Kliker.info

U Hrvatskoj ljetuje već 15 godina, kako kaže, Split mu je raskrižje nakon čega obilazi Hvar, Vis, Korčulu. ‘Sreća pa imam puno prijatelja,’ kaže Trifunović, kojega smo u Dubrovniku susreli s dubrovačkim političarem i poduzetnikom Perom Vićanom. ‘Došao sam na poziv ovog, iz svih sfera života, zanimljivog čovjeka’, govori Sergej Trifunović s kojim smo razgovarali u opuštenoj atmosferi na Orsanu.

Iza njega samo ove godine bile su brojne glumačke aktivnosti na velikim projektima, ali i političke. Istaknuta je ličnost prosvjeda protiv predsjednika Aleksandra Vučića i njegove vlasti. Kao predsjednik Pokreta slobodnih građana, jedne od najmlađih političkih opcija u Srbiji, svakodnevno istupa u medijima i glasno zagovara stavove nezadovoljnog dijela građana.

Razloga za ogorčenost politikom u susjednoj zemlji je mnogo, a Trifunović i ekipa okupljena oko Pokreta slobodnih građana krenuli su jasno, glasno, ali i agresivno ukazivati na poprilično ekstremne devijacije u tamošnjem društvu.

 Kakva je situacija trenutno u Srbiji?

– Jako loša. Imamo jednu kriminalnu grupu na vlasti i to je najuvredljiviji oblik kriminala. Tu je gomila ljudi doslovno s osnovnom, a poneki sa srednjom školom koji kupuju fakultetske diplome, doktorate, a rade stvari koje su opasne pizdarije. Evo primjerice jedan gradonačelnik je zbog seksualnog napastovanja više žena, dulje vrijeme, ucjenjivao njihove muževe, podigla se buka, smijenili su ga, a on je napravio pobunu pa ostao gradski vijećnik. Uopće nije završio u zatvoru. Tu je i jedan predsjednik općine koji je na novinara, koji je pisao o njegovim malverzacijama, poslao plaćene ubojice. Oni su mu zapalili garažu, pucali u vrata, a na sudu su rekli kako ga nisu došli ubiti već samo zapaliti garažu.

 I to sve prolazi?

– To sve prolazi. Ovo su samo neki primjeri. Dalje, ministar unutarnjih poslova, odmah iza Vučića, je čovjek koji ima lažni doktorat , a otkrilo se da nije ni fakultet završio već kupio diplomu. Otac mu je postao direktor telekoma, a donedavno je bio fizički radnik. Nikom ništa.

Izgleda kako je jača mafija od države.

– Srpska napredna stranka je produžena ruka Zemunskog klana. Ministar zdravlja je čovjek koji ima nadimak ‘Doktor smrt’ zato što je za Zemunski klan ubijao ljude dok su spavali.

Kao što znate, kod nas su smijenjeni neki ministri i vlada je rekonstruirana. Kad gledamo afere naših političara, čini nam se kao da su to nemoguće stvari i da je nama najgore. A onda kad pogledamo preko granice, moramo priznati da nam se čini kako nam je ipak nešto bolje.

– Čuo sam da su kod vas neki ministri podnijeli ostavke, neki su i smijenjeni. Pozdravljam te odluke, kod nas se tako nešto nikad neće dogoditi. Samo po pitanju prosvjeda mislim da su Hrvati malo inertniji, teže će izaći na ulicu, ali možda i nema povoda za to. Ako imaš ministre koji daju ostavke zbog napisa u novina, koliko god da im ‘pakuje’ i sam Plenković, to je ipak donekle zdrava atmosfera.

 Kakva je situacija s medijima u Srbiji?

 – Slobodnih medija nema, svi su kupljeni. Što nije kupio Vučić, kupio je Đilas. To je to. Nešto malo ovih opozicijskih što je ostalo u stanju su za sto eura isporučiti što netko poželi. Naprimjer “Sergej je govno, prodao Kosovo”, ok može ići, daj 150 eura i piši. Tako stvari funkcioniraju, vrlo jednostavno. Portali su prilično neovisni mada nisu toliko utjecajni i moćni.

 Jeste li Vi trenutno najveća opozicija u Srbiji?

 – Opozicija tu dugo nije ni postojala, a onda se napravio taj Savez za Srbiju. Ne mogu govoriti o drugima, ali ja znam da smo mi čisti. Ušao sam u politiku jer mi je muka gledati sve te igrače i situaciju na sceni. Najviše sam se angažirao zbog apstinenata kojima je zlo od takvih ljudi i politike.

 Kakvo je vaše ideološko opredjeljenje, gdje biste se svrstali?

 – Mi smo lijevi centar, jer je u središtu svih naših briga čovjek i djelujemo pod geslom ‘Briga za čovjeka’ i to mislimo u doslovnom smislu. Mi zapravo živimo na divljem zapadu, nismo ni stanovništvo već neki zbjeg.

 Kako je moguće da takvi pobjeđuju?

 – Dosta toga ima u krađi glasova, lažnim biračkim popisima koji su takvi da glasuju mrtvi, krade se na sve moguće načine, plaćaju se glasovi… Ima tu dosta defetizma, anemije i apatije.

U kombinaciji svega dobijemo narod koji je izgubio dostojanstvo, integritet, volju i želju. Ovo što živimo i vlast kakvu imamo rezultat su 30 godina upornog zaglupljivanja naroda.

Hoćete li izaći na izbore iduće godine kao politička stranka?

– To još uvijek ne znamo, ali spremamo se pa ćemo vidjeti. Bolje biti pripravan nego da nas uhvate nespremne. Debata je u tijeku. Inače smo aktivisti, ali postat ćemo politička stranka.

Imate li ambicije postati premijer ili predsjednik?

– Prvenstveno imam ambicije da počistim ovo smeće. Ako to zahtijeva da se kandidiram za predsjednika onda hoću. Žrtvovat ću svoj divni život zbog toga.

Kako se financirate?

– Jako teško, gotovo nikako. U ovom trenutnu živimo od članstva, uglavnom cijeli pokret građana postoji na ogromnoj volji i entuzijazmu.

Tko su vaši članovi, koliko vas ima?

– Ima nas oko tri tisuće, ali to raste. Tu su razni ljudi, 90 posto članova su ljudi koji nisu nikad postajali kao dio neke političke opcije. Pokušao sam skupiti ljude koji su kao i ja zgađeni politikom. Inače, to je bio cilj elita da mogu mešetariti u politici. Naši članovi su svjesni gdje žive, žele promijeniti nešto i nisu se odlučili predati. Ima tu profesora, pisaca, redatelja, glumaca… To je fino, probrano društvo.

Prijete li vam? Okruženje vam je burno, sva ta ubojstva i pokušaji…

– Nema više toliko političkih ubojstava, zadnje se dogodilo kad je ubijen Oliver Ivanović. To je odradio Vučićev klan srpske mafije sa Sjevera Kosova. To malo ljudi zna, ali Srbi sa Sjevera Kosova nemaju problem s Albancima, nego sa srpskom mafijom. Bio je također pokušaj ubojstva Borka Stefanovića koji je pokrenuo prosvjede, iako ne znam je li tako službeno kvalificiran.

Znači, nitko vam ne prijeti?

– Ne. Prisluškuju me i prate, ali mi nitko ne prijeti.

Što je uopće sada s prosvjedima, što se dogodilo, dobro je bilo krenulo, hoće li se nastaviti?

– Ne znam, zaista. Jako su loše vođeni. Bio sam tu da pomognem i pomogao sam, napravio sam sve što sam mogao, ali dalje ne znam. Jako je loše vođeno, mislim da je rasulo ljude po ulicama bez veze, istrošilo njihovu snagu, neusmjereno vodilo njihovu energiju i ništa se posebno nije napravilo, iako jest malo uzdrmalo situaciju. Najbolje što se dogodilo je upad Boška Obradovića u RTS. To pozdravljam. Imali smo mi i velike prosvjede 1996. i 1997. godine protiv Miloševića koji su trajali svaki dan, pa je opet trebalo tri godine da se sruši Miloševića.

Jednom ste rekli da se nećete smiriti dok ne smjestite u zatvor sve koji imaju kriminalnu povijest. Kako bi izgledala takva Srbija?

– Ostat će pošteni ljudi koji će raditi i živjeti, a sistem će funkcionirati. Na političkoj sceni ne moraju biti kriminalci na vlasti.

Zašto ljudi biraju kriminalce?

– Ljudi biraju takve jer nemaju drugi izbor, a nitko pošten se ne želi s njima natjecati. Bertrand Russell je rekao prije sto godina, da se politikom bavi takav sloj ljudi da je onima poštenima muka da uopće uđu u to. Nitko normalan ne želi u te borbe s tom stokom. Mora se dogoditi ovako neka budala i pokupiti još neke budale da bi razjebao sve to. To je vrlo jednostavno i zato sam ušao u politiku.

Nedavno ste rekli otvoreno da je u Srebrenici počinjen genocid.

– Moji stavovi su nedvosmisleno jasni. Ja sam i onda bio protiv Miloševića.

Jeste li Vi znali onda što se događa, pa recimo i u Dubrovniku?

– Jasno da smo znali, sve smo znali. Bilo je sranje na svim stranama. Klali su i Hrvati, i Srbi i muslimani. Svi su krivi. Ide mi na živce kad netko kaže da pljujem po Srbima. Kod vas je još gore kad to kažete. Hrvatska još nije procesuirala Drugi svjetski rat, nije procesuirala Jasenovac. Ja ne pljujem po Srbima, samo čistim svoje dvorište pa glasno progovaram o počinjenim zločinima od strane Srba. Nije Srbija ušla u Srebrenicu da tih osam tisuća ljudi uči saditi cvijeće za četiri dana. Tamo su došli s ciljem da ih eliminiraju. Treba otvoreno, jasno i glasno reći mišljenje, a to je – Srebrenica je genocid, a Oluja etničko čišćenje. Treba nazvati stvari pravim imenom. Točka.

Znači jedini put do napretka je kroz katarzu.

– Tako je. Za kojega Boga miloga bi itko od nas branio njihove zločine?! Jedino kroz to karmički možemo napredovati i ići dalje. Dok svatko ne počisti ispred svojih vrata neće doći do katarze. Zločini se moraju osuditi pa možda dođemo do razine koju su postigli Nijemci, a to je da su priznali da su bili genocidan narod i onda su krenuli dalje. Ja se čak i sa svojim prijateljima raspravljam jer ne žele priznati da je bio genocid jer je prema njihovom mišljenu to prejaka riječ. Oni naprimjer nisu bili za Karadžića i Miloševića, ali ja ih onda pitam zašto brane njihova nedjela? Zašto bi netko branio djela Tuđmana s kojima se ne slaže? Zašto bih ja branio Karadžića i Miloševića s kojima se nisam slagao ni tada?! Država se mora baviti time i od njih sve kreće.

Kako gledate na to da se u Dubrovniku još uvijek u nekim skupinama negativno gleda primjerice na konobare iz Trebinja, rođene debelo nakon Rata? Goste iz Srbije. Beogradske tablice na automobila još uvijek znaju predstavljati rizik, makar s tim vozilom u Dubrovnik dođu ljudi koji nikakve veze s ratnim zločinima nemaju? Može li pomoći neka isprika s viših razina?

– Sve mi je to jasno. Ali to se neće dogoditi dok svatko ne počisti ispred svojih vrata. Na mene su se obrušili kad kažem da je bio genocid, ali imaš tu još goru varijantu, kad minimaliziraš broj žrtava. Nije osam tisuća, nego četiri tisuće i slično. Koja je razlika? Isto sam pitao Bošnjake u Sarajevu prošle godine. Moramo počistiti ispred svojih redova. I meni je automobil beogradskih tablica prije sedam, osam godina u Dubrovniku bio zasut kamenjem. Jedini način da karmički napreduješ je da ukažeš prvo na svoje zločince. Hrvatske vlasti su postavile tablu ‘Za dom spremni’ u Jasenovcu! Jesu li normalni?! Umjesto da osude takvo nešto, kao što su to napravili Nijemci i jasno rekli – bili smo genocidan narod.

Kakva nam je uopće budućnost kad mladi rođeni nakon rata imaju takvu retoriku mržnje i branjenja zločina?

– Država se mora time baviti, prvenstveno država. Kao što se bavi obrazovanjem, tako se treba s tim baviti. Država treba educirati djecu da je Jasenovac koncentracijski logor u kojem su se klali ljudi druge nacionalnosti i vjere, da je ovo bilo etničko čišćenje, ovo genocid. Da su svi bili prljavi u ratovima i da iz te točke treba krenuti naprijed. U međuvremenu su se rasturili Beatlesi, čovjek sletio na mjesec, a mi još u istim temama.

Kakva je najbolja budućnost za Srbiju?

– Ulazak u Europsku uniju ako je to moguće, a ako nije onda makar europske vrijednosti. Ne znam hoće li se EU rasturiti dok mi dođemo… Jedini način da sredimo zemlju je Europa, ali vlast se kod nas ne bave ispunjavanjem uvjeta za članstvom jer se bave unutarnjim problemima.

Koji put Vi zagovarate?

– Želimo biti sređena zemlja u kojoj se poštuju institucije, zakoni, red, smanjena birokracija i olakšan život običnom čovjeku. Cilj je da zaštitimo male privrednike koji će ulagati u proizvodnju. Srbija je u biti poljoprivredna sila, a imate srpskog seljaka koji prolijeva mlijeko ispred Vlade, pali maline koje je pobrao. Sela umiru, uvozi se povrće, a sami sve možemo proizvesti. Možemo nahraniti Hrvatsku, Mađarsku, Bugarsku… To je moj san. Želim protjerati GMO i napraviti organski raj od Srbije što ona može biti. Eto Hrvatska bi mogla s obalom i otocima živjeti samo od turizma.

Je li vam previše vremena oduzima humanitarni rad i politički aktivizam? Koliko se stignete posvetiti glumi?

– Ja radim i dalje i nisam nigdje odlazio da bi se vraćao. Za deset dana imam premijeru filma, idem u Crnu Goru završiti seriju, igram dvije predstave na repertoaru, snimam treću seriju i još jedan film. Aktivno radim i ne odustajem. Zamolio sam ljude iz Pokreta slobodnih građana da mi omoguće da se bavim svojim poslom jer on je moj identitet i bez toga ne bih znao živjeti. Druga stvar, svi koji uđu u politiku odjednom prestaju se baviti svojim zanimanjem i žive samo od politike pa onda voze bolje auto, idu na luksuzne destinacije… Od kojih para? To je dokaz da se krade. Ja ne želim dinara uzeti od politike. Ako hoćeš iskorijeniti korupciju moraš početi od sebe i biti čist.

Jeste li ikad razmišljali poći iz Srbije?

– Živio sam četiri i pol godine u Americi. Tada sam otišao definitivno i opet se vratio. Moja zemlja je moja zemlja.

Ako biste se razočarali u politiku ne biste opet pošli?

– Ne mogu se razočarati jer znam u što ulazim.

Ne bi pomislili kako je trud bio uzaludan?

– Nema uzaludnog truda jer će i taj trud nešto učiniti, pokrenuti. Bio ja predsjednik ili ne, pobijedila moja stranka ili izgubila. Bitno je shvatiti, što je rekla Rosa Luxemburg, da su i naši porazi svjedočanstvo tome da smo se borili. Nemam problem s time hoću li pobijediti ili ne. Najviše bih volio da otjeram Vučića i cijelu kamarilu istomišljenika i uspostavim normalan sustav u svojoj državi.

Je li vam lijepo u Dubrovniku? Beograđani su uvijek imali posebne simpatije za Dubrovnik.

– Naravno. Beograđani su uvijek dolazili u Dubrovnik masovno. Dolazilo se svakog vikenda, to su mi pričali stariji ljudi.

Aida Čakić, Lucija Komajić (Dubrovački vjesnik)