Kliker.info

Može li se do oktobra još uvijek nešto promijeniti oko bezviznog režima za građane BiH?
– Sve je na nama. MIP je izvršio svoje obaveze iz akcionog plana. Nas sada optužuju da nismo izlobirali, ali Ministarstvo je izlobiralo toliko da BiH bude obuhvaćena odlukom o zemljama koje će dobiti bezvizni režim. Ono što je sada najvažnije je da BiH nije izostavljena iz te političke odluke. Ali, BiH mora ispuniti uslove, a najvažniji je uvođenje biometrijskih pasoša i onda će biti na listi sa Srbijom, Crnom Gorom i Makedonijom. Za sada je samo Makedonija ispunila sve uslove, Srbija ima još četiri, a Crna Gora još tri. Oni su dužni sve to ispuniti do nove evaluacije u oktobru. Važno je naglasiti da će iz tih zemalja samo nosioci biometrijskih pasoša putovati bez viza.
Da li je onda moguće da konačna odluka EU bude promijenjena ako BiH do 1. oktobra izda veći broj biometrijskih pasoša?
– Da, moguće je, ali ima još 48 drugih uslova koji su jasno pobrojani u julskim preporukama. Ako ispunimo veći dio tih obaveza i počnemo izdavati biometrijske pasoše možemo doći na listu bezviznih zemalja.

Jeste li Vi lično razočarani? Govorili ste da je bezvizni režim za BiH gotova stvar?
– Ja sam svoje tvrdnje bazirao na tome da ćemo izdavanjem pasoša i ispunjenjem uslova kojih je bilo tri, pa devet, pa dva zakona, izvršiti sve obaveze. Ali Evropska komisija nije cijenila naše rezultate na isti način kao mi, a mi smo se očito uljuljkali u našem ubjeđenju da dobro radimo. Ja sam imao dojam da je tih uslova bilo manje, ali sada vidim da ih je 48. No, i sada možemo mnogo uraditi, uz izvanredan napor do kraja septembra veći dio preostalog posla je moguće završiti i to bi nama bilo dovoljno za dalju političku akciju. Uz pasoše i bolju dinamiku do kraja godine mi možemo dobiti municiju da BiH od 1. januara bude na listi za bezvizni režim. I sada imamo uspjeh lobiranja jer smo mi dugo pucali iz prazne puške ne znajući da je prazna.

Da li je EU prezahtjevna prema BiH ili su druge zemlje zaista uradile više od nas?
– Vjerujem da su uradile više nego mi, ali to ne znači da je BiH morala biti izostavljena sa te liste. Mi smo navodili razne argumente, od pasoša Srbije i Hrvatske za koje građani mogu aplicirati, da već imamo više od 20.000 aplikacija i da taj broj raste. Ali, proces dobivanja srbijanskog pasoša traje godinu do godinu i po i šta god da se desi – BiH će do tada biti na listi bezviznog režima. No, bez biometrijskih pasoša nema ništa i to je jasno rečeno u preporukama EK.

U nekim ambasadama zemalja EU u BiH su opet pooštreni uslovi za dodjelu viza, čak i za povlaštene grupe: studente, naučnike…
– Mi to znamo i pratimo. Problem je bio posebno izražen u austrijskoj i njemačkoj ambasadi i mi smo odmah reagirali, a ja sam čak poslao i pomoćnika u Njemačku, u njihovu konzularnu Upravu i znate o čemu se radilo? Radilo se o striktnoj ličnoj interpretaciji olakšavajućeg viznog režima. Najčešće je šef odjela iz zemlje iz koje dolaze, a problem su i naši ljudi koji rade u ambsadama i koji su rigorozniji u odbacivanju zahtjeva. Razgovarali smo i sa njemačkim, ali i sa novim austrijskim amabasadorom i to u njegovoj prvoj, nastupnoj posjeti.

Iz SBiH, iz koje i Vi dolazite, potekla je inicijativa da se svi koji imaju diplomatske pasoše odreknu te povlastice?
– Ja nemam problema s tim i mogu dati pasoš, ali ja kao ministar vizu mogu dobiti odmah i na obični pasoš. Zbog posla koji obavljam, ja  nisam u poziciji u kojoj su građani i ne znam da li bi to doprinijelo njihovom boljitku. Ali, nije stvar u bojkotu, nego u tome da obavimo poslove. Mi smo odmah nakon preporuka EK 15. jula uputili instrukciju svim ambasadama u zemljama EU da obave hitne razgovore o tome zašto BiH nije dobila bezvizni režim i šta se sada od nas očekuje. Mi smo sada pripremili informaciju za VM BiH,  Parlament i Predsjedništvo BiH o tome da su svi istakli da u šengen-zoni nema moralnih ili političkih uslova, nego da je riječ isključivo o tehničkim. Formula je jednostavna: uvedite biometrijske pasoše i neće biti smetnji.

Koliko građana BiH ima diplomatski pasoš, a koliko srbijanski i hrvatski?
– Za diplomatske ne znam, to je mali broj ljudi, ograničena lista, uglavnom diplomate…
Ali, tu ima i supruga, prijatelja, bivših političara…
– Postoji diskreciono pravo ministra, postoji i pravilnik, a ministar to može uraditi i za neke zaslužne građane, raniji ministri su davali, ja sam samo nastavio i dao sam možda jedan ili dva…
Kome?
– Mislim guverneru CB BiH, a produžio sam Ejupu Ganiću…. Još nekom sam dao, pisale su novine, ali se sada ne sjećam.

Ima li zloupotreba bh. pasoša?
– Sa diplomatskim nema, a to i nije u našim ingerencijama. Ima, naravno, slučajeva da kriminalac bude uhapšen sa bh. pasošem, ali to su stvari sa kojima se sreću građani svih država.
Koliko ste zadovoljni učinkom bh. ambasadora u svijetu?
– Imali smo jednu kontinuiranu aktivnost, od 2006. i mape puta do sada i mislim da imamo veoma odgovorne ambasadore. Samo u EU imamo 18 ambasada i na našu posljednju instrukciju njih 17 odgovorilo je u roku od dva dana, a 18. u tri, jer sagovornika u zemlji domaćina nije bilo. Nama nedostaje više instrukcija, akcija, a ljudi su spremni da rade, voljni su za to. Ja sa svoje funkcije imam dobar odziv. Drugo je pitanje da li su svi dovoljno iskusni jer ima iskusnijih i  novih diplomata. Ali, njihov odnos prema poslu je zadovoljavajući.

Koliko Vi njima uopšte možete biti šef ako ih bira Predsjedništvo BiH?
– Oni platu primaju preko Ministarstva i obavljaju zadatke u skladu sa instrukcijama Ministarstva i Predsjedništva BiH, koje opet idu preko nas. Mi ocjenjujemo njihov rad i ocjene dostavljamo Predsjedništvu. Svima je stalo da ocjena bude dobra i da odrade dobar posao, pogotovo oni koji su na čelu organa koji su uz to i multietnički. A mi njihov angažman cijenimo i po broju informacija koje dobivamo od njih.
Ima li neko ko posebno dobro ili posebno loše radi?
– Ne bih to sada izdvajao. Uskoro imamo i veliko savjetovanje kada ćemo evaluirati ocjene i ukazati i na dobre i loše primjere i pomoći ljudima koji su se loše snašli. Te ocjene su opisne i one idu Predsjedništvu BiH.

Ambasadori bi trebali raditi i na promociji privrede?
– Tu je situacija dvojaka. Neki su došli iz privrede i oni se bolje snalaze u poslovnom svijetu, ali ima i onih koji su se fokusirali na politički rad. Mi, zbog ograničenih sredstava, nismo mogli u ambasade slati i ekonomske stručnjake. Sada pripremamo ugovorne diplomate, predstavnike privredne komore i privrednike koji su zainteresovani za određena područja. Imamo dobre ljude, ali nemamo širok dijapazon kvalitetnog kadra u svih 56 zemalja. Imamo dobre primjere u Alžiru, Pakistanu gdje imamo mnogo koristi od naših posjeta. Ja uvijek vodim privrednike, unaprijed im obezbijedimo sagovornike, pa brzo dolazi do konretnih dogovora.

Koja je korist od tih vaših putovanja?
– To je pitanje statusa BiH u međunarodnim krugovima. Ako se mi nigdje ne pojavljujemo i ne iznesemo stavove zemlje, ko onda o nama da govori u krugu UN-a gdje je 192 zemlje ili u krugu EU? Mi tamo dobijemo priliku da iznesemo naše stavove, a ima i mnogo inicijativa. Ja viđam ministre, i na multiratelarnom forumu i na bilateralnom, i to je značajan poticaj. Posjete su značajan poticaj za saradnju. Ja sada mogu da nazovem 22-jicu svojih kolega iz EU i zatražim bilo kakvu intervenciju, kao i oni mene.
Ali, činjenica je da je izvoz loš, da nismo dobili bezvizni režim, da naši građani imaju problema u nekim zemljama…
– To je naš interni problemi, to nije stvar diplomatije. Diplomatija ne može riješiti interne stvari. To što mi nismo kandidat za EU je to što mi ne izvršavamo svoje obaveze koje treba da izvršava Direkcija za evropske integracije, jer oni su koordinatori unutar BiH. Naša uloga je politička, mi nemamo konkretnih zadataka u tom poslu i zato su naše prezentacije i susreti važni. Zašto sam ja putovao u Šarm el Šejk?  Da dobijemo podršku za ulazak u nestalno članstvo u Vijeću sigurnosti.

Kako je bilo u Šarm el Šejku?
– Mene napadaju da ja pokušavam da otkrivan Afriku, ali u toku lobiranja mi smo ocijenili da smo mi zemlje Afrike u potpunosti zapostavili, a  to su zemlje Pokreta nesvrstanih u kojem je Jugoslavija nekada imala jak ekonomski uticaj, izvoznik bila, investicijske radove vodila. Ja sam sada razgovarao sa 40 ili 50 ljudi o izvozu i saradnji i svi su se sjetili i Bosnaputeva i Energoinvesta i Unisa i Šipada i vrlo rado bi sve te firme vidjeli u svojim zemljama. Otvoreno su nam uputili poziv da dođemo i vidimo gdje možemo sarađivati, zbog naših prijateljskih odnosa i sentimenta prema bivšoj Jugoslaviji.

I šta sad neko iz BiH treba da uradi da se uzmu ti poslovi?
– Mi, čak ni ovdje u Ministarstvu ne znamo dovoljno o tim zemljama i o njihovim potrebama. Nemamo DKP-e i ljude i zbog toga nam trebaju te bilateralne posjete, jer tamo je odlučivanje u rukama najviše pozicioniranih ljudi. Mi treba da otvorimo ta tržišta i vidimo koji su njihovi prioriteti. Politika otvara vrata ekonomiji i kada vidimo koja je to oblast u kojoj se možemo ponuditi – svi naši proizvođači mogu tamo. Evo, Bosnaputevi su u Keniji dobili posao vrijedan 80 miliona eura, a mene su optuživali i govorili šta ću u Keniji.

Ovih dana je aktuelan zahtjev za 12 novih amabsada. Izgleda da su dva sporna pitanja: da li ste plan donijeli bez dogovora sa najbližim saradnicima i kako ste odabrali destinacije?
– Prvo, to nisu otvaranja ambasada, nego samo vizija kuda treba da ide diplomatija BiH u naredne tri ili četiri godine. Mi krešemo troškove, i plate i putovanja i sve drugo, i nijedno kapitalno ulaganje nećemo napraviti. Neće biti ništa od kupovine zgrada u Zagrebu i Ljubljani, a o otvaranju novih ambasada možemo govoriti kada se steknu uslovi.  Ali, sada treba gledati dugoročno jer mi želimo jaku vanjskopolitičku ulogu i ako sada donesemo političku odluku – lako ih je otvoriti kada budemo imali novca. Mi smo i ranije govorili o cijeni otvaranja novih šest ambasada, a to je i Predsjedništvo razmatralo.
Ali zašto o tome niste razgovarali sa saradnicima iz srpskog i hrvatskog naroda?
– Ma, na tom dokumentu je radio Regoje… Nebojša iz reda srpskog naroda i on je imao komunikacije i sa zamjenicoma i materijal je završen i bio je na kolegiju i otišao je…
Na koj način ste birali destinacije?
– Jedini kriterij je bio ekonomski, da BiH može svojim prisustvom imati ekonomske dobiti. U Etiopiji su naše firme mogle raditi, objeručke ih čekaju…

Imaju li te zemlje zakone o javnim nabavkama?
– Manje stroge od naših. No imaju tendere Svjetske banke, ali imaju i pristup Afričkoj banci za razvoj i sada se sve radi da se i mi učlanimo u tu banku…
Koji je značaj te afričke banke?
– Naše članstvo u toj banci nam omogućava da izlazimo na njihove tendere i uzimamo poslove koje oni daju. Pa nije Obama slučajno putovao u Afriku. Ako jedan Obama procijeni da je Afrika važna Americi koja tehnološki dominira svijetom… BiH nema perspektivu izvoza u EU, ali gdje možemo? Pa nije Tito džaba Galebom putovao po tri mjeseca po Africi! To su bila naša tržišta, a politički su nam veoma naklonjeni i to je moja osnovna poruka. Ja sam bio u Alžiru i sve sam značajne ljude sreo: premijera, predsjednika Parlamenta, komore, razgovarao sma sa direktorima dva najveća preduzeća koja se bave gasom i električnom energijom. Više od 30 naših kompanija je bilo tamo na sajmu na kojem je Tamaris iz Banje Luke dobio posao pokrivanja svih tamošnjih stadiona travom, a prešli su i u Libiju i sada imaju šansu i u Egiptu. Energoinvest je dobio posao vrijedan 280 miliona eura, pričamo i o gasnim terminalima i uvozu alžirskog gasa, a ja to znam, ja sam radio u Energoinvestu i bio predstavnik u Aziji, a projektovao sam i rafineriju Bosanski Brod i znam šta treba zemljama u razvoju.

Hoće li Senaderova ostavka i ekonomski problemi s kojima se Hrvatska sada bori poremetiti naše odnose?

– Mislim da neće. Jadranka Kosor će nastaviti Sanaderovu politiku HDZ-a i u narednom periodu. Ja sam imao razgovore s njom u Dubrovniku i tu se ništa neće značajno promijeniti, možda će se otvoriti nove mogućnosti za dogovor o ključnim pitanjima od mosta na Pelješcu, preko luke Ploče, uređenja granice… Razgovarali smo o tome da definišemo oblasti gdje nemamo problema i da definišemo ono što treba riješiti političkim putem. Postoji i tendencija koja je potekla iz EU, a djelimično i iz Hrvatske, a to je da zemlje iz regiona koje imaju granične probleme potpišu sporazum da te probleme neće korisititi za opstruiranje napretka bilo koje zemlje na evropskom putu jer pitanje je da li da idemo u rješavanje tih problema koje ne možemo lako riješiti i za šta nemamo vremena ili da napravimo džentlmenski ugovor jer je iz spora Slovenije i Hrvatske i EU nešto naučila, a i mi.                            

Kako Vi gledate na priznavanje nezavisnosti Kosova i da li u međunarodnim kontaktima to priznavanje neko od Vas traži?
– Niko to ne traži osim samih Kosovara, a kod nas takve odluke donosi Predsjedništvo BiH. Nemam problem da u međunarodnim susretima sretnem Kosovare, ali pitanje priznanja ne treba vezati za pitanje putovanja koje smo riješili tako što smo priznali dokumenta Kosova, kao i Tajvana s kojim nemamo diplomatske odnose ali ljudi putuju i prave projekte, pa Kosovari mogu dobiti vizu za BiH i slobodno se kretati.                      

  Kakav je Vaš status sada, nakon što je predsjedavajući VM BiH Nikola Špirić tražio Vašu smjenu?
– Parlamentarna većina u Parlamentu BiH je taj zahtjev odbila dok Sud BiH ne donese konačnu odluku u slučaju moje tužbe po ocjeni Centralne izborne komisje BiH da sam ja u sukobu interesa. Sud to još nije riješio, pa i ja čekam odluku Apelacionog vijeća.

A čije državljanstvo sada imate?
– Moje osnovno državljanstvo je BiH, ali imam i hrvatsko državljanstvo koje sam dobio 2005. i putovnicu koju nikada nisam upotrijebio. Potpuno su netačne priče da sam ja za tu putovnicu iskoristio svoj položaj jer ja tada nisam ni znao da ću biti ministar.
Ali ste bili na diplomatskoj poziciji?
– Bio sam ambasador BiH u Briselu.
A po nacionalni ste Jevrej? Po majci?
– Ne, majka je Hrvatica iz austrijske porodice koja je po dekretu u BiH  došla 1906 . jer je moj pradjed bio pomoćnik austrijskog ministra finansija. Želja moje majke je bila da imam putovnicu.
Je li Vam živa majka?
– Ne, umrla je prije četiri godine.

Dugo Vas bije glas da imate loše odnose sa svojim saradnicima, prvenstveno onima iz reda srpskog i hrvatskog naroda?
– Ljudi koje me znaju, a ja imam 60 godina, mogu reći da ja nisam ni nacionalista ni kavgadžija. To nema ni u mom biću, nisam konfliktna osoba. Moja jedina platforma je platforma BiH i tu mogu imati sukob zbog onog što ide putem stvaranja paralelnih veza ili mimo platforme koja je usvojena na Predsjedništvu BiH ili mimo smjernica vanjske politike BiH. Je ne mogu da ne budem protiv i da se složim s tim, a nemam predrasuda prema bilo kom narodu.

Iz dostupnih informacija se stiče utisak da najveći problem nije nacionalna pripadnost, nego različiti interesi različitih političkih grupacija…
– Ako je nešto u interesu BiH, mi se tu lako dogovorimo. Mnogo stvari se odradi čestito i mediji za to ne znaju. Ponešto iskoči, ali ovo je ministarstvo najelitnije i četvrto po hijerarhiji, poslije Predsjedništva BiH, Parlamenta i Vlade, i mi smo uvijek u fokusu, kao uostalom i u drugim zemljama. Ja nekima možda ne odgovaram po svojim političkim nazorima, ali ja to ne mogu komentarisati, ja sam ovdje politički imenovan.

Jesu li Vaši odnosi za zamjenicom Anom Trišić-Babić trajno poremećeni?
– Nikada! Ne vjerujem. Ja to niti hoću niti mogu dozvoliti, ja nisam kavgadžija. Ona zastupa jednu, a ja drugu političku opciju i mi pokušavamo da nađemo rješenje. Trudimo se i ona i ja, ima nekih konflikta koji izađu u medijima, iako ja nisam za to, ali i neka izađu.
Može li se u Vašem odnosu govoriti o tim različitim prioritetima različitih političkih grupacija?
– Ne bih ja to rekao. Ja mslim da moja zamjenica želi dobro ministarstvo i kvalitetne kadrove, ali ima refleksija politike koju vode SNSD ili SBiH, no mislim da oboje želimo jako ministarsvo.  

Savjetnike biram sam                             Ima problema i sa imenovanjima. Navodno i ovaj aktuelni konkurs za načelnika službe za odnose s javnošću ste raspisali tek nakon što Vam je aktuelni savjetnik Zlatan Burzić obećao da će se prijaviti?
– On meni ništa nije obećao, ja sam njega ovdje doveo možda prije dvije godine…
Kako mislite doveli?
– Ja savjetnike mogu da dovedem, mogu bilo koga…
A kako ih birate?
– Kako ja procijenim. Mogu i vas, ako ocijenim da ste za nešto ekspert i da možete da me savjetuje, da doprinesete…
Po čemu ste ocijenili da je Burzić ekspert?
– Obavili smo dosta razgovora, o raznim temama. Ja to ne biram na prečac, a naši razgovori i intervjui, usmeni i pismeni, trajali su i dva mjeseca, dok ja nisam shvatio da on treba svojim znanjem da mi doprinese.

Ali prema unutrašnjoj sistematizaciji to mjesto pripada predstavniku srpskog naroda?
– Sva ta raspodjela je vrlo fluidna, a moja zakonska obaveza je da zadržim strukturu prema popisu iz 1991. i ja to sada imam kada je riječ o šefovima odsjeka. To što se nešto mijenjalo, a mijenjalo se: pomoćnik za bilateralu bio iz reda srpskog naroda, ali je sada na  multilaterali, dok je bošnjački otišao u bilateralu jer je bio najbolji na konkursu. Šefove odsjeka biram među najboljim ljudima, a neke sam i smijenio i to bošnjačkog šefa odsjeka za Aziju i postavio srpski kadar…Navodno je i ta smjena bila na ličnoj osnovi…
– Ama nisam ga ni znao, nisam imao kontakta s njim, njegov rad nije bio zadovoljavajući i ja sam morao ići za smjenom jer je čovjek broj dva odlično radio svoj posao i šta bi vi radili? Već sam dobio rezultate te smjene.

Zlato nije kupovano                 Aktuelni su revizorski izvještaji i u Vašem se pominju ogromni naknadni troškovi zaposlenih, ali i kupovina zlata za više od 26.000 KM?- To nije tačno. Nijedan komad zlata nije kupljen, to su suveniri za ambasadore koji odlaze. Mi kupujemo suvenire, a ne zlatni nakit, a suveniri su recimo slika sve četiri bogomolje, karta BiH, stećak, Stari most, sve prigodni elementi… To su elementi koji su lijep suvenir, a i ja sve što sam dobio držim ovdje.

A ko je nešto kupovao od zlatare Sefić?
– Pa on pravi te suvenire, a on ima dva brata i mi kupujemo od njih jer oni to rade, ali ne komade zlatnog nakita. Ja bih volio da novinar koji hoće da piše o tome i da dođe, da pita, a mi ćemo dati i fakturu.
Ali, nije bilo tendera?
– Mi imamo obavezu da raspisujemo tender i jedan ugovor sa jednom zlatarom, Sefić je aktuelan. Kasnije smo raspisivali tender i niko se nije javio, pa smo mi po osnovu zakona nabavljali manje količine, poklone od po 100 ili 150 KM.  Kupili smo određeni broj primjeraka, do određenog iznosa koji može i bez tendera.
A šta su troškovi zaposlenih?
– To su tri radnika kojima je po osnovu stimulacije isplaćeno malo više nego što je uobičajeno.
Ali govori se o milion i po KM?
– Ma ne,  radi se o tri zaposlena i njihovim zaradama, ali osnovna je ocjena da je učinjen značajan napredak u izvršavanju obaveza na koje ukazuju revizori i meni je to u interesu. Ja bih volio da oni i češće dolaze.   (Start)