oca i sina turskog državljanstva, i ranio još tri osobe, među kojima i jednog policajca, moglo bi se pomisliti kako su stanovnici ovog inače mirnog gradića sa zanimljivom tradicijom tek sada shvatili u kakvoj državi i u kakvom društvu živimo.

Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)

Kao da se već dugi niz godina ne suočavamo sa jednom te istom dijagnozom – bh. društvo je bolesno na mnogo načina, a država kakvu trebamo ne postoji, osim možda u prigodnim izjavama Željka Komšića, u čemu ga sada mladalački slijedi Denis Bećirović. Država, to je urušena kuća u kojoj su gotovo sve instalacije u kvaru i nema tih majstora koji bi sada sve to popravili. Sve je to u najvećoj mjeri djelo dugogodišnje vladavine do grla korumpiranih nacionalističkih struktura koje su zemlju do temelja opljačkale i moralno uništile. Zločin poput ovog u Gradačcu mogao se dogoditi u bilo kojem gradu u bilo kojoj zemlji, ali on je specifično naš po tome što svjedoči da živimo u kukavičkoj državi koja nije u stanju ili ne želi da nas zaštiti od nasilnika i nasilja, zbog čega smo kao građani svi do jednoga preplašeni. Obraćajući se građanima, prvi čovjek Gradačca Edis Dervišagić je rekao kako je “ta osoba poznata mnogima od nas, pa i meni”. Ama, gospodine gradonačelniče, reci ime tog zlikovca, reci da je toliko i toliko puta osuđivan kao kriminalac i nasilnik i da mu je jedino mjesto boravka morao biti zatvor!

Gradačac je miran gradić sa desetak hiljada stanovnika, vrijednih, poduzetnih i socijaliziranih ljudi, koji su i prije ovog masakra znali gotovo sve o Nerminu Sulejmanoviću, klonili ga se, ali su o tome samo šaputali. Nije bilo preporučljivo baviti se njime. Osvajač dvije zlatne medalje na međunarodnim bodibilding takmičenjima, bio je snagator sa najmanje stotinu kilograma zastrašujuće mišićne mase, vozio je bijesni motocikl i imao nadimak Rejban. Dovoljno da izazove strahopoštovanje gdje god bi se zaustavio. Nije čudo što je bio svojevrsni idol mnogih gradačačkih tinejdžera. To što nije bio rođen u Gradačcu, nije bilo ni od kakvog značaja. Mnoge mlade i lijepe djevojke obožavaju takve tipove, to je u prirodi žene i tu se ništa neće niti može promijeniti. Najjači frajer u našem sokaku je i najpopularniji.

Zato nije neobično da je i Sulejmanović, pored lijepe ali nesretne supruge imao i ljubavnicu. Neobično je što je ona, navodno, policajka! Ako je to tačno, šef lokalne policije teško da može ikoga uvjeriti kako mu ljubavna veza između njegove uposlenice i prononsiranog siledžije i kriminalca nije bila poznata. Sada se ta šokantna priča provjerava. Ako se potvrdi kao istinita, onda i nema mnogo mjesta čuđenju da mu je upravo policajka, iako je mogla pretpostaviti da će se dogoditi tragedija, otkrila mjesto gdje se njegova supruga Nizama skrivala od pobješnjelog razbojnika. Policajka po imenu Dženana Selimović trenutno se nalazi na odmoru u Italiji!? Da tu nisu čista posla, govori i najnovija informacija prema kojoj postoji sumnja da je i jedan viši inspektor Policijske stanice bio dugo blizak sa Sulejmanovićem.

Policija je u samom vrhu najkorumpiranijih profesija u Bosni i Hercegovini. Slabo plaćeni i bez ikakvog autoriteta među građanima, zabrinjavajuće veliki procent policajaca, inspektora i direktora policije upušta se u saradnju sa kriminalnim grupama. Neki dan je u Kiseljaku uhapšeno osam policajaca zbog sudjelovanja u prodaji droge, prije toga u Kaknju njih 16. S druge strane, odnos policije prema žrtvama nasilja ponekad je u najmanju ruku čudan. Modrice po tijelu isprebijane žene i raskrvavljeno lice nisu dovoljan dokaz za podnošenje prijave odgovarajućem sudu, jer predstavljaju “samo jedan izvor informacija”?! MUP Tuzlanskog kantona dostavlja Općinskom sudu u Gradačcu prijedlog da se Sulejmanoviću zabrani približavanje i uznemiravanje njegove supruge, ali sutkinja Lejla Numanović odbija prijedlog i obustavlja postupak, jer je policijski formular bio prazan, bez potrebnih dokaza. Zar 14 krivičnih djela koja su obilježila Sulejmanovićevu neslavnu biografiju, a koja su bila dobro poznata gospođi sutkinji, nisu bila dovoljan dokaz da je njegova supruga, koju je maltretirao i tukao, u životnoj opasnosti? Nonšalantan i formalistički pristup sutkinje Numanović baca ozbiljnu sumnju u njene stvarne motive i namjere. Šta ćeš, ovo je zemlja nasilja, zemlja u kojoj i neke vodeće stranke imaju svoje batinaše, koji svoje kolege i vijećnike tuku pred TV kamerama. I zašto bi jedna sutkinja izazivala sudbinu progoneći nasilnika Nermina Sulejmanovića kad i u pravosuđu na najvišem državnom vrhu sjede politički ili na drugi način korumpirani tužioci i sudije?

Usput rečeno, dijagnoza prema kojoj je “zakazao sistem” nije tačna. Naprotiv, sistem je osmišljen i postavljen tako da proizvodi strah i nasilje, koji su u temelju svakog totalitarnog režima, njegov provjereni čuvar. Zato ovdje ne može biti riječ samo o femicidu, iako je on najočigledniji i najizraženiji. Nasilje u ovoj zemlji ima mnogo širi spektar i vrši se nad svima koji važe za slabe i nezaštićene – nad uposlenicima, etničkim manjinama, nad djecom, starim bračnim parovima ili gay populacijom. Nasilje je prisutno na ulici i stadionima, u tramvajima i trolejbusima, takoreći u svakom haustoru. To što ga trpimo, stvar je našeg fatalno nepromjenjivog mentaliteta i nedostatka svijesti da ne treba i da nismo dužni da ga trpimo. Biće potrebne čitave generacije da se taj mentalitet promijeni i zato će sve ovo još dugo trajati.