Kliker.info

“Nije normalno šta su momci uradili“, valjda je i najbolji opis sinošnje briljantne igre bosanskohercegovačkih košarkaša koji su pobijedili Hrvatsku s 110:90 i širom otvorili vrata za Eurobasket. Autor izjave je selektor reprezentacije Adis Bećiragić i nema nikakve sumnje da on zna o čemu priča.

Piše: Dženana Karup Druško

Dodatnu težinu pobjeda je dobila nakon što je kapiten naše reprezentacije Džanan Musa poslije utakmice objasnio u kakvim su uslovima igrali –medicinski tim u Realu mu je savjetovao da ne dolazi na utakmicu zbog povrede, a povrijeđeni su bili i Kenan Kamenjaš i Amar Gogić, dok se majka Adina Vrabca razboljela i u bolnici se bori za život. Onda su zaigrali i – bukvalno rasturili Hrvatsku! Na ponos cijele države koja je gorila nakon toga.

Musina izjava, kao kapitena reprezentacije BiH, odmah nakon utakmice odjekivala je emocijama i ponosom. Podsjetio je na probleme koje su imali i otkrio da je, kad im je nakon prvog poluvremena selektor objasnio taktiku, on je zatražio riječ i rekao saigračima: “Pred ovom publikom, pred našim porodicama i braćom, teško ko može izgubiti“! Istakao je da je “bilo pobjeda i poraza“, ali “nikad u životu nisam osjetio ovoliku radost s ovim momcima, ovo su heroji. Hvala svim navijačima. Kakav poklon za cijelu Bosnu i Hercegovinu!“ Govoreći o paklenoj atmosferi u Skenderiji, Musa je poručio: “Igrao sam u Evroligi u Beogradu, Atini… Ne mogu im pertle zavezati“. Sjećamo se kako je Beograd dočekao Musu, zvižducima i uvredama, na šta je on dostojanstveno odgovorio, pri čemu samo on zna kako se tada osjećao jer nikad nije krio da je on veliki – Bosanac, a i Hercegovac. I nastavio je ponavljati: “Volim te Bosno“!

Kenan Kamenjaš, još jedan heroj utakmice, iza ponoći je na društvenim mrežama čestitao 25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine, uz stih “Da te volim duša zna…” i podijelio timsku fotografiju iz Skenderije. Pa koliko je srce tih bosanskohercegovačkih košarkaša!? Ogromno, veliko kao Bosna i Hercegovina, ali ne samo u geografskom značenju, nego u ponosu i dostojanstvu Bosanaca i Hercegovaca koji su se borili, i koji se bore za ovu zemlju, koji je beskrajno vole i vjeruju u nju. Naši košarkaši su nakon utakmice poslali poruke koje griju svakog Bosanca i Hercegovca, koje vraćaju ponos i dostojanstvo.

Zato je 110:90 puno, puno više od pobjede u toj utakmici. I to iz više razloga.

Poruke iz Skenderije

Osim što je bila u savršenom trenutku i posvećena Danu državnosti BiH, koji se osporava, napada, urušava, pobjeda je velika jer je protivnik bila Hrvatska. Država čiji predsjednik je Bosni i Hercegovini poručio, a onda to i ponavljao: “Dakle, još jednom govorim – građanska  država je daleki, daleki san, i to je lijepa stvar, ali prvo sapun, onda parfem“. Država čiji premijer rukama i nogama lobira po svijetu za ustavne promjene u BiH koje će zakovati etničke podjele zbog čega je ova zemlja krvarila devedesetih… Država iz koje se negiraju zločini, međunarodne presude, da je hrvatska vojska razarala BiH, dok ministar vanjskih poslova BiH gostujući za državnu televiziju Hrvatske ne zna o tome, a ni za presude i ne bi da se time bavi. Država iz koje se na sve načine osporava i ponižava građanska BiH, što potvrđuje i slučaj Kovačević…

Pojedini mediji u Sarajevu pišu kako su “komšije oduševljene“ Sarajevom jer je u Skenderiji bila zastava Hrvatske, a na himnu niko nije zviždao. Zanimljivo, zašto je to bitno istaknuti baš poslije ove utakmice – jer su bh. navijači divljaci koji ne poštuju druge i njihove simbole?!

li, možda zato što je Hrvatska bila agresor na Bosnu i Hercegovinu? Ili što aktuelna politika Zagreba ne propušta ponižavati Bosance i Hercegovce kad god i gdje god stigne? Ili zbog toga što hrvatski navijači iz BiH na stadionima uzvikuju da je Hrvatska njihova domovina, dok psuju BiH i pale bh. zastavu? A na to nema odgovora bh. političara što još više ruši ponos i dostojanstvo Bosanaca i Hercegovaca koji znaju da su svoju zemlju branili od dvostruke agresije – Hrvatske i Srbije. I kojih je nesumnjivo bilo puno sinoć u Skenderiji.

Možda je sinoć bila Hrvatska zastava u Skenderiji i nije se zviždalo na himnu, što je potpuno u redu, ali Skenderija je poslala više no jasnu poruku. Nakon što je Musa poslije utakmice preskočio ogradu i kao kapiten poveo reprezentativce među najvatrenije navijače na tribinama zaorila se pjesma koja se čula više puta i tokom same utakmice:

… ni pogođen nisam, ni umro ni pao 
samo sam morao skočiti dole 
nastavit ću tačno tamo gdje sam stao 
izronit će stari za one što ga vole…

Poruka je bila više no jasna, svi dobro znamo da je “stari“ iz pjesme Stari most iz Mostara, a znamo i ko ga je, kako i zašto srušio. Poruka ove pjesme više puta pjevane sinoć u Skenderiji imala je više no jasno značenje: sve ste pokušali, ali nas niste uništili i ništa nam ne možete! Bosna je obnovljena, izronila iz pepela srpskih i hrvatskih granata, za “sve one što je vole…“

Izronio je stari…

Društvene mreže od sinoć gore, ljudi ne kriju ponos. A proradio je i bosanski humor, tako se među brojnim objavama našla i ova:

“Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt najavio je obraćanje za sutra u 12 sati ispred dvorane ‘Mirza Delibašić’ na Skenderiji. Prema nekim najavama, Schmidt bi trebao naknadno suspendovati Amara Gegića na 24 sata, dok neki drugi izvori iz OHR-a navode da je u toku prikupljanje podataka o etničkoj pripadnosti reprezentativaca BiH. U tom slučaju, ukupan broj poena koji su postigli košarkaši koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci podijelit će se sa 10. Schmidt je vođen logikom nametnutim izmjenama Izbornog zakona u noći Općih izbora 2022. godine odlučio da jedan hrvatski poen vrijedi kao deset bošnjačkih. Nažalost, u tom slučaju ni fenomenalna pobjeda sa 270.000 glasova… čuj nas, pobjeda sa 20 poena razlike nije dovoljna.“

Na svojoj FB stranici, Necko Mehanovic je istakao da je tekst, naravno, satiričnog sadržaja. A bilo je i onih koji su podsjetili da je to reprezentacija u kojoj igraju oni koji ostanu, nakon što Srbija i Hrvatska “proberu“ košarkaše za svoje reprezentacije.

Zato je sinošnja utakmica više od pobjede, pobjeda je to države Bosne i Hercegovine, i svega onoga u šta vjerujemo i za šta se borimo od 1992. godine.

O važnosti sporta, tačnije fudbala za Bosnu i Hercegovinu pisao je veliki prijatelj Bosne i Hercegovine Ed Vulliamy u svojoj knjizi: Rat je mrtav, živio rat / Bosna i svođenje računa, navodeći da “bosanski hrvati navijaju za Hrvatsku“, a “bosanski Srbi za Srbiju“, pa ipak “na fudbalskom terenu stvarno ima Bosne“ i to je “mali tračak nade“ da Bosanci i Hercegovci “pokažu ko su stvarno“. U to vrijeme je kapiten bh. reprezentacije bio Srbin, Zvjezdan Misimović, a “superzvijezda Edin Džeko“. Vulliamy citira svog sugovornika: “Takva Bosna treba biti – sva tri naroda zajedno. Ako Srbi ne žele da nas podrže, ili Hrvati, to je njihov problem“.

Pišući o problemima s kojima su se susretali bh. reprezentativci, Vulliamy opisuje, kroz razgovor s jednim bh. prognanikom: “Ne može se naglasiti važnost Džeke u ikonografiji rasturene, razbijene Bosne“, Džeke koji je “nacionalni idol“ jer “kad Džeko zabije gol, svaka bosanska izbjeglica na svijetu je zabila gol. On je naš primjer, naša nada“, a njegova karijera ključna je za identitet mladih u dijaspori i nada za zemlju“. Identitet koji se Bosancima i Hercegovcima osporava i iz Zagreba i iz Beograda. Dok se, primjera radi, srpski identitet gradi i srpskim pobjedama, srpskog tenisera Novaka Đokovića.

S bosanskom zastavom

Kad je Džeko stigao, piše dalje Vulliamy, da igra za Toplice, “ponuđeno mu je češko državljanstvo i šansa da igra za veliki međunarodni tim. Odbio je. Kada je prebačen u Wolsfburg u njemačkoj Bundesligi za četiri miliona eura, ponuđeno mu je njemačko državljanstvo, što bi podrazumijevalo i mjesto u njemačkoj reprezentaciji, s kojom se uvijek može računati da će osvojiti Svjetski kup. Džeko je ponovo odbio. Kada je stigao u Englesku za 35 miliona funti, da igra za Manchester City, bilo je suvišno i pitati – kad je City osvojio Kup 2010. godine Džeko je bio na terenu i. mahao bosanskom zastavom.

Njegova tvrdoglava odanost Bosni i Hercegovini potječe uglavnom iz njegove predanosti. Ovi momci su došli do raskršća kad trebaju birati ko su, i neki od njih razumiju da slava i novac nisu sve. Izabravši Bosnu Džeko je odgovorio na ključno pitanje: ‘Ko sam ja?’, i time uputio poruku svojoj zemlji, svojim roditeljima i bosanskoj djeci. ‘Tako je Džeko izabrao Bosnu, umjesto najviše planine u fudbalu‘, rekao mi je Asmir u St. Louisu.“ Džeko, “on je naša bajka“.

Džeko je među prvima sinoć čestitao bh. košarkašima s kratkom i jasnom porukom: “Jedna si jedina“, uz pobjedničku sliku iz Skenderije i, naravno, zastavom Bosne i Hercegovine.

I tako, sad imamo još jednu jednu bajku, Džanana Musu i košarkaške reprezentativce Bosne i Hercegovine. Oni su naš ponos i vraćaju nam dostojanstvo, čak i kad pomislimo da gore ne može. Oni su naša nada, sve ono u što vjerujemo, dok govore ono što mislimo. Oni su Bosna i Hercegovina, svjetlo njene napaćene duše.

(Slobodna Bosna)