Kliker.info

Na daskama koje život znače, kultne kazališne institucije u Mostaru, Mostarskog teatra mladih, odvija se zadnji čin drame, a da pri tom mladi glumci ne glume. To nije kazališna predstava – to je realnost.

Na ulazu u Mostarski teatar mladih (MTM), Faris Količić u staklenu teglicu ubacuje novac od svog džeparca. On ima 17 godina i član je glumačke družine ove nadaleko poznate mostarske kazališne institucije. Teglica s novcem nije kazališni rekvizit, a novac je dobrovoljan prilog, umjesto kupovine karte, doprinos spašavanju ovog teatra koji djeluje više od 45 godina i koji je, kako kažu, pronio ime Mostara diljem svijeta.

Ruše podjele u podijeljenom društvu

“Ovdje sam došao vrlo rano, prije sedam godina. Tu sam našao prijatelje, ovo je mjesto gdje se ljudi spajaju kroz kazalište i to me ispunjava. Ako nestane MTM-a to će značiti i nestanak ideje koju su živjele generacije Mostara kroz kazališne predstave, rušeći društvene norme podjela u podijeljenom društvu”, kaže ovaj mladi Mostarac za Deutsche Welle.

Faris Količić ubacuje novac u teglicu

Nada se da će MTM preživjeti i ovu tešku životnu epizodu kojih nije bilo malo kroz tijekom 45 godina postojanja.

Ipak, kako sada stvari stoje, 61. izvedba predstave “Presuda – tiha likvidacija”, redatelja i dramskog pedagoga, a ujedno i osnivača MTM-a daleke 1974. godine, Seada Đulića, mogla bi biti i posljednji komad na kazališnim daskama Memorijalne scene 2532 u Mostaru, kulturne institucije koja se jedina samostalno financira.

Život MTM-a u 50 kutija cipela

U zidu od 50 kutija cipela, 50 je životnih priča i MTM-a i samog redatelja, a gledatelj, ukoliko želi čuti neku od njih, poziva se na “kopanje po životu” izborom kutije s nekim od brojeva. Nakon otvaranja kutije počinje teći spontana priča, slična prisnim razgovorima i životnim pričama dva stara prijatelja koji se nakon dugo vremena sretnu na kavi u Mostaru. A, zapravo, to su emotivne, istinite, priče  Mostarskog teatra mladih, koje pršte emocijama i detaljima, s vrlo čvrstom, dramaturškom strukturom početka, vrhunca i kraja.

“Nadam se da ovo nije kraj. Mi smo postali “incident’ jer pričamo o Mostaru, građanima Mostara, BiH… Nacija nam nije profesija i stoga smo dobili ‘recept za likvidaciju’. Zamislite, u vrijeme dok je MTM bio javna institucija, svrstavan je u bošnjačku kulturnu instituciju samo zato jer nam je adresa bila u tom dijelu grada kojeg smatraju bošnjačkim te tako i određivali uprave. Ali mi smo ‘mostarski’i vjerujem da su to zadnji trzaji primitivizma”, kaže redatelj i direktor MTM-a, Sead Đulić za DW.

Sead Đulić smatra da je MTM “recept za likvidaciju” dobio stoga što se suprotstavlja podjelama

‘Naša’ i ‘vaša’ kultura

On slikovito pojašnjava da u gradu Mostaru , u čijem istočnom i zapadnom dijelu postoje i kazališta i pozorišta te tako i prešutna podjela kulturnih institucija na “naše i vaše”, izgleda da nema mjesta za Mostarski teatar mladih.

“Duga, 45-godišnja tradicija postojanja i tisuće mladih koji su prošli kroz teatar i sada su zvijezde svjetskih scena, brojna gostovanja od Singapura, Hong Konga, Egipta, Jordana Izraela do SAD, Kolumbije i brojnih europskih zemalja, gdje je MTM pričao pozitivnu priču iz Mostara, nije bila dovoljna da se MTM uvrsti niti u jedan strategijski dokument za razvoj kulture. I to u gradu koji se kandidirao za Europsku prijestolnicu kulture 2024. godine”, njegov je kratak rezime svih nedaća MTM-a.

Helena Korošac se pita kakvu će poruku mladima u Mostaru poslati ovakav odnos prema MTM-u

‘Jedino kazalište može otvoriti srca mladih’

Dok izostaje podrška vlasti, pristižu poruke podrške kolega, među njima i od Hrvatskog centra za dramski odgoj iz RH, ali i iz cijeloga svijeta. U publici na predstavi u Mostaru bila je i Helena Korošac, kazališna pedagoginja s ljubljanskog Pedagoškog fakulteta.

Ona je sa svojim prijateljima bila na proputovanju prema Crnoj Gori, ali kada je čula o problemu MTM-a, svoje putovanje usmjerili su prema Mostaru.

“Rad Seada Đulića i MTM-a oduševljava diljem Europe i bivšim zemljama Jugoslavije. On spaja ljude, gradi mostove, otvara srca mladih ljudi i daje im mogućnost da se izraze, progovore i to ne može nitko nego kazalište i zato me je još više iznenadio njihov nezavidan položaj. Kada sam vidjela da u kulturnom planu Mostara  nema MTM-a, pitam se koja je to poruka za mlade. To bi trebala biti prilika za njihov razvoj i rast, prilika da budemo čovjek, razvijamo zajednicu, komuniciramo i to je ono na što se u Sloveniji posvećuje velika pozornost”, smatra ova kazališna pedagoginja koja je i sama u staklenku na ulazu ostavila svoj mali prilog za nastavak života MTM-a.

„Ima li itko da se barem posrami?”

Vera Soldi (Deutsche Welle)