Zdravko Čolić : Nova velika priča kreće iz Sarajeva
"Kad pogledaš me preko ramena" nova je muzička priča megazvijezde Zdravka Čolića, koja će krenuti upravo iz njegovog rodnog Sarajeva. Veliki Čola će 20. aprila u "Vinoteci" promovirati svoj novi CD u organizaciji kompanije "M:tel". Bit će to ujedno jedina promocija CD-a u regionu.Kako doznajemo, 31. jula na stadionu Koševo velikim koncertom Čola bi trebao otvoriti i regionalnu turneju. Ostalo je još samo da se utvrde detalji, a oni zavise od mogućih utakmica evropskih nogometnih kupova bh. klubova na našem najvećem stadionu. Bilo bi to ispunjenje velike Čoline želje, jer je njegov koncert na Koševu 1978. prekinula kiša.
Od 15. aprila 1972., kada je na "Vašem šlageru sezone" otpjevao "Sinoć nisi bila tu", svaki Čolin projekt izaziva tektonske poremećaje na muzičkoj sceni – stadioni se prolamaju, emocije frcaju na sve strane, a euforija redovno dostiže tačku ključanja. Tako je i tiraž CD-a "Kad pogledaš me preko ramena", od skoro 700.000 primjeraka u regionu, skoro planuo.O muzičkim planovima, ali i o mnogim drugim stvarima, 59-godišnji Čola otvoreno je govorio u ekskluzivnom intervjuu za "Dnevni avaz".
Novi album se zavrtio i već se priprema teren za regionalnu turneju, a prvi korak je promocija u Sarajevu.
– Planirali smo da to bude ugodno druženje sa novinarima i prijateljima. Radujem se tome. Volim kada se ljudi okupljaju, a ovo će biti dobra prilika.
Promocija pa potom koncert u julu. Veliku priču otvarate upravo u Sarajevu.
– Postoji ta ideja. Obično su se koncerti radili do kraja juna. Kada sam vidio da Dino Merlin i Hari Mata Hari rade u julu i avgustu, to mi je nekako bilo neobično, jer su ljudi na odmorima. Ali, izgleda da to više nema veze.
Doživljavate li sarajevske koncerte drugačije od onih u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani…?
– Sigurno. Beogradski koncert je uvijek bio važan, jer je to bio glavni grad bivše države. No, s druge strane, najviše straha imao sam u svom gradu. U publici vidiš ljude koje poznaješ. Šta će reći tvoja raja? Uzbuđenje je potpuno, drugačije je. To ima posebnu draž. Nije to trema, jer izlaziš pred publiku, nego trema zato što izlaziš pred svoj svijet. Goran (Bregović, op. a) pričao mi je kako ima problem od beogradskog koncerta. Ja ne! Imao sam problem samo od sarajevskog koncerta, pogotovo od onog 2001., prvog nakon ratnih godina. Malo sam se i pokliznuo na bini. To sve postoji kada se radi Sarajevo.
Koliko ste zadovoljni reakcijama na novi CD?
– Moji saradnici smatraju da je tridesetak posto komercijalniji album nego prošli. To je album sa laganijim i veselijim pjesmicama uz nekoliko balada.
Mogu se čuti i ocjene da je "Zavičaj" bio bolji od ovog albuma.
– Moguće je, jer "Zavičaj" ima nekoliko pjesama koje su dramatičnije, veće od ovih na novom CD-u. Prema dramatizaciji i kompliciranosti, sada nemamo velikih pjesma, a to nam nije ni bila želja. Ovo je sve ležernije. Ima lakši pristup, kao album "Okano".
Zbog čega ste odlučili da baš "Manijači" budu najavni singl?
– Ako smo Brega i ja drugovi i ako smo se već odlučili za zajedničko izvođenje pjesme ili dueta, kako to neko naziva, onda je potpuno prirodno da to bude neka izlazna pjesma.
Zašto kažete "duet, kako to neko naziva"?
– Zamišljali smo duet da bude muško-žensko pjevanje i velika arija. A ovdje smo nas dvojica u nekoj manjoj melodiji, kao dva druga, kao da radimo neku od ranijih ploča. Kada ti je neko bliži, to ne izdvajaš posebno iz cijele priče nego kao da se to vrlo često dešava. Više mi je to zajedničko nastupanje nego duet koji smo planirali.
Pauzu između završetka albuma i početka turneje provodite sa suprugom i kćerkama.
– Da, posljednjih nekoliko mjeseci malo smo više zajedno i to me veoma raduje. Izađe neka druga energija, emocija.
Jedan ste od rijetkih koji je privatni život u potpunosti uspio sačuvati od očiju javnosti. Kako ste to postigli?
– Glupo mi je da, ako sam u javnom poslu, u to miješam ženu i djecu. Neka vrsta privatnosti treba postojati. Jedno je scena, a drugo je privatni život. Ni žena mi nije takva. A, evo, starija kćerka Una hoće da se slika sa kolegicom za dječije novine. U tom je uzrastu, devet joj je godina, i nju bi to veselilo.
S jedne strane ste porodičan čovjek, a s druge još seks-simbol. Kako balansirate između te dvije krajnosti?
– Što više vrijeme prolazi, čovjek to sve više shvata kao dio posla. Na scenu izlazi jedan Zdravko Čolić, a sa scene silazi drugi. Na sceni se predajem publici, zaboravljam na sve ostalo, a kada siđem sa bine, onda sam jaran, suprug, prijatelj. Tu postoje dva čovjeka.
Taj drugi čovjek, kojeg publika ne poznaje, vjerovatno zna biti i neraspoložen i ljut, nervozan…
– Naravno, pogotovo kada su to oni sati ili dani uoči koncerta. Što si stariji, to si profesionalniji, ali i strožiji.
Na koncu, recite koja je Vaša najdraža pjesma?
– "Sinoć nisi bila tu", "Pjesmo moja"… To su, uglavnom, balade koje imaju neku poruku.
Jeste li pratili euforiju koja je vladala zbog nogometne reprezentacije BiH?
– Žao mi je zbog Bosne. Kada sam nedavno bio u Sarajevu, bio sam sa reprezentativcima, slikao se sa Džekom i sa još nekoliko fudbalera. Da vam pravo kažem, žao mi je i zbog Ćire, mog druga. On je toliko vjerovao u to i došao je do pred sami kraj. On je Bosanac i bilo mi je stalo.
Za koga Vi navijate?
– Navijam za Želju. Volim Amara (Osim, op. a). On je sjajan. Neki povoljni vjetrovi počinju puhati na Grbavici. Pa vidjet ćemo.
Uz Vas, ko je, prema Vašem mišljenju, najveća muzička zvijezda na našim prostorima?
– To je Dino Merlin, sigurno. On najbolje radi i ima najviše ljudi na koncertima. Druge karijere nisu velike kao Merlinova. Još je tu Bregovićeva, u nekim velikim evropskim okvirima i šire. To je, otprilike, to. Larisa Sarajlić-Ramović (Dnevni avaz)
Komentari