Kliker.info

Krajem maja smo konačno dobili jednu dobru vijest: vještačka inteligencija je omogućila razvoj antibiotika koji može ubiti egzotičnu superbakteriju otpornu na sve postojeće antibiotike. Koristeći vještačku inteligenciju, algoritam je mapirao hiljade hemijskih jedinjenja u ključnim proteinima Acinetobacter baumannii, bakterije koja izaziva tako teške upale pluća i infekcije rana da ju je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila za jednu od tri „najveće prijetnje“ za čovječanstvo.

Piše: Yanis Varoufakis (Project Syndicate)

Ali ova priča ima i mračnu stranu. Sjećate li se Chrisa Smallsa, radnika Amazona koji je organizirao štrajk zaposlenih u skladištu na Staten Islandu u New Yorku zbog uvjeta rada za vrijeme pandemije?

Smalls se nakratko proslavio kada je otkriveno da su poslije njegovog otpuštanja bogati i moćni direktori Amazona organizirali telekonferenciju na kojoj je isplanirana kampanja da se Smalls i njegova borba ocrne u očima javnosti. Uprkos svemu, Smalls je nekoliko godina kasnije uspio osnovati prvi (i zasad jedini) formalno priznati sindikat zaposlenih u Amazonu u Sjedinjenim Državama. Danas se slični pokušaji suzbijaju primjenom one iste tehnologije koja je proizvela antibiotik za superbakteriju.

Smallsov uspjeh bio je težak udarac za menadžere Amazona koji su godinama podučavani da koriste sva sredstva, dozvoljena i nedozvoljena, da spriječe osnivanje sindikata. Video materijal za obuku menadžera, koji je procurio 2018. godine, bio je posvećen prepoznavanju simptoma radničkog samoorganiziranja. Menadžeri su dobili preporuku da kamere za nadzor postave i van Amazonovih skladišta da bi primjetili radnike koji se zadržavaju u blizini poslije isteka smjene i možda nagovaraju kolege da se pridruže sindikatu. Ohrabrivani su i da prisluškuju razgovore zaposlenih i obrate pažnju na ključne riječi kao što su „plata od koje se može živjeti“ ili „osjećam se iscrpljeno“.

Ubrzo su primitivne metode nadzora zamjenjene ili bar dopunjene novim softverskim paketima. Portal Recode je 2020. izvestio da je Amazon kupio geoprostornu konzolu (SPOC) za nadzor radnika naklonjenih sindikalnom organiziranju. Magazin Vice je pokazao kako su kadrovske službe Amazona pratile mejling liste i Facebook grupe zaposlenih u cilju predviđanja mogućih sivih štrajkova, obustava rada i sličnih zajedničkih akcija.

Ovaj softver grupiše svojstva i ponašanja radnika na osnovu toga koliko su im bliske sindikalne inicijative. Ipak, pokazane prediktivne moći nisu zadovoljile šefove Amazona, pa je kompanija naložila regionalnim menadžerima da nastave motriti na radnike na stari način.

Sada je sve to zasjenjeno mogućnostima koje donosi vještačka inteligencija. Zašto motriti na zaposlene, prisluškivati ih ili pratiti njihove objave na Facebooku pomoću posebnog softvera, ako je centralizirana vještačka inteligencija sposobna detektirati sve fraze i oblike ponašanja koji ukazuju na naklonjenost sindikatima u svakom Amazonovom skladištu, automatski, u realnom vremenu i besplatno?

Posebno uznemirava podatak da se u borbi protiv sindikata koriste oni isti naučni proboji koji su omogućili pronalaženje lijeka za superbakteriju. Prije vještačke inteligencije, istraživači su molekule grupisali kao vektore koji sadrže ili ne sadrže određene skupove hemikalija. Taj proces se nije razlikovao – i nije bio ništa efikasniji – od korištenja SPOC softvera za grupisanje radnika prema procjenjenoj sklonosti sindikalnom organiziranju.

S druge strane, vještačka inteligencija koja je stvorila novi antibiotik koristi neuronske mreže i modele mašinskog učenja koji su omogućili da se istraže hemijski prostori za čije istraživanje bi ljudima bile potrebne decenije. Isti sistemi su obučeni da analiziraju molekularnu strukturu proteina bakterije i pronađu jedinjenja za koja postoji vjerovatnoća da će je ubiti.

Vještačka inteligencija isti proces koristi za suzbijanje sindikalnog organiziranja. Razlika je u tome što su umesto hemijskih prostora i molekula predmet istraživanja skladišta i radnici koji u njima borave, radnici čiji se podaci kontinuirano prikupljaju u realnom vremenu pomoću elektronskih uređaja koje moraju nositi sa sobom dok su na poslu – čak i kada pođu u toalet.

Sistemi zasnovani na vještačkoj inteligenciji samostalno uče da razvijaju strategije za neutraliziranje izabrane mete, bilo da je to grupa proteina unutar bakterije ili grupa radnika u prostoriji za pauzu. Vještačka inteligencija razlaže metu na vektore koji se onda koriste da se vjerovatnoća eliminacije dovede do maksimuma.

To je bilo neizbježno. Čovječanstvo se pokazalo sposobnim da razvije vještačku inteligenciju i algoritme koji dekodiraju proteinsku građu bakterije – bez dodatnih intervencija čovjeka – i predlažu efikasne lijekove. Zar je bilo ko mislio da konglomerati poput Amazona neće iskoristiti priliku da identifciraju i eliminiraju one pozicije u lancu snabdjevanja za koje vještačka inteligencija ustanovi visoku vjerovatnoću pokušaja sindikalnog organiziranja?

Ekonomisti samouvjereno tvrde da će se zakoni ponude i tražnje pobrinuti da tehnološke promjene uvijek rade u našu korist. To je zabluda koja im pomaže da odvrate pogled i zanemare zloćudne oblike klasne borbe koja se odvija pred njima, uništavajući živote miliona ljudi i stvarajući makroekonomsko okruženje nesposobno da proizvede dovoljno tražnje (svakako ne bez neodrživog zaduživanja) za količine robe koje tehnologija može proizvesti.

Warren Buffett, čovjek koji se obogatio prije svega zahvaljujući tome što je ignorirao zablude u kojima ekonomisti žive, jednom je rekao da je klasna borba i te kako stvarna i da je njegova klasa u toj borbi toliko nadmoćna da bi pobjedila i vezanih ruku. Bilo je to prije nego što su digitalni uređaji nahranjeni algoritmima zamjenili predradnike u proizvodnim halama i nametnuli tempo rada i režim nadzora pored kojih fabrika iz Chaplinovih Modernih vremena izgleda kao raj za radničku klasu. Kao da to nije bilo dovoljno, sada će vještačka inteligencija omogućiti konglomeratima da eliminiraju jedinu instituciju koja je radnicima pružala bar malo moći u svijetu kom je praktično više nemaju: radničke sindikate.

Klasni rat o kom govori Warren Buffett prerasta u rat između kapitala u oblaku, oklopljenog vještačkom inteligencijom, i svjetskog prekarijata osuđenog da zauvijek ostane na gubitničkoj strani. Kakve god političke poglede zastupali i kakve god da su nam aspiracije, trebalo bi da nam je svima već jasno da takva ekonomija nije ni prihvatljiva ni održiva.