Kliker.info

Evropski Parlament usvojio je u srijedu, 25. novembra  “Izvještaj o temeljnim pravima za 2018. i 2019. godinu”. Glasanje će ući u istoriju  jadnih autogolova institucije  koja se diči, uz sve drugo, i borbom i za slobodu javne riječi, a evo “pobrisala” je iz pomenutog Ivještaja bilo kakvo spominjanje  utamničenog  izdavača i osnivača WikiLeaksa, Juliana Assangea. Čak 408  parlamentaraca  glasalo je, de facto, da se Assange ne pominje ni na kakav način u Izvještaju. Protiv šutnje o tome bilo  ih je 191, uzdržanih 93. 

Piše : Zlatko Dizdarević (Buka)

Mediji iz Strazbura prenose da je Chris Williamson, bivši britanski laburistički zastupnik, ovim povodom kazao: “Ovo je tužan dan za evropsku demokraciju, slobodu govora i ljudska prava. Eropski Parlament nije uspio odbraniti  svoju retoriku o zalaganju za  temeljna  ljudska prava. Pokazao se kao ništa drugo nego tigar od papira koji se zadovoljava time što je pudlica američke administracije.”  

U  izvornom Nacrtu Izvještaja o temeljnim pravima  bio je i stav kojim se tvrdi kako “pritvor i kazneni progon Juliana Assangea predstavljaju opasan presedan za novinare, kako ga je potvrdila Parlamentarna skupština Vijeća Europe.” No, stranke desnice u Parlamentu,  uz  socijaliste i demokrate (?!),  nadglasali su  Europsku ujedinjenu ljevicu i Nordijsku zelenu ljevicu koji su energično  tražili da se odlomak o Assangeu iz  Nacrta dokumenta vrati u konačni tekst. Ishod je poznat.

U septembru ove godine 167 sadašnjih i bivših šefova država, vladinih ministara i parlamentaraca potpisalo je pismo u kojem se kritikuje  pritvor i kazneni progon Assangea i poziva na njegovo oslobađanje. No, čovjek kojeg mnogi u svijetu smatraju herojem u borbi za objavljivanje važnih istina o svijetu, i dalje je – duže od 50 sedmica – u zatvoru sa specijalnim i brutalnim mjerama  sigurnosti, u Belmarshu u Velikoj Britanmiji. Čeka odluku sutkinje Vanesse Baraitser  o izručenju  Sjedinjenim Državama. Ona je ovih dana rekla da će ta odluka biti donesena 4. januara 2021. godine. U SAD-u još lani podignuta je optužnica u 18 tačaka. Prema njoj, Assangeu prijeti do 175 godina zatvora. Optužen je za objavljivanje povjerljivih američkih dokumenata, koji su otkrivali ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i mnoge slučajeve teške korupcije i malverzacija…

Prije  jedanaest mjeseci, ispotiha se provukla informacija  o razgovoru  britanskog novinara Vaughana Smitha sa Julianom Assangeom u zatvoru na jugoistoku Londona. Smith je kasnije uz ostalo kazao:“Julian je zvučao drogirano i imao je problema s govorom…Bio je nerazgovijetan. Govorio je polako. Julian je osoba koja inače govori vrlo jasno. Zvučao je grozno, bilo je uznemirujuće slušati ga”. Assange mu je tada rekao: “Umirem polako ovdje…”

Smith je vjerovao da je zatvorenik, inače 23 sata dnevno u samici,  pod jakim psihotropnim lijekovima. Zahtjevi mnogobrojnih ljekara da ispitaju njegovo zdravlje su odbijeni.

U tadašnjem tekstu  Vaughan Smith  otvorio je posebno pitanje i zašto je Assange u zatvoru “A”  kategorije, najjačem sigurnosnom sistemu u Velikoj Britaniji, namijenjenom  najopasnijim kriminalcima, višestrukim ubojicama i teroristima. ”Jasno je da ovo što se dešava Julianu ima mnogo više veze s osvetom i postavljanjem primjera za odvraćanje drugih od diranja u američku moć na ovaj način,  jer Assange ne spada ni u jednu od pomenutih kategorija optuženih” rekao je tada Britanac.

Priča o Julianu Assangeu poznata je, mada se polako i ciljano  gura pod tepih od onih kojima ne odgovara, a uz pripremu za brutalnu osvetu.  Pa i kada ga neko danas pomene od onih kojima se zamjerio,  slučaj je već odavno u rukama vladara svjetskih manipulacija, tv. pravdom i nepravdom, medijima  i lažima  u svekolikoj kontroli  interesa i – uma.  Nažalost, evo, i u institucijama  u čiji se dignitet decenijama nije sumnjalo, a spale su na najbjednije podaništvo  pomenutom silništvu. 

O Julianu Assangeu zatvoren je krug. Od nekada istraživačkog  novinara, programera, urednika i izdavača, do evo danas – u sudskim dosjeima – špijuna, manipulatora ili opasnog kriminalca. Uz očigledan nalog da ga i časna institucija Evropskog parlamenta  sada šutke skine sa liste  primjera očiglednih  žrtvu terora nad nekada, bar deklarativno, neupitnim slobodama izražavanja. I tako olakša realizacija drugog i završnog naloga  “časnom sudstvu” demokratske Engleske da ga se izruči još uzornijem  Washingtonu. Uostalom, i novi predsjednik Bajden je minulih dana entuzijastički  kazao da se “Amerika vraća, spremna preuzeti globalno  vodsvo”. To valjda podrazumijeva i borbu za pravdu i slobodu izražavanja njima toliko značajnu,  javno. Drugačiju od one koju je promicao Trump, kako danas kažu.

U svakom slučaju, priča o Assangeu, postala je  dodatno i uz vijest iz Strazbura, mnogo više priča o svijetu  nego o samom Assangeu. Ljude njegovih formata  mali i poslušni, posebno u politici, najviše mrze. Šansa koliko toliko data pravednom svijetu  da se sačuva istinama – “zločin” je prema silnicima i to je neoprostivo.

Pokušaji da ga se dočepaju u Washingtonu uklapani  su nalogodavno od početka potrage za njim do Evrope, prvenstveno Velike Britanije i Švedske. A evo sad i do Evropskog parlamenta ! Od kraja 2010. je na crvenoj listi Interpola. Odmah hapšen i saslušavan u Londonu nakon izručenja iz ambasade Ekvadora gdje je imao azil dok se politika moćnih nije umiješala. A sve eto tragom naloga iz Štokholma  radi ispitivanja u “slučaju silovanja”.  Plan neupitan – izručenje Americi. Nakon devet godina istrage,  Švedska lani u ovo doba odbacije optužbe. “Silovane” se više ne sjećaju toga… Slučaj zato nastavljaju drugi. Sjećanje na otkrivene informacije noćna su mora proizvođačima  bajki o ljudskim pravima i medijskim slobodama  na planeti. Istim onim šti su smišljali i organizovali tajne vojne operacije unaokolo gdje treba, ubijanja i mučenja civila, uz video snimke američkog vojnog helikoptera koji puca i ubija novinare i iračke civile u Bagdadu 2007… Objave više od devedeset hiljada povjerljivih američkih vojnih dosjea iz Afganistana, četiri stotine hiljada iz Iraka, sadržaji više od 250 hiljada diplomatskih bilješki bezmalo iz svih država u svijetu, sve je to odjekivalo poput razornih bombi iz WikiLeaksa …I tražilo  osvetu. Danas se nećemo se lagati o smislu sloboda i prava da se istina zna. Ili hoćemo. 

Istraga o silovanju je prekinuta ali, o silovanju recimo pravde u moćnim centrima odakle se  prisluškuje cijeli svijet ni riječi. Assange ipak čeka 4. januar  2021 kada će optuženi a nikada presuđeni “zločinac” najvjerovatnije iz Velike Britanije biti izručen Washingtonu. Ukoliko bude živ. Uz šutnju i Evropskog parlamenta za koji evo baš  demokratski,  glasanjem,  tamošnja većina odlučila da ni on, ni pravo na istinu, ni sloboda govora više nisu tema. Baš onako uzorno civilizacijski i interesno kurvanjski.

Nije danas ništa novo u ovoj priči o kojoj su  knjige napisane. Nije teško ni znati, teorijski i praktično dokle su dobacili  zakulisni kontrolori naše pameti, naših tajni i naivnih uvjerenja da još uvijek postoji nešto što je fakat, činjeica i vijest – mimo interesa koji su vlasnici svega. Šta je tu, onda otkrio Assange sa svojim WikiLeaksom, pa je promijenilo svijet ? Poodavno je citiran  Simon Jankins, kolumnista Guardiana, koji je ovim povodom kazao: “Pored moći državnih i korporacijskih kompjutera da pređu  preko digitalne odbrane, ispadi Assangea i Snowdena djeluju potpuno zastarjelo, bezmalo primitivno…”

Prije godinu dana zapitao sam se uz ovu temu, samo je bio drugi upaljač – a evo sada ponavljam  uz jad Evropskog parlamenta – što mi se čini smislom cijele priče koji ostaje isti. Šta u ovome danas, jeste prava tema, ili više njih ?

Prva je ona,  zlokobna kao činjenica, mada \ivimo u svijetu koji se sa činjenicama  šprda:  Koje su od istina što su ih otkrili WikiLeaks, Snowden ili “zviždačica” Chelsea Manning,  pa potvrđene kao neupitne, iole promijenile  realnost na koju su se odnosile. Ko je mimo rijetkih  izuzetaka  dobio ono što je zaslužio čineći ili skrivajući  razotkrivene zločinačke naloge. Koji se sistem nakon toga promijenio. Recimo, da li je NSA prestala  da prisluškuje Angelu Merkel, jesu li obustavljena spašavanja  komandanata ISIL-a američkim helikopterima nakon poraza od Assadovih “zlikovaca”, da li je iko povukao mačka za rep u svjetskoj Organizaciji za zabranu hemijskog oružja (OPCW) zato što ih je WikiLeaks provalio u naređenom falsifikovanju izvještaja o navodnom “hemijskom napadu” u Siriji i tako u nedogled. Tragom stotina hiljada vojnih i diplomatskih dokumenata?

Zato sada i nije bog za kakva vijest da Assangea drogiraju u samici,  u “pritvoru” bez broja dana i noći do odluke u kobajagi dilemi  “šta sa njim” jer ga eto traže Šveđani, a optužnica odande više ne važi. 

Smisao igre sa Assangeom danas je, zapravo, po svaku cijenu poslati jasan signal onima što su se drznuli protiv sile nebeske u kreiranju  njihovih  istina obaveznih za cijeli svijet.

Sjeća li se iko danas kako je Trump uoči izbora  2016. više od stotinu i pedeset puta javno kazao da “voli WikiLeaks” jer je tada mrzio  Hillary Clinton čije je prljave tragove Assange otkrivao?  Onda je zamrzio  njega jer mu se nije uklopio u nove istine. Otkrivanje takvih storija planetu više neće uzbuditi. Neće se pomjeriti ni novinarske organizacije ni oni što su Assangeu dodjeljivali najprestižnije  nagrade. Bila druga vremena. I drugo novinarstvo. Vjerovali smo, i drugi parlamenti poput ovog danas– Evropskog. 

Istine umirućeg Assangea su uzaludne.  Tako je odlučio sistem, demokratski. Šta vrijedi i kada bi, recimo, postojao način da se anketira stara  civilizovana “Evropa” povodom samo jednog pitanja: Treba li Assangea osloboditi ili ne. Da ne nagađamo o odgovorima i procentima kod tog odgovora. Onih koji su u Evropskoj uniji demokratski izabrani da djeluju, predstavljajući,  je li, svoje birače u njihovom časnom Parlamentu i u glasanju za onaj Izvješta  sa nepostojećim Assangeom, bilo je  692. I opredijelili su se baš onako evropski, kao stara gospoda – da odšute. Da bi ih se pomilkilo  po glavi iz daljine jer su dobri i poslušni, pa mogu biti mirni. Čak ne ni zbog nekog malog ili velikog poklona već onako, da ih se istorijski i civilizacijski pospremljene  ne smeta tuđim problemima. 

Takvi ne računaju da na ovako pokrenuti proces lobotomije duha, digniteta, elementarnog  morala i čovječnosti, svi ipak ne pristaju. Oni kojima šutnja u ovakvim prilikama  nije ni uspjeh ni sreća smislit će odgovor, prije ili posle. 

Assange  tu više neće biti tema.