Kliker.info

Kako ćete reagirati na nedavnu izjavu Milorada Dodika kako je Vaša izjava da je general Atif Dudaković heroj odbrane Bosne glupost čovjeka koji bi trebao da se brine o stabilnosti Bosne i Hercegovine?  

– Ma neću, zašto da sada produciramo dalje sukobe, da preko medija pokazujemo ko je pametniji. Dodik može misliti da je moja izjava glupost, ne sporim mu pravo na mišljenje, ali to što on izjavljuje definitvno neće promijeniti moj stav.   

Ne mislite li da bi ipak, na neki način, trebali zaštiti instituciju Predsjedništva Bosne I Hercegovine?

 – Kako se zaštiti od bahatosti i primitivizma? Kako ćete vi nekome ko je bahat dokazati kako ne treba biti bahat. 

Gdje je granica koju očigledno treba postaviti prema ljudima koji imaju takve manire?   

– Ta granica se svake četiri godine uspostavlja na izborima.  

Ali baš takvo ponašanje je Dodiku pomoglo da ubjedljivo pobijedi na posljednjim izborima… 

– Očigledno je to nešto što je leglo njegovom biračkom tijelu. On je čovjek pun energije, ali on tu energiju počinje pogrešno koristiti. Ne sporim ja tu njegovu energiju, ali tolika količina vlasti koliku on ima veliki je teret za običnog čovjeka. Valja se nositi s vlašću a da ne postaneš bahat, da ne postaneš ohol i ne počneš misliti kako sve znaš; da ne budeš i sudija i tužilac i visoki predstavnik… To se, izgleda, njemu počinje dešavati. On će, na kraju krajeva, biti najveća žrtva toga.   

Ne čini li Vam se, ipak, da svi u Bosni i Hercegovini – i stranci i naši političari, previše popuštaju Dodiku?   

– On je realan politički faktor. Vi možete ući s njim u svađu na njegovom nivou, ali to ovisi o vašem kućnom odgoju i da li se želite upuštati u tu vrstu rasprave. Ja nemam namjeru ovdje nikoga vaspitati jer to ne mogu sve i da hoću.  

Da li postoji način da se neko suprostavi takvoj agresivnoj politici koju Milorad Dodik transparentno uvodi u politički život BiH, po principu poštujem samo one zakone koji meni odgovaraju u tom trenutku?  

– Ni u jednoj normalnoj državi se ne možete tako ponašati. Možete se vi jedno vrijeme tako ponašati: biće sve onako kako ja kažem i kako ja to tumačim. Sjetimo se jednog lika iz naše nedavne prošlosti, iz našeg istočnog susjedstva, koji se tako ponašao ali nije završio slavno.   

Da li ste u stanju da kvalitetno djelujete u ovim novim okolnostima gdje se Vaša partija nalazi u opoziciji u odnosu na donedavno najjačeg političkog saveznika SNSD?   

– Interesantno je da u državnom Parlamentu od 42 poslanika parlamentarnu podršku aktuelnom Vijeću ministara kao izvršnoj vlasti daju 32 poslanika. Ja se ne sjećam da je ijedno Vijeće ministara imalo toliku podršku u Parlamentu, da se opozicija svela na deset ljudi. Naravno da će tu biti teško djelovati. Protiv sebe imate jedan front koji ne vidi glavni problem u svemu onom što se dešava u državi, nego ste vi problem ako govorite protiv njih. Čim vi nešto pokušate da kažete, oni odmah počnu da vas blate kao da ste vi vlast, kao da je SDP na vlasti. Izvrnut je sistem vrijednosti.  

S obzirom da ste i Vi na poziciji člana Predsjedništva BiH, dakle dio ste vlasti, kako usaglašavate svoj rad sa politikom SDP-a koji je u opoziciji?  

– Nije to teško. Znaju se politički okviri u kojima deluješ kao član SDP-a i ponašaš se u skladu s tim. S tim da je moja obaveza kao člana Predsjedništva BiH da drugačije komuniciram sa organima vlasti u BiH, nego što to čine SDP-ovi parlamentarci. Oni djeluju kao opozicija, ali ja imam drugačije obaveze. Nema tu nikakvih zahtjeva stranke, u smislu: hajde ti sad ovo, hajde sad ono… Ali postoje stavovi o opštim političkim pitanjima.   

Evo, sada će proteći i peti mjesec bez vlasti u Federaciji BiH, mislite li da je krajnje vrijeme da Vaša stranka počne energičnije djelovati kao opozicija ovoj vlasti koja, opet, nema nikakve želje da ubrza uspostavljanje vlasti u ovom entitetu?   

– Kako god da djelujete, to njih neće nimalo nasekirati. Toliko ih je u toj vlasti da mogu zanemariti sve ono što vi kažete. Ne vjerujem da će SDP svojim potezima moći nasekirati te ljude.  

Ipak, narod u BiH uglavnom nije zadovoljan ovom vlašću i SDP bi trebao da politički profilira to nezadovoljstvo kod ljudi koje vlast ne može zanemariti.  

– Mogu oni sve zanemariti i to ne bi bilo prvi put.  

Ima li izlaza iz svega toga?  

– Opet vam kažem, granica, odnosno izlaz i ulaz se formiraju svake četiri godine. Na vlasti imate ljude koje su izabrali i oni se ponašaju kako misle da trebaju da se ponašaju. Sadašnja pozicija, odnosno sadašnja koalicija ne doživljava SDP kao nekoga ko može ugroziti bilo šta kod njih. Mogu se sada praviti posebne analize o tome zašto je tako, da li je stvar u osionosti ili je stvar u nedostacima SDP-ovog djelovanja.   

Da li SDP ima pravo na takav fatalistički stav?  

– Nije ovo fatalistički stav. Fatalizam podrazumijeva da mi prihvatamo ovo stanje i da se nećemo boriti da ga promijenimo. Ne prihvatamo ovo stanje i mi ćemo se boriti da ga promijenimo, ali ipak ne možete zanemariti činjenicu da oni imaju veliku podršku biračkog tijela u BiH.  

Kažete kako se granice, odnosno okviri ponašanja vlasti formiraju svake četiri godine. Međutim, veliki dio aktuelne vlasti je u ovom ili onom obliku već više od petnaest godina na vlasti u BiH. Da li to znači kako su ljudi u BiH zadovoljni njihovim

radom ?   

– Jednostavno, to jeste tako.   

Ali stanje u državi se nikako ne može nazvati dobrim…  

-To je možda tako za vas i za mene, većina ljudi ne misli tako, što pokazuju svojim glasanjem na izborima. Vi ovo možete opet nazvati fatalizmom, ali ja to ne bih tako formulisao. Međutim, činjenica je da su ljudi izabrali ovu vlast.  

Nedavno ste u jednom intervjuu izjavili kako je SDP zanemario nacionalno pitanje u svom djelovanju i kako namjeravate više pažnje posvetiti tome. Šta ste mislili pod tim?  

-Ako uporedite programe svih stranaka koje su učestvovale na proteklim izobrima, vidjet ćete da je SDP imao ekonomski i socijalni program. Međutim, izbore je odlučilo nacionalno pitanje, odnosno polemika: Ja ću ti ukinuti Republiku Srpsku!, odnosno Ja ću ti otcijepiti Republiku Srpsku! Nije to stvar teritorijalne organizacije države, nego je to u osnovi nacionalno pitanje. Mi se u svojoj kampanji nismo fokusirali na to. Mi imamo svoj odgovor na to – na nacionalizam odgovori antinacionalizmom, ali moraš to jasnije raditi. Mi smo to u jednom trenutku shvatili, negdje pred kraj kampanje vidjeli smo iz raznih anketa kuda se kreće biračko tijelo i pokušali smo  odgovoriti na to ali, nažalost, nismo uspjeli doprijeti do ušiju ljudi. Kasno smo počeli s tim i bojim se da u državi kakva je Bosna i Hercegovina ne možeš ekonomskim i socijalnim pitanjima riješiti sve.  

Uzmimo kao primjer SNSD, koji je po svom profilu socijaldemokratska partija s jasno izraženim nacionalnim karakterom i kao takav je uspio da osvoji vlast u RS-u. SDP BiH do sada nije pristajao na to da se nacionalno određuje, kako sada mislite uvesti nacionalno pitanje u svoje djelovanje?

 – Mi moramo naći odgovor na to pitanje ukoliko želimo da budemo relevantan politički faktor u BiH. Mi moramo poći od toga šta je uzrok frustracije Hrvata kao kolektivitieta u BiH. Bez obzira što mi u SDP-u imamo Hrvate koji na to tako ne gledaju, ali objektivno je to tako. Šta je uzrok frustracije Bošnjaka vezano za ustavno uređenje Bosne i Hercegovine, na kraju krajeva i Srbi su kao kolektivitet frustrirani jer stalno govore: Vi hoćete da nam ukinete Republiku Srpsku! A da ne pominjem kategoriju ostalih, šta je s njima? Mi moramo otvoreno ući u tu priču. Mi imamo naš prijedlog ustavnog rješenja koji nikada nije mogao proći ni komisiju, a kamoli da dođe na razmatranje u Parlament. U tom našem prijedlogu ima masa odgovora na ova pitanja.

Pa, koje je konkretno SDP-ovo rješenje tog problema?   

– Ja sam za to da se mi u osnovi vratimo na principe ZAVNOBIH-a. A onda vi možete postaviti pitanje: zašto smo ratovali?   

Neću Vam postaviti to pitanje, ali je činjenica da se principi ZAVNOBIH-a umnogome razlikuju od onog kako je BiH definisana u Daytonu, i svaka priča o ZAVNOBIH-u povlači mnogo naizgled nerješivih pitanja?   

– ZAVNOBIH je vizija i cilj.  

Mislite li da SDP može izdržati do ostvarenja tog cilja?   

-Ako u SDP-u ocijene da može, bez obzira koliko to košta, onda na tome treba istrajati. Nacionalno pitanje je ključno pitanje svih pitanja u Bosni i Hercegovini, a rješenje je ZAVNOBIH – bez obzira kako se zovem, kojem se bogu molim, ja moram biti jednak na svakom komadu države.   

SDP je izgubio mjesto načelnika u općini Novo Sarajevo gdje ste Vi bili, da tako kažemo, neprikosnoveni. Zašto?  

– Nisam bio neprikosnoven, ali tehnički rečeno, u dijelovima općine Novo Sarajevo, gdje je SDP bio dominantan, odziv glasača je bio manji nego što je to bilo očekivano. Prvu noć, kada smo sravnili sve rezultate, Nedžad Fazlija je pobijedio na 57 biračkih mjesta od 71, koliko ih je bilo u općini Novo Sarajevo. Na četiri biračka mjesta kandidat SDA je imao toliku razliku da je uspio pobijediti. To se ima zahvaliti disciplini stranačke strukture SDA u Novom Sarajevu. Na svim onim mjestima gdje su oni pretpostavljali da će imati većinu oni su je nadmoćno dobili. U gro biračkog tijela gdje je SDP imao gotovo prirodnu sklonost glasača, mi nismo uspjeli motivisati te ljude da izađu na izbore, i tu treba tražiti razloge loših rezultata.  

Hoće li neko odgovarati zbog toga?  

– I po tom pitanju SDP priprema nešto radikalno novo za naredne lokalne izbore, ali mi dopustite da ne izlazim sa detaljima.   

Da li je ovaj izborni rezultat najava još goreg poraza na općinskim izborima koji bi se trebali održati naredne godine?   

– Ne vjerujem, mislim da će biti obrnuto.   

 Znači, SDP će ovu malu školu sa izborima u Novom Sarajevu dobro naplatiti.   

– Platili smo skupu školu i vrijeme je da iskoristitmo te rezultate. Sada je sve do nas. Mi se moramo malo posložiti i odgovoriti sami sebi. Mislim da moramo razgovarati i sa ljudima koji nisu u strukturama SDP-a ali su dobronamjerni prema nama, da nam kažu gdje oni vide naše greške kako bismo ih ispravljali.   

Većina tih ljudi u BiH, a i mnogi politički analitičari smatraju kako je SDP izgubio kompas i kako se trenutno više bavi sam sobom nego političkim djelovanjem. Kako biste Vi sada ocijenili stanje u SDP-u i djelovanje SDP-a prema političkim dešavanjima u BiH? 

– Djelimično je to tačno, ali dopustite i meni da malo kažem o tome. Znate, samo što mi u SDP-u stabilizujemo stanje, dobijemo neku priču i počnemo se baviti sami sobom. Ne možete vi ljudima zabraniti da lansiraju određene proleme u SDP-u. To je njihovo pravo. Međutim, vrlo često se tu prepoznaju prsti nekoga van SDP-a i ko nije dobronamjeran prema SDP-u u svemu tome. Ja nisam za to da se tim ljudima zatvaraju usta i oni imaju pravo da kažu što god misle, ali neka dopuste da se i njima kaže što o njima misliš. A ne kada ti njima kažeš šta o njima misliš, onda oni kažu: a ne, ti nisi demokrata. Stani malo, ako ja tebe slušam deset puta, red je da i ti mene saslušaš barem jednom kada ti kažem kako si ti samo glumac u filmu i da mi se tvoji režiseri ne sviđaju. Ja tebe slušam iz godine u godinu kako pričaš jednu te istu priču, ali kad god treba raditi, nigdje te nema, i svaki put mi se nacrtaš pred pravljenje listi, pred kongrese kada treba praviti poziciju; ja te slušam po pet puta, maltretiraš me, gnjaviš me i kada kažem: stani malo, gdje si bio kada je grmilo?, ti kažeš kako to nije demokratski. Ma nemoj, molim te! Isto se dešava i pred ovaj kongres. Kažeš kako ne valja predsjednik, ne valja rukovodstvo, ne valja glavni odbor…, ok – izađi kandiduj se. E, što bi se ja kandidovao, mogu li dobiti mjesto u glavnom odboru?  

A zašto je toliko opasno kandidovati se u SDP-u na mjesto predsjednika?   

-Ja Ljubišu Markovića i Nermina Pećanca cijenim, mada se s njima ne slažem, samo zato što su izašli i rekli: da, ja hoću da se kandidujem za predsjednika SDP-a. To je pošteno, ako ja mislim da ti ne valjaš ili ne valja predsjednik, ja hoću da se kandidujem i idemo na glasanje. Ali, ne možeš ti doći s vremena na vrijeme, kad treba nema te ili se pojaviš povremeno kako ti neko ne bi prigovorio kako te nikada nema. Onda mi dođeš i kažeš: gdje sam ja na listi?

Da li su odnosi unutar SDP-a zaista toliko poremećeni da parališu svako političko djelovanje vaše stranke?  

– Nisu, vjerujte. Ti odnosi su, s obzirom na sve, čak vrlo skladni. Poštujem da ljudi koji nisu unutar SDP-a imaju drugačiju sliku, ali odnosi nisu poremećeni.  

Kažete kako cijenite Ljubišu Markovića i Nermina Pećanca zbog njihove hrabrosti, ali gdje su oni sada…   

– Nermin Pećanac je napustio SDP i otišao u SDU… 

Da, ali da li je to cijena njihove hrabrosti? Da li su oni morali da odu ili su oni tako htjeli?  

– Nisam ja mjerodavan da vam to dogovorim, oni su za to mjerodavni, ali ja mislim da je to njihova odluka.

 Šta je stvarna pozadina sukoba Lagumdžija – Skenderagić- Ljubuškić?   

– Meni je tu Ženje (Ljubuškić, op.a.) kao mladog čovjeka žao, jer mislim da mladi imaju pravo na više grešaka u svom političkom djelovanju. Na kraju krajeva, ne moraju oni biti toliko iskusni i mudri da mogu procijeniti stvari. Što se tiče Ženje, koliko ja znam, ima ljudi koji manipulišu i njime, ali to je njegov izbor.  

Iz stranke ili izvan stranke?   

– I iz stranke i izvan stranke. Prema mom mišljenju, on je mlad čovjek i treba mu ponovo dati priliku. Ono što se meni nije svidjelo kod Nijaza Skenderagića je to što se čovjek s vremena na vrijeme tako pojavi u Glavnom odboru i onda pet sati ga slušaš kako udara po Svetozaru Pudariću.

Po principu – ne možeš se ti sam povući, mi te moramo smijeniti.

Po čovjeku koji je poginuo za SDP udara neko ko se tek svaki četvrti-peti put pojavi na Glavnom odboru. To više nema veze s politikom, nego s obrazom i ljudskim odnosom. Kako možeš tako?!   

Kada bi danas bio kongres stranke na kojem bi se birao predsjednik SDP-a, ko bi imao više glasova – Zlatko Lagumdžija ili Bogić Bogićević?   

– Ma, otkud znam. Šta god kažem kvalifikovaćete me kao subjektivnog. Ipak, ja mislim da će Lagumdžija pobijediti, bez obzira šta bilo. Postoji procedura za kandidaturu i ja ću, eto, dati potpis Bogićeviću da se kandiduje za predsjednika, mada neću glasati za njega, pa šta? Neka ljudi na kongresu odluče, ali šta god odluče, bez obzira da li pobijedio Lagumdžija ili Bogić Bogićević, u takvoj situaciji, biće to pirova pobjeda. I to će imati određen štetan efekt po SDP. Meni je Bogić Bogićević izuzetno drag čovjek, ali ja neću glasati za njega. Ako on pobijedi, ja neću biti u tom timu, ali prihvatam. Do besvijesti ću biti član SDP-a, uvijek odan SDP-u, ali ja neću u tom timu da radim. Iskreno da vam kažem, mislim da on treba da se kandiduje, a delegati će reći šta je i kako je.   

Kažete da bez obzira ko pobijedi to će imati negativne posljedice po SDP. Kakve?   

– Ljudi kod nas svaku pobjedu preuveličavaju, a svaki poraz previše tragično shvataju. Ja lično neću to shvatati ni euforično ni tragično, ali će to na terenu ostaviti određene posljedice.  

Da li je Lagumdžija zaista tolika prepreka razvoju SDP-a, kako neki smatraju, i da li bi on bio spreman otići s mjesta šefa stranke ako bi to značilo njen oporavak? 

– Opet postavljate pitanje koje ne trebate postavljati meni. Imao sam ja otvorenih razgovora s ljudima i isto me ovo pitaju. Ja im tada kažem: evo, hajde, ubijedićemo Lagumdžiju da ode, zavrnućemo mu ruku, nećemo mu dati da dođe na kongres, neće biti predsjednik, i jesmo li riješili probleme? Svi šute. Nismo, naravno. Pitam ih ja da mi kažu konkretan prigovor na Lagumdžiju. Kažu, ne voli ga Avaz. Da, i?   

Ljudi imaju i druge argumente protiv Lagumdžije, naprimjer, tvrde kako on zavodi diktaturu u stranci.   

– Ma kakva dikaktura? Da je diktatura, ja vama ovo ne bih pričao. Biće ljudi u SDP-u, mojih prijatelja koji će mi zamjeriti na ovom što pričam, ali šta? Ovo sve i Lagumdžija zna, ovo isto ja njemu kažem.   

Šta bi za Vas značio eventualni odlazak Lagumdžije s čela SDP-a?   

– Mislim da to ne bi bilo dobro za SDP. Lagumdžija će otići sa čela SDP-a, kad-tad.Niko ne može vječno biti na jednoj poziciji.   

Zbog čega mislite da to ne bi bilo dobro po SDP?  

– Da li bi neko drugi imao toliko hrabrosti da se bori protiv vjetrenjača? Da li bi neko bio spreman da se bori toliko uporno protiv nečega za što unaprijed znaš da ćeš izgubiti ali se i dalje boriš za princip. Možda i bi. Možda griješim, možda nedovoljno poznajem ljude.  

Da li biste Vi imali hrabrosti?  

– Ja bih, ali, da vam kažem, ma kakve reakcije izazvala ova moja izjava, u slučaju da Lagumdžija ode na kongresu idem i ja. A ja ne mislim nikada biti protukandidat Lagumdžiji, da vam kažem i to.  

Bili ste ambasador BiH u Srbiji i Crnoj Gori, da li biste mogli prognozirati razvoj plitičke situacije u Srbiji nakon ovih posljednjih izbora?   

– Bez obzira šta kažu anallitičari, meni se rezultati izbora u Srbiji ne sviđaju, ako mi je dopušteno s ove pozicije da to kažem a da to ne bude pogrešno shvaćeno. Zna se ko su tradicionalističke, konzervativne desne političke snage u Srbiji. To su i Koštunicin DSS, to su i radikali, a to je i SPS koji je srećom loše prošao. S druge strane imate Tadićev DS, imate Čedu Jovanovića, imate te neke partije koje su liberalno obojene i svi oni su zajedno osvojili nekih 35 do 37 posto. To je političko raspoloženje u Srbiji. Druga je stvar što se može politički uraditi, neka vrsta bajpasa, da novu vladu formira i Koštunicin DSS i Tadićev DS, uz podršku manjinskih stranaka i G17. Druga je stvar što oni mogu formirati u Srbiji neku vladu koja njih neće odvesti u ono što im nude Tomislav Nikolić i Vojislav Šešelj. Međutim, postavlja se pitanje kako će takva vlada riješiti krupnije probleme u Srbiji? Kako će riješiti problem Kosova na prihvatljiv način? Kako će se postaviti prema saradnji s Haškim tribunalom? 

Mislite li da će rješenje statusa Kosova dovesti do novog rata?  

– Ne mislim. Drugo je ovo vrijeme. Može se desiti da ponovo neki ekstremista dođe na vlast i da mu neke fiks ideje padnu na pamet, ali je ovo definitivno drugačija situacija nego ‘92. Mada može biti određene političke nestabilnosti. Razgovarao: Eldin Karić (Start BiH)