Kliker.info

Vlastimir Mijović (Oslobođenje)

Jednim udarcem potamaniti dvije muhe – stari je ideal čije ostvarivanje se nekom i posreći. Hoće li Dodiku i Silajdžiću, dvojbeno je.U svakom slučaju, pragmatična Evropska unija cijeniće njihov jučerašnji protokol o reformi policije kao doprinos smirivanju situacije i otvaranju prostora za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Time će otupiti, ako ne i potpuno nestati mač iznad njihove glave, kojim Brisel maše posljednjih dana. Spasiće se Dodik i Silajdžić, a sve ostalo ide pod itd…No, šta je druga „muha“, pitate se? Same su se prozvale: Tihić i Bosić, na primjer. Prvi je za jučerašnji dogovor dvojice lidera, koje novinari često zovu „najboljim neprijateljima“, rekao da je lošiji i od prvotnog Lajčakovog plana, a drugi je znatno povišenijim tonom kazao da su Dodik i Silajdžić obmanuli javnost i potpisali nekakav papir samo da bi „sačuvali obraz, ali i pokazali međunarodnoj zajednici da su oni ti koji donose odluke“. Iskreno da kažem, treća „muha“ nije mi baš jasna. Radi se o predsjedniku Republike Srpske, Milanu Jeliću, koji je neposredno prije potpisivanja jučerašnjeg protokola Silajdžića i Dodika rekao da je veliki protivnik dogovora koji se postižu „na sećijama“. Nejasno mi je, naime, šta se odjednom desilo sa Dodiku slijepo vjernim Jelićem, jer ovom izjavom nije mogao aludirati ni na šta drugo nego na sporazum svog stranačkog šefa sa predsjednikom Stranke za BiH i na hotelsku sećiju na kojoj su oni, eto, usaglasili inače oštro suprotstavljene stavove.Iz Silajdžićeve stranke nije bilo sličnih reagovanja, što će reći da oni sećiju svog predsjednika smatraju mjerodavnom i da su se sa njegovim stavovima i dogovorima uvijek spremni saglasiti.Dodik i Silajdžić juče su očito demonstrirali spremnost da se negdje „nađu“ u političkim pogledima, i to je svakako dobro, bez obzira što se postavlja krupno pitanje zašto su tako dugo podizali toliku prašinu kad se, eto, tako lako može doći do dogovora. No, tandem je pritom demonstrirao i izrazitu ambiciju da upravo njih dvojica postanu mjera stvari u Bosni i Hercegovini. Ili, što bi rekao SDS-ovac Bosić, da pokažu međunarodnoj zajednici kako su oni ti koji donose odluke.Upravo to možda je i najviše sporno u juče postignutom dogovoru dva rečena političara.Jedan od ključnih problema današnje Republike Srpske je apsolutizam Milorada Dodika, koji nema granica. Je li rješenje u tome da se politička slika na isti način pojednostavi i u Federaciji BiH, pitanje je koje se nameće samo od sebe.Šta smo dobili u redukciji tipa Alija – Radovan? Šta nam može donijeti uproštavanje u kojem su samo imena drukčija: Haris i Milorad? Možemo li svoju sudbinu iz legitimnih organa vlasti prenijeti na „sećije“ i možemo li se dobru nadati od očito voluntarističkih dogovora, sklopljenih preko noći, između samo dva čovjeka? Zar nam jučerašnjim činom obojica nisu pokazali da se više bave ličnim interesima nego državom, narodom i tome sličnim tričarijama? Zar je, da završim niz pitanja, trebala sva ova dugotrajna drama oko Lajčakovog reformskog plana da bi u Harisovoj i Miloradovoj režiji „policija“ preko noći šaptom pala?Izgleda da nam je trebalo upravo to. Prvo, da se napravi korak ka dogovoru, te da se time krene ka ispunjavanju uslova koje nam je postavila Evropa. I drugo, možda važnije: da shvatimo da se naši lideri s nama igraju! Čim Evropa na njih podvikne, svi principi se zaboravljaju i repovi se podvijaju. Sumnjam da će građani organizovano, poput međunarodne zajednice, reagovati na ponašanje Dodika i Silajdžića, ali sam siguran da mnogi koji ovo čitaju dijele moje mišljenje da je upravo jučerašnji dogovor dva lidera pokazao koliko su oni u službi građana, a koliko u misiji lične promidžbe.Nažalost, građani nemaju „bonske ovlasti“, poput visokog predstavnika, inače bi tim liderima, bolje rečeno manipulantima, odmah pokazali crveni karton.