Kliker.info

Ako su kriteriji da je jedan festival uspio i taj da traje već petnaest godina, da je najugledniji na Mediteranu za tematiku na koju je fokusiran, te da ima jako puno zainteresiranih produkcija, redatelja, producenata i vjerne publike koja stalno puni dvoranu, onda je Mediteran Film Festival u Širkom Brijegu definitivno uspio projekt, davno zamišljen u glavama skupine volontera i zaljubljenika u dokumentarni film, okupljenih oko ovdašnjeg kino-kluba Amater, a koji ni sami valjda nisu vjerovali da će se ova filmska priredba uzdići na baš takvu razinu.

Petnaesti put zaredom pokazalo se da je ovaj festival svima bio potreban, i završna večer protekla je u svečarskoj atmosferi; pogledani su posljednji filmovi iz konkurencije i izvan nje, a onda se na pozornicu popeo Pjer Žalica, sa svitom sudionika Festivala, zagrnuo hlače i podvrnuo rukave, te priopćio: “Grand Prix 15. MFF-a odlazi redateljskom paru Silviji Luza i Luci Bellini za film u dugometražnoj kategoriji ‘O umijeću ratovanja’. Najboljim u kategoriji kratkometražnog dokumentarca film je španjolske redateljice Rosera Corelle ‘Zatočenici Kanuna’, a publika je svojom nagradom darivala izraelski film redatelja Bernarda Dicheka ‘Kalusz koji sam poznavao’.”

Nagrade i priznanja

U dugometražnoj kategoriji, žiri u sastavu Antonia Dubravka Carnerud, Manuel Jimenez Nunez i Pjer Žalica za Grand Prix 15. MFF-a izabrali su talijanski film “O umijeću ratovanja”, uz obrazloženje kako “u ovom 70- minutnom dokumentarnom filmu globalno aktualan sadržaj koji predstavlja stvarnost za mnoge europske radnike i njihove obitelji, opisan je na način koji nudi identifikaciju i mogućnost angažmana. Kroz vrlo originalan vizualni pristup autori potiču našu socijalnu osviještenost i daju nam vjeru da je pobjeda Davida nad Golijatom još moguća”.

Specijalno priznanje 15. MFF-a u dugometražnoj konkurenciji pripalo je izraelskom filmu “Prije revolucije” redatelja Dana Shadura zbog toga što, kako su istaknuli članovi žirija, “autor nudi osobno, ali ne i privatno istraživanje povijesti jedne obitelji kroz koje nam se otkrivaju nepoznate činjenice o izraelsko-iranskim odnosima prije revolucije. Duboko dirljiva priča postavlja univerzalna pitanja morala i etike s kojima smo konfrontirani u vremenima političkih promjena”.

U kratkometražnoj kategoriji žiri u sastavu Jurinko Rajič, Tyler Gunderson i Mario Vukadin jednoglasno je donio odluku i najboljim proglasio dokumentarac španjolske redateljice Rosera Corelle “Zatočenici Kanuna”, uz obrazloženje da “zbog specifične priče vezane za albanski narod te izuzetnog likovnog dočaravanja samog ambijenta, film snažno prikazuje običaj o kojem se nerado govori, a još postoji.”

Specijalno priznanje u kratkometražnoj konkurenciji odlazi u ruke hrvatskom filmu “Tamo gdje živi Nada” Darija Bukovskog za koji su članovi žirija rekli kako su vidjeli svakodnevnu priči iz života starih ljudi o kojoj se nerado govori. Žiri je odlučio dati specijalno priznanje filmu i redatelju zbog hrabrosti da intimističku priču podijeli sa svima nama.

U kratkometražnoj konkurenciji, žiri u ovom sastavu odlučio se dodijeliti još jedno specijalno priznanje egipatskom filmu “Om Amira” redatelja Najia Ismaila, kako su istaknuli, “zbog snage filma koja je u ovoj obiteljskoj drami odlično filmski ispričana te na dubok način progovara o svakodnevnoj borbi za život”.

Uz svečani dio dodjele MFF projektora i proglašenja pobjednika, posljednju večer Mediteran Film Festivala obilježila je i projekcija kratkog fima “Žuta crta”, nastalog na MFF radionicama, kao i prikazivanje Oscarom nagrađenog glazbenog dokumentarca “Potraga za Sugarmanom”.

Tako je Široki Brijeg prvi put bio domaćinom nekoj međunarodnoj kulturnjačkoj smotri i u službenom statusu grada, a činjenica da mu je ovaj festival, kao i West Herzegowina Festival, uz sjajne sportske domete, najvećom uzdanicom u domaćoj i međunarodnoj promociji, valja očekivati i dodatni napredak MFF-a, jer je interes za njega doista veliki, i Damir Čučić, njegov umjetnički izbornik svake godine pregledava sve više pristiglih filmova za konkurenciju, a ovaj hercegovački gradić mnogim autorima prirastao je za srce; sjajne su tu zabave i opća atmosfera prigodom trajanja festivala, grad je pun neobičnih stranaca koji s ruksacima obilaze ulice, kavane rade dokle oni hoće, a bogme budu iznenađeni i kad se suoče s nekim ovdašnjim, još preživjelim tradicijama: gosti ne plaćaju ni piće ni hranu.

Bez glamura

Festival je to bez glamura, bez velikih imena show histerije, sve je to art-jato, koje se bavi uglavnom egzistencijalnim suštinama čovječanstva, ne uljepšava niti jedan sumorni dio njegove stvarnosti, niti ikomu podilazi iz financijskih razloga. Ono u čemu organizator mora uznastojati pronaći rješenje, svakako je produžetak trajanja Festivala za još neka dva dana – Grad, država, Županija i sponzori to moraju uvidjeti – jer su vrlo zgusnuti programi, jer Festival traje premalo dana za toliko puno projekcija, a tomu je tako jer je frka s lovom, pa je teško pravovremeno ispratiti sve događaje. Zapravo, producent MFF-a Robert Bubalo već je i na večeri otvorenja javno pozvao predsjednika Vlade ŽZH-a, da “pokrpi repove”, jer je stvarno golema muka organizatoru to sve zatvoriti. Zanimljivi su bili i off programi; u ove dvije večeri prikazano je čak pet filmova s gostujućeg festivala DORH, a to je festival iz Vinkovaca, grada prijatelja Širokog Brijega, pa je, eto, bio red da se i festivali bratime.

No, stvarna svijest o jednom ovakvom festivalu u našoj zemlji nastat će tek onda kada on bude gostovao sa izborom svojih najboljih programa i po drugim našim gradovima, a bh. mediji, osobito javni servisi, učinili su sve da se javnost uputi i u važnost filmskih zbivanja ovdje. (Kliker.info-Oslobođenje)