Kliker.info

Jedan od osnivača Bijelog dugmeta, banda koji je obilježio rock scenu nekladašnje Jugoslavije, Željko Bebek kroz 33 pitanja za Start govori o počecima banda, razlozima odlaska, načinu na koji je otkrio Gorana Bregovića te razlozima zbog kojih s njim nikada nije raspravljao o političkim stavovima, otkriva šta se zapravo dešavalo u karantinima u koje se Bijelo dugme povlačilo pred koncerte i izdavanje albuma, komentira ekspanziju turbo-folka te najavljuje posljednji nastup u Sarajevu iza kojeg će od Bijelog dugmeta ostati samo DVD…

1. U novinama su vas nerijetko nazivali ‘seljačkim rokerom’, da li se tako osjećate?– Goran (Bregović op.a.) je izjavljivao da je seljačko dijete i htio je na duhovit način reći da smo mi svi porijeklom sa sela kao što je i cijeli svijet porijeklom sa sela. Ipak sam ja rođen u Sarajevu i uvijek sam sebe smatrao urbanim stanovnikom ovog grada.

2. Kako ste u vrijeme najveće popularnosti Dugmeta gledali na to što su vašu muziku kritičari iz Beograda i Zagreba nazivali seljačkim rock and rollom?– Nazivali su to pastirski rock. Ne seljački, to mi zvuči malo grubo. I kad je Goran rekao da je seljačko dijete to nije zvučalo grubo, već duhovito. A, Zagreb i Beograd su na nas uvijek, kao i danas, gledali sa neke distance i visine, u smislu kod nas je kultura a tamo su dobre stvari iznenađenje.

3. Postoji li sarajevska pop škola ili je to samo floskula?– Više da je to floskula. Ali, nepobitno je da se krajem 60-ih godina desio zamah, kada su uspostavljeni centar Skenderija i Dom mladih. Zamah se desio u tome što su ljudi sa puno sluha svakome dali prostoriju za vježbanje i više nismo bili dužni nekome odraditi kiriju kao u drugim domovima, poput Kovača, Trase, Aneksa… To je taj underground iz kojeg je niklo sve što će poslije desetljećima okupirati prostor bivše Jugoslavije.

4. Otkud onda taj izraz?– Zato jer je nekome bilo potrebno da se nečemu priključi. Neću imenovati, ali ja znam ko je izmišljao takve škole i sve. Ako je škola, onda to sve generacije uči istome, a pop vrijedi samo ako je različit. Prema tome: kakva škola?

5. Pjesma Dugmeta za koju žalite što je nisteVi otpjevali?– Nema. Iskreno da ti kažem, nakon dosta dobrih pjesama koje sam imao priliku izvoditi i dobiti od raznih autora, počev od Gorana, preko Tutića, Rusa, Dujmića i ekipe koji su za mene radili pjesme, teško da ima neka. 

6. Koji je, po Vašem izboru, najbolji album Bijelog dugmeta?– Meni je kao kompletno djelo najdraži album bio Bitanga i princeza. Iako je Doživjeti stotu bio prekretnica i album koji je puno rekao, s tim što ja nikad nisam bio ljubitelj koketiranja i zato je meni Bitanga i princeza savršen album. A Doživjeti stotu je već koketirao s pojavom novog vala. Onda je, pošto je Prljavo kazalište imalo Crno-bijeli svijet a Idoli imali Maljčike, Goran rekao ko vas jebe, sad ću vam ja napraviti pravu stvar i napravio je pjesmu Ha, ha, ha.

7. Kada je Dugme doživjelo svoj vrhunac?– Pravi vrhunac je bio ‘77. godine, kada smo u bandu ostali samo ja i Goran i kad su ostali silom prilika bili il’ u vojsci il’ u bolnici il’ zatvoru (smijeh). Ali je tada, u biti, bio zaista pravi vrhunac jer se iznad toga nije imalo šta postići, osim prodati malo više ulaznica ili albuma po malo višoj cijeni. Nešto novo i dalje se nije moglo napraviti. Ja sam zbog toga, u biti, i odlučio da probam u svom životu kao glazbenik napraviti nešto drugo. Tako sam otišao iz banda koji je radio sve isto da probam napraviti nešto drugačije. Bolje ili lošije, ali drukčije.

8. Koliko ste u tome uspjeli?– Uspio sam napraviti pravu solo karijeru, a to što neko kaže da je komercijalno, ja to shvatam kao kompliment. Ni Pink Floyd nisu bili svjetska atrakcija dok nisu napravili Dark Side of The Moon koji je bio komercijalan. Joe Coker je bio strašan pjevač, ali je uspio tek kad je krenuo sa komercijalnim pjesmama. Nisam smatrao da ću se kao pjevač dokazati negdje ozbiljno, jer sam se dovoljno dokazao kao pjevač Bijelog dugmeta, ali sam jednostavno htio probati nešto drukčije, da je neki novi autor i neka nova i svježa ideja. U mojoj karijeri se, kao i u karijeri Bijelog dugmeta, pokazalo da postoji stanovit broj dobrih pjesama, ali i onih koje su jednostavno smeće.

9. Mnogi su Vam zamjerali što ste u mnogim pjesmama koketirali s folkom…– Zato što je to bilo neuobičajeno na ovim prostorima gdje se slušao Radio Luxemburg. Potpuno je neuobičajeno da jedan životni i glazbeni pravac može ličiti na nešto drugo osim na ono što se moglo čuti na Radio Luxemburgu i čim si u to uvalio hop-cup, to se onda proglasi seljaklukom. Ne! Bijelo dugme je počelo sa etnom. I u solo karijeri sam radio na sličan način, i to uspješno.

10. Ipak su se mnoge od tih pjesama vrtile i na folk stanicama?– To je za mene također kompliment. Jer, teško onome kome se pjesme vrte na samo jednoj stanici. Imate stanice koje sluša samo deset ljudi, a ja se ne mogu profesionalno baviti glazbom za pet ljudi.

11. Kako ste se u vrijeme najveće slave Dugmeta nosili sa groupie djevojkama?– Jednostavno i lijepo. Svako vrijeme ima svoje životne mogućnosti. I nogometaši, i košarkaši i taksisti imaju svoje groupie. Ipak, normalno je da su rockerima neke stvari dostupnije i da imaju malo ljepši izbor.

12. Ima li danas groupie djevojaka?– Sigurno da ima, klinci i danas tako žive. Ja sam prije nekoliko godina definitivno odrastao i mogu život promatrati s one strane sa koje prije nisam mogao. A to je život sa voljenom osobom, siguran da voliš i nedvojbeno si voljen.

13. Dugme se često pred novi album ili koncert povlačilo u karantin. Zašto?– To je više bio način življenja i način druženja. Ako je ekipa, ako je band, onda ozbiljan posao mogu napraviti jedino ako su često zajedno.

14. O tim karantinima se svašta pričalo. Šta ste vi ustvari tada radili?– Osnova je bila samo muzika. Naravno da je nama to bilo potrebnije s obzirom da Goran nije bio nekakav školovani svirač koji je prerastao u stvarnog autora koji svira klavir, nego čovjek koji ima odličnu ideju u glavi i koja treba muzički sazreti. Tako da u tom karantenu uzmemo instrumente, sviruckamo je i uhom pokušavamo prepoznati da li će to biti dobra pjesma kada se završi.

15. Mnogi su Bregoviću spočitavali da je veći trgovac nego muzičar, šta Vi o tome mislite?– Nije to za spočitavanje jer, bolje je što je tako bilo. Da nije bio dobar trgovac, ne bi napravio albume. Bilo je puno dobrih bandova u bivšoj Jugoslaviji, u Zagrebu, Beogradu pa i Sarajevu, ali nisu bili dobri trgovci i zato nikada nisu postali veliki.

16. Kažu da je Bregović kada su ga prozivali za plagiranje znao reći jebo pjesmu koja ni na šta ne liči. Kako Vi na to gledate?– Pa, on je to znao lijepo reći. Ja osobno nisam nikada nikoga plagirao. Svaka moja pjesma je otpjevana originalno. Ako bi se meni učinilo da mi pjesma liči na nešto, tražio sam da snimam ponovo na drugačiji način. Ja sam, iako možda nedozreo u ono vrijeme kada smo počinjali, probao uspostaviti jedan standard iza kojeg ću stajati i po čemu će me ljudi prepoznavati. Uspio sam u tome.

17. U kakvom ste danas odnosu s Goranom Bregovićem?– Nemam nikakav odnos sa Bregovićem s obzirom da živimo na različitim stranama svijeta i u različitim svjetovima glazbe. Ja još uvijek živim s Bijelim dugmetom, kroz projekt koji zovemo Kad bih bio bijelo dugme – Bebek, Alen i Tifa, a Brega živi sa svojim Orkestrom za sahrane i vjenčanja.

18. Da li je tačno da ste ustvari Vi otkrili Bregovića pozivajući ga da svira u grupi Kodeks?– Na neki način jeste, ali to je ipak unutarnje interesantna stvar. Ne kao nešto jako bitno i jako važno, ali tako se slučajno desilo kada je meni u bandu falio jedan zgodan basista koji zna puno toga. I u Bregoviću, kojeg sam upoznao gore na Kovačima kad je svirao s Beštijama, prepoznam tog čovjeka. Zvao sam ga i on se rado tome priključio i, normalno, obojica smo profitirali od toga.

19. Da li ste ikada s Bregovićem raspravljali o nekim njegovim političkim stavovima?– Vrlo nerado. Nastojao sam da u životu budem apolitičan s obzirom da moj poziv i moja vokacija pjevača nije bila spremna za bilo kakvo kurvanje. On je autor i u glavi je osjećao probleme na drugačiji način i on je možda i morao imati određen politički stav s obzirom da je on ipak jedan intelektualac od kojeg ne možete očekivati da je i u jednom trenutku u životu ljigav. Može imati pogrešan stav, ali ima stav. Od mene nije bio toliko bitan stav, koliko način na koji sam rekao neke pjesme. Naravno, ako bi mi neko pokušao inputirati politički tekst, ja bih ipak radije rekao haj'mo mi radije voditi ljubav, nemojmo u politiku. Ni danas ne trpim kad bilo ko od novinara širom svijeta gdje Alen, Tifa i ja nastupamo pokuša iz razgovora izvuči neke druge stvari. Meni ne treba da mi neko kaže ja se osjećam Jugosloven, mislim, jebe mi se za to. Ja sam pjevač i samo to.

20. Koncert Bijelog dugmeta u Sarajevu je ipak bio politiziran…– Zato što ga je Goran vodio. On je takav. Pokušaj politizacije koncerta je bio očit i vidio se, ali on nije uspio u nakani. Ne bih optuživao Gorana za to, ali on voli malo koketirati, zagolicati stvar. Koncert je na kraju bio praznik pjesme, ljudi su ipak bili sretniji da čuju Sanjao sam noćas da te nemam nego to što neko drži podignut transparent na kojem nešto politički piše.

21. Koji vas se od tri koncerta posebno dojmio?– Svaki na poseban način. S obzirom da su se desili u sredinima u kojima je rock and roll na ovim prostorima nastao i razvijao se i zahvaljujući kojima se i danas održava na ovim prostorima.

22. Kako vas je publika tada prihvatila, za razliku od, recimo, publike na Hajdučkoj česmi?– Nije bilo nikakve razlike. Mladost je uvijek mladost, bez obzira što današnja omladina ima više izbora nego omladina 70-ih. Senzibilitet mladog čovjeka je uvijek usmjeren prema pjesmi, ljubavi, sreći, raspoloženju, upaljenim vatrama…

23. Zašto se onda, i pored toga što sada mladi imaju veći izbor, u svijetu ponovo okupljaju bandovi koji su bili popularni 70-ih i 80-ih godina?– Zato što ova mlada generacija u cijelom svijetu još nije napravila nikakav veliki korak koji će predstavljati neku revoluciju. Rock and roll je izišao iz raznih muzičkih pravaca, ali unutrašnja ideja vodilja se rađala tokom revolucionarnih godina, ‘68. recimo, kada je seksualna revolucija bila zapravo oslobođenje žene. Takav jedan događaj ove mlade generacije još nisu napravile.

24. Da li je moguće da nema više dobrih bandova ni kod nas ni u svijetu?– Kada dođe do velikih previranja, tada će se pojaviti strašni novi bandovi, sigurno! Premda, oni uvjeti koji su postojali 60-ih i 70-ih neponovljivi. Siguran sam da su dobri gitaristi na ovom prostoru nastajali u ono vrijeme kada smo išli kod stolara i pitali ima li javora da nam izreže oblik Fender Stratocastera i onda na tom razvučeš žice i probaš. Naravno da ako uspiješ da će to roditelji prepoznati i da će dići kredit i kupiti gitaru i pojačalo. Danas odmah odu i kupe gitaru, tako da je i taj napredak skoro pa unazadio rock and roll.

25. Postoji li ijedan band nakon 90-ih na ex-yu prostorima za koji mislite da je vrijedan pomena?– Nisam mjerodavan da to kažem jer ne bih htio nikoga neopravdano pominjati ili zaboraviti pomenuti, ali mislim da još uvijek ne postoji ništa tako veliko što bi moglo i u jednom trenutku konkurirati starim velikim imenima. Mislim da to ni u svijetu nema, Zeppelini se više ne mogu pojaviti pa čak ni Plant i Page kad se pojave na sceni nisu više Zeppelini. To samo kod nas kad se Bijelo dugme pojavi… (smijeh)

26. Ima li naznaka da bi se mogli ponoviti koncerti s Bijelim dugmetom u punom sastavu?– Trenutno radimo Tifa, Alen i ja pod firmom Kad bih bio bijelo dugme, odsvirali smo američku turneju i dio evropske koju nastavljamo sad na proljeće, da bi se na kraju vratili na koncerte u BiH, u Banjoj Luci, Tuzli i Mostaru, pa ćemo kao što nismo 2005. odsvirati nekoliko dobrih koncerata u Hrvatskoj i Sloveniji. U Sarajevu smo svirali 2005. u kompletnom sastavu i mislim da to ne vrijedi pokušati ponavljati, ali vjerujem da ćemo još jednom odsvirati, ali to će onda biti stvarni kraj kada će iza Bijelog dugmeta ostati samo DVD.

27. Da li Vam je poznat Bregovićev stav o tome što s Tifom i Alenom nastupate i izvodite pjesme Bijelog dugmeta?– Nisam ga pitao ali ako me pitaš za mišljenje, jer ne mogu reći da znam šta on misli, bez obzira šta ko izjavi, mislim da u krajnjoj instanci Bregoviću mora biti drago. Da institucija koju smo on i ja pravili 70-ih godina dobro živi danas, da je povratak bio revolucionaran, i da ekipi koja se zove Bijelo dugme u jednom dijelu postojanja može i da fali Goran. I ja sam dugo falio Bijelom dugmetu pa se ništa od toga nije izgubilo. Ako smo se mijenjali Tifa, Alen i ja, možemo u jednom trenutku i Gorana promijeniti. Nije on meni zlo napravio što sam ja otišao iz banda, kao što ni ja ne pravim zlo njemu. Moram reći da, premda mu to toliko ne treba, on ipak ima interesa u svemu tome jer autorska prava su neotuđiva. Ja osobno bih volio da se on želio priključiti ovome.

28. Kada biste se danas prestali baviti muzikom, da li biste mogli živjeti od ušteđevine?– Sutra bih se odmah ponovo počeo baviti muzikom jer ne mogu bez muzike. A što se tiče tog drugog dijela pitanja, postigao sam dovoljno dobre uvjete za život i mogućnost da se i dalje bavim muzikom.

29. Kako Vi gledate na ekspanziju turbo-folka?– Pa malo sam tužan. Premda moram priznati da se folkom bave u biti uvijek izvrsni svirači koji su pobjegli iz rock and rolla u kojem se nije moglo zaraditi. I uglavnom dobri pjevači. Ne mislim da su svi dobri pjevači, ali mnogo ih je dobrih u toj branši.

30. Postoji li neki folk pjevač kojeg posebno cijenite?– Ne bih želio nikoga iz te branše izdvajati, ali čovjek koji je u svakom slučaju poseban i koji ima jedan nevjerovatan glas je Halid Bešlić.

31. Šta mislite o eventualnom nastupu folk pjevača u Domu mladih?– Od Doma mladih očekujem da će se dešavati sve lijepo spomenuto u ovoj priči, a da se u tom prostoru nikada neće desiti ono što me rastužuje. Mislim da Sarajevo ima dovoljno prostora, od Aque do Bazena gdje se može veseliti uz folk muziku i po stolu se verati, ali dajmo da ostane Dom mladih mjesto na kojem ćemo i kroz suze nekada otpjevati neku baladu sa upaljenim šibicama ili upaljačem.

32. Iako su Vas mnogi očekivali na svečanom otvaranju Doma mladih, pojavili ste se tek kao gost na Tifinom koncertu. Zašto taj izbor?– Mislim da je Tifa najrelevantniji da od njega krene Dom mladih. Prvo što on zna dobro raditi, a drugo što je ličnost koja živeći u Sarajevu zapravo ostaje da nosi taj epitet glavnog, najboljeg i već legendarnog.Tako je i moje gostovanje na Skenderiji jako vezano za to što je to Tifa jer ne znam da li bih došao drugim povodom. Drago mi je što je to bio Tifin koncert.     

33. Sjećate li se kad ste posljednji put nastupili u Domu mladih?– Bilo je to 1974. godine na velikoj priredbi koja se zvala Crveni karanfil, to je bila maturalna večer za sve maturante grada. Mislim da je to bilo u martu te godine i tada sam zadnji put nastupio u Domu mladih i nisam ni pretpostavljao da toliko godina tu neću nastupati. Ali evo, prošle su 33 godine od toga i ipak sam dobio priliku ponovo nastupiti u Domu mladih i zaista sam na poseban način uživao.