Kliker.info

VIJESTI.BA: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić danas je u posjeti Turskoj. Šta se može očekivati od ove posjete?

KORAĆ: On prvenstveno ide tamo zato što je u pitanju Južni tok, to je gasovod koji je ranije trebao da ide preko Bugarske i Crnog mora ali pod pritiskom Zapada Bugarska je odustala, a sad se to obnavlja dužoj trasi koja bi išla preko Turske. Znači zaobišla bi u suštini ranije političke prepreke i to je Vučić naveo kao glavni razlog posjete – dakle ekonomsku saradnju.

Moram reći da je Srbija u dosta teškom položaju obzirom na snafbijevanje gasom, jer mi se snadbijevamo preko Mađarske, i ako bi bila neka hladna zima ili neko smanjenje isporuka gasa Srbija bi zaista mogla doći u vrlo težak položaj. Tako da Vučićeva posjeta ima ekonomske logike. Ali zanimljivo je da ona dolazi u trenutku kada je Erdogan vrlo izolovan na političkoj sceni Evrope i praktično Vučić ide u posjetu čovjeku koji, bez obzira što se tek vratio sa Samita zemalja svijeta, relativno je politički izolovan. Vučić svoju prvu spoljnopolitičku posjetu vrši čovjeku koji je u relativnoj međunarodnoj izolaciji. Mislim da Vučić i dalje želi da se predstavlja kao čovjek koji vodi računa o ekonomskim interesima Srbije ali radi se svakako u izvjesnoj pomoći i podršci Erdoganu. Međutim liberalni dio turske javnosti je u vrlo teško položaju, ali i Erdogan je izgubio podršku velikoG dijela intelektualne Turske. To su vrlo liberalni ljudi demokratskih shvatanja, ali također čini se da Erdogan gubi podršku privrednog sloja Turske, i u svakom slučaju Vučić tamo ide da da podršku predsjedniku Turske.

VIJESTI.BA: Sutra se obilježava godišnjica genocida u Srebrenici. Pojedini srpski političari, uglavnom opozicioni, najavili su posjetu Srebrenici, međutim neće biti predstavnika vlasti.

KORAĆ: To se doživljava kao demokratska obaveza – dakle govorim o vlastima. Bio je Boris Tadić, bio je i Vučić i njegova je posjeta prošla jako loše. On smatra da je to potrebno da bi se pokazao prema Evropi i svijetu kao demokratski lider koji uvažava srebreničke žrtve. Međutim retorika se nije promijenila kao ni retorika pripadnika njegove stranke. Nema nikakvog stvarnog priznanja, posebno ne ličnog proznanja. U konačnici on je bio Šešeljov pomoćnik, čak i dobrovoljac na Palama. Dakle, nema ničega suštinskog tu. Od ovih drugih političara, to su uvijek isti ljudi koji iskreno izražavaju žaljenje i govore o tome kao tragediji i genocidu, kao što su Čanak i Jovanović. Ali oni nemaju naročito veliku podršku biračkog tijela, tako da se pokazuje da su Tadićev i Vučićev odlazak u Srebrenicu kao neka vrsta državne obaveze, ali to nije nešto što je lični čin motivisan osjećanjem odgovornosti i osjećanjem gnušanja prema zločinu. Mislim da će proći još puno godina proći prije nego što se Srbija počne suočavati sa tim.

VIJESTI.BA: Pomenuli ste veliku podršku. Činjenica je da Vučić sada ima tu veliku podršku i svu vlast u svojim rukama. Može li se desiti da on kao neko ko u potpunosti dominira, prevagne i prizna genocid a da mu niko pri tome ne može ugroziti poziciju?

KORAĆ: Mislim da on to može ali da to neće uraditi iz raznih razloga, a prvi je što on sam ne misli da se genocid desio. On bi morao pokazati neku ozbiljnu unutrašnju promjenu vrijednosti i sistema stavova koje zaustupao najveći dio svog političkog života. Ne očekujem to od njega, ali mislim da bi to on sasvim mirno mogao uraditi i ništa mu se posebno ne bi desilo, posebno ne njemu kao predsjedniku države, ali ja to ne očekujem.

VIJESTI.BA: U RS-u ne samo da imamo negiranje genocida jer u Banjaluci je najavljen skup podrške Ratku Mladiću, u Srebrenici je promovirana knjiga koja veliča genocid, najavljuje se dizanje spomenika Vitaliju Čurkinu. Da li su to u nekom psihološkom potezu posljednji odbranbeni potezi kada se više i ne negira nego se čak jedan dio javnosti i poistovjećuje sa zločinima i podržava ih?

KORAĆ: Ja ću vas možda iznenaditi odgovorom. Mislim da bi veliki dio, ne svi naravno, pripadnika sprskog naroda u BiH najviše volio da se o tome uopće ne govori ali onda kada dođe ovaj datum, 11.juli, i kada se o tome mora govoriti, onda imate čitav niz aktivnosti, jedne manjine tamo, koja pokušava da zamagli suštinu i da se ustvari prestane govoriti o onome što se dogodilo. Što se tiče ovog skupa u Banjaluci, to je jako zanimljivo, jer ako sam ja dobro shvatio, to organizuje jedna potpuno marginalna ultradesničarska grupa iz Beograda. To je za mene novo iznenađenje, jer do sada te ultradesničarske grupe nisu dolazile u Banjaluku. Činjenica da je to policija dozvolila govori loše o toj policiji jer bilo je mnogo razloga da se to zabrani, ali da će se ponovo manipulisati brojem žrtava, to će se sigurno nastaviti. Bojim se da to nisu posljednji trzaji i mislim da ćemo se još dugo suočavati sa sličnim situacijama, u nadi da će polako dolaziti generacije koje su se rodile poslije genocida, i one će osjećati mnogo manje lične odgovornosti i možda slobodnije govoriti o tome.

VIJESTI.BA: Dakle, slažete se da je ta intencija šutnje još gora. Mladen Ivanić je nedavno rekao da bi to trebalo sve skloniti u stranu.

KORAĆ: To je i gore od ovih desničarskih nastupa i čuvena teza; hajde da se pomirimo i da više o tome niko ne govori – to je naravno nemoguće, i to je jedino što je nemoguće, odnosno klasična zamjena teza. Pomirenje je mogućno ali nije uvijek nužno. Ljudska priroda je kompleksa. Pomirenje je moguće onda kada imate osjećanje da se onaj drugi iskreno kaje. Nažalost, kao što znamo, ima mnogo primjera kroz čitavo dvadeseto stoljeće, mnoge azijske zemlje misle da Japan nikada nije preuzeo odgovornost za zločine u Drugom svjetskom ratu. Prošlo je stotinu godina od pokolja Jermena a Turska ne priznaje genocid. Sada možemo čekati da vidimo šta će se dogoditi, ali historijski primjeri su jako loši. Narodi prosto idu dalje kroz historiju a nikada ne dođe do puno priznanja da je neki zločin počinjen u ime toga naroda.

VIJESTI.BA: Često se u RS-u pravi zamjena teza, govori se da se nastoji nametnuti kolektivna krivica, ali apsurdno upravo se brane pojedinci.

KORAĆ: To je uvijek ista priča kada se govori o zločinima. Ovdje se radi o kolektivnoj odgovornosti a ne kolektivnoj krivici, i to je opasna igra riječima. Krivica je individualana, a odgovornost je kolektivna. Dakle ja osjećam kao pripadnik srpskog naroda odgovornost za taj zločin ali nemam nikakvu krivicu.

VIJESTI.BA: Naravno, Jaspers je davno objasnio tu razliku između kolektivne krivice i odgovornosti.

KORAĆ: Apsolutno. Jasno je da se ne radi o bilo kakvoj kolektivnoj krivici jer to je nepostojeći pojam. Ne može biti da je kriv čitav jedan narod ali se naravno radi o krivici pojedinaca i o tome se otvoreno mora govoriti.

 Nihad Hebibović (Vijesti)