Kliker.info

Piše : Vlastimir Mijović (Oslobođenje)

Spočetka je to zvučalo propagandistički, potom neukusno, zatim degutantno, sad veă bezobrazno, a uskoro ăe postati i opasno. Priča o Republici Srpskoj kao boljem dijelu Bosne i Hercegovine iver je stare miloševiăevske klade o Srbima kao “nebeskom narodu”, te još jedan dokaz da je nekima svejedno što su Venecijanci još u 16. stoljeæu izumili ogledalo. Predstavu o sebi oni stvaraju sami, bez obzira na to što bi im u tome mnogo pouzdaniju sliku dalo veă ovlašno naginjanje nad iole dublji potok, o suočavanju sa zrcalom da i ne govorimo. Uostalom, ignorisanje tehnoloških dostignuăa uvijek je išlo podruku sa mitomanijom kao nezamjenjivim i dovršenim pogledom na svijet. Neprestano nas bombardujuăi svojim bojnim pokličem o Republici Srpskoj kao boljem dijelu Bosne i Hercegovine, političari iz ovog našeg entiteta (Dodik, Jeliă, Radmanoviă, Ivaniă…) upustili su se u još jedan teški i unaprijed izgubljeni rat, ovaj put protiv činjenica. Sve do čega svijet danas drţi (demokratija, tolerancija, ekonomija, politički pluralizam, medijske i građanske slobode), u Republici Srpskoj je, kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini, na tako niskom nivou da se atributi “dobar” ili “bolji” vjerovatno crvene umjesto onih koji ih izgovaraju ili ispisuju. Naţalost, riječi ne mogu birati one koji ih upotrebljavaju, inače bi sve kod nas bilo puno drugačije.  Isto bi se, međutim, desilo i da se poðe od stvarne, nepobitne činjenice da u BiH danas ništa nije dobro, pa prema tome o nečem moţda boljem ne moţe biti ni govora. Istovjetni genocid nad činjenicama predstavljalo bi, naime, i preformulisanje pomenutog bojnog pokliča, recimo, u taj koji bi RS atributirao kao manje lošiji dio BiH. Opet bi istina bila na gubitku, opet bi se Venecijanci morali zapitati kakva je to nevolja s ogledalom pa ga neko i ponegdje, čak u 21. stoljeæu, grubo ignoriše kao jedino tehničko pomagalo koje ne umije da laţe.Zašto je, dakle, pomenuti politički pokliè u stvari samo još jedan loš propagandistički slogan, zašto je neukusan, zašto degutantan, zbog èega bezobrazan, pa na kraju i opasan? Loš je zato što u sebi ne sadrţi ni zrno istine. A bez toga, laţ je više nego očigledna i propagandistički neučinkovita. Neukusan je, kako sam veă rekao, jer u BiH ne moţe biti ni riječi o nečem dobrom, a kamoli boljem.Degutantan je zato što se superlativima kiti jedan od civilizacijski najzaostalijih dijelova Evrope, koji u domenu građanske tolerancije i ljudskih prava spada u samo svjetsko dno. Bezobrazan je, pak, pomenuti dodikovski  poklič, jer vrijeđa elementarno ljudsko dostojanstvo, uključujuæi i biološko svojstvo čovjeka da – pored ogledala – ima i oči i uši. A zašto je ta floskula opasna? Opasna je jer čestim ponavljanjem, u medijski dirigovanom rezervatu poput Republike Srpske, neistina moţe steăi i pozitivnu oreolu. Još je prije sedam decenija Gebels pokazao kako sto puta ponovljena laţ moţe postati “istina”. Glavni uslov za to je medijski monopol, upravo ono što je jedan od glavnih oslonaca Dodikove strategije vladanja. Stoga i opravdana bojazan da se građanima Republike Srpske agresivnom propagandom nametne takav sistem vrijednosti u kojem ăe ljudi povjerovati da ono što se tamo danas radi spada u kategoriju ”boljeg”. Iz tog kala vađenje bi kasnije ličilo na nemoguău misiju.Milorad Dodik  očito voli laţirane utakmice: prvo proglasi rezultat, a onda pusti loptu da se kotrlja. Mnogo bi, međutim, bolje bilo i za njega i za Srbe i za Bosnu i Hercegovinu da se pošteno i muški lati posla; da ljudima otvoreno kaţe kako stoje stvari i da mašineriju vlasti pokrene u pravcu poboljšavanja stanja u Republici Srpskoj. Ne bih zaista imao ništa protiv da RS stvarno postane bolji dio BiH; mislim da takmičarski duh i u ovom domenu moţe svima donijeti koristi. I Federacija bi vjerovatno za tu trku odmah svoje konje nagizdala, a Bosna i Hercegovina bi došla u situaciju da atributi “dobar” i “bolji” uistinu steknu pravo građanstva. Ovako, sve je to samo podla politička igra, pokušaj da se ljudi po ko zna koji put namagarče i osedlaju za nečije nezdrave ciljeve i ambicije. To ăe se kad-tad pokazati i onima koji vjeruju u pomenutu dodikovsku laţ. Tim prije što ne moraju potezati put do Venecije da bi spoznali kako je njen izum – ogledalo –  nešto stvarno genijalno: ne da se ni potkupiti ni prevariti!