Kliker.info

I bi Kongres! Bakir Izetbegović, očekivano, pobijedio je čak dva protukandidata: Irfana Ajanovića, koji je novinarima priznao da ni sam za sebe nije glasao, zbog čega ne bi bilo zgoreg utvrditi ko čini nesretnu četvorku koja mu je poklonila povjerenje, i Šemsudina Mehmedovića, koji je – s obzirom na jedva trodnevnu kandidaturu i apsolutni nestranački angažman na njoj – osvojio respektabilnih 159 glasova.

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Kako je u politici Bosne i Hercegovine, što bi rekao skoro pa zaboravljeni Zlatko Lagumdžija, sve u matematici, nije se loše pozabaviti brojkama: Mehmedović je, dakle, izbor 22,5 posto delegata Kongresa, što bi – ako bi se promatrala glasačka baza SDA – trebao biti ozbiljan pokazatelj budućih stranačkih profilacija. To je sad do potvrđenog lidera i njegovih najbližih suradnika, među kojima – voljom delegata Kongresa – nema niti jednog od nekadašnjih uzdanica Sulejmana Tihića. Pometeni su. Svi, izuzev dvojice koji zaslužuju blic-analizu: prvi je predsjednik sarajevskog Kantonalnog odbora SDA, predsjednik stranačke Kadrovske komisije koji je kao takav sebe, Asima Sarajlića i predložio za predsjednika Kluba Bošnjaka u Parlamentu BiH, a koji se Tihića odrekao čim je procijenio da se smrtni čas bliži. Drugi je Mirsad Kukić, alfa i omega Banovića, predsjednik tuzlanskog KO SDA, kojeg se Tihić, sve i da je htio, nikad nije smio odreći.

Obojici je politika sredstvo za lične, porodične i ostale ciljeve s kojima ideologija nema baš nikakve veze. No, zanimljivo je kako su postali potpredsjednici: Kukić je – u prvoj informaciji koja je došla do novinara – bio eliminiran, ali se rezultat naglo promijenio nakon incidenta za stolom stranačke komisije koja je prebrojavala glasove. Sarajlić je ubjedljivo izabran, valjda kao pokazatelj kakvu SDA žele delegati. Porodično- jaranskog tipa, u najkraćem. Ilustracije radi: to je ona SDA u kojoj Zijad Blekić organizira partijskom potpredsjedniku ljetovanja po jahtama usidrenim u Turskoj, eto zato što su njih dvojica naprosto drugovi. Valjda iz mladosti. Ja sam inače sklona vjerovati da je Blekić, zbog čijih trgovina dionicama i struja nestaje kad zatreba, jedan nostalgični primjerak koji zarad sjećanja na vlastita jahtarenja iz djetinjstva svake godine organizira slične dogodovštine raznim funkcionerima. Čisto onako da se skupa prisjete kako su im i (pra)dede rahmetli išle na slična ljetovanja i uživale u morskim delicijama. Pa ako se tu i sklopi kakav posao, Bože moj, ne može sve biti tradicija, mora se malo gledati od čega se živi. A SDA je poznata kao stranka kojoj je do boljeg života (pokojeg) Bošnjaka jako stalo.

Vidi se to i iz njezina odnosa prema jednom od kadrova izvučenih iz Tihićeve kvote: riječ je, dakle, o premijeru Vlade FBiH Fadilu Novaliću. Tamo nekad, iza izbora, dok se još tvrdio koalicioni pazar, pominjala su se dva SDA kandidata za premijera – Erdal Trhulj, u prošlom mandatu ubjedljivo najistaknutiji ministar u Vladi FBiH, za čijeg se ministarskog vakta namjenska industrija isprofilirala kao ozbiljna izvozna šansa, i Novalić, čiji je ekonomski program pravio Nihad Imamović. Ovaj posljednji dvojac se i Trhulju pokušavao ekspertno nametnuti upravo u namjenskoj, nudeći specijalna rješenja skupa sa tadašnjim direktorom Unis Group Suvadom Osmanagićem. Jedno od njih je bilo i promjena imena Unis Pretisu u Unis Tools, gdje je Novalić bio član Nadzornog odbora. Da ne bi bilo zabune: svi su pomenuti kadrovi SDA. Da Trhulj ima ozbiljnih problema u vlastitoj stranci, ispostavilo se tokom postizbornih kadroviranja; on je zapravo prvi pometen iz svih križaljki. Ali je Novalić naglo bljesnuo. Gdje mu je tačno mjesto u stranci, vidjelo se na netom okončanom Kongresu: nema ga ni među 85 članova Glavnog odbora. No, zato je hiperaktivan u namjenskoj industriji: sebi je u kabinet doveo za savjetnika Suvada Osmanagića, za namjensku, a i šire.

Ko je Suvad Osmanagić, saznalo se prošle sedmice, kada su radnici Unis Toolsa doznali da im je upravo on 28. aprila pred Općinskim sudom zatražio stečaj. U dopisu sudiji predstavio se kao direktor Unis Group, mada mu je mandat istekao još 7. januara 2015; mada je toga dana razriješen dužnosti i mada je istoga dana imenovan novi direktor, tačnije direktorica Normela Džafić. Ona se uskoro povukla, a Osmanagić se tek 29. aprila razdužio sa Unis Group predstavljajući se u tom času kao savjetnik premijera. Sam premijer se u međuvremenu također namjenski predstavio: priznao je javno da je on – bez znanja resornog ministra – razgovarao sa mogućim investitorom iz Italije, predstavnicima firme Fiocchi. Razgovor je bio o Igmanu, također dijelu namjenske industrije, firmi koja već ostvaruje dobit, pa je Novalić smislio da tu dobit ne dijeli, nego da je prepiše Vladi FBiH, koja će potom – opet bez resornog ministra – prihvatiti genijalnu ideju premijera i njegova savjetnika da se od Igmana napravi nova fabrika koja bi bila okrenuta civilnom tržištu, a eto prodavala municiju i pištolje za lov?!

Kad se čak i laik poput mene nađe pred ova dva slučaja – Pretis/Tools i Igman – ne može se oteti dojmu da se priča svodi na isto: kompletnu namjensku industriju treba oteti resornom ministarstvu (aktualni ministar nije nimalo podoban; em što nije iz SDA, em što jeste iz Demokratske fronte, em ne kuži porodično-jaransku ekonomiju, em se svezao zakona k'o pijan plota), što Novalić već traži od Komisije za vrijednosne papire FBiH i Agencije za privatizaciju FBiH; a potom valja sjesti s prijateljskim koalicionim HDZ-om pa se lijepo dogovoriti – svakom svoje. Neće se Dragan Čović miješati ni u Unis Tools ni u Igman, svi znamo šta ga zanima. A onda je čitava namjenska industrija na raspolaganju: može se nastaviti stečajnim modelom, može i modelom dokapitalizacije, važno je da premijer i njegov savjetnik postanu gospodari namjenskog svemira. Ima li iko sumnje ko će ozbiljno profitirati nakon ove revolucije?

U ovom času DF i resorni ministar Reuf Bajrović pružaju žestok otpor. Radnici i Sindikat su također riješeni da raskrinkaju kako direktora/savjetnika, tako i premijera: obojica su ih – svjedoče – više puta ubjeđivali da im je stečaj rješenje! Zašto je onda premijer Novalić, na prijedlog resornog ministarstva, na sjednici Vlade FBiH usvojio drugačiju odluku? Otkud premijeru savjetnik kome je njegov stranački kolega i protukandidat za premijersku funkciju podnio prvo prekršajnu, a potom krivičnu prijavu? I ko tu tačno koga savjetuje – Novalić Osmanagića ili Osmanagić Novalića? Ko će i kako uopće objasniti Osmanagićevo postojanje u Unis Toolsu? Vaskrsnut će neki menadžerski ugovor? Ko ga je potpisao? Ko je, u konačnici, kriv što je mjesecima Osmanagić vodio aferu Ukrajina, koja je prijetila daljom eskalacijom tenzija u samoj BiH? A on bio direktor bez mandata? Ko se to (možda Novalić?) uzdao u svoju premijersku fotelju iz koje je valjalo posušiti prethodne akcije? U zemlji zakona, sve su ovo pitanja za tužitelje i sudije. U ovoj našoj, to je – kao i godinama ranije Bosnalijek – priča za medije. Niko od delegata SDA – iako su i tom času i Igman i Pretis/Tools već bili javni slučajevi – premijera ne priupita kakvu je sudbinu namijenio radnicima. Kome tačno odgovara, jer ga nema ni u organima stranke. Kongresu je, čuli smo, namijenio Deklaraciju. Upravo je zato više no jasno da će se SDA prije odreći DF-a, da ne kažem otjerati i Željka Komšića i DF negoli Novalića i Osmanagića, između ostalog i zato što se obračun sa ovom dvojicom može svesti u borbu sa kriminalom i korupcijom. A SDA je za tu borbu samo ako će je povesti Sarajlić. S Blekićeve jahte.