Kliker.info

Fahrudin Radončić, lider Saveza za bolju budućnost, neće u Vijeće ministara Bosne i Hercegovine. Ovu je odluku s žaljenjem saopćio predsjedniku SDA Bakiru Izetbegoviću prošlog petka, u zgradi državnog Predsjedništva. Javnost je o ovom činu obavijestio upravo SBB, saopćenjem u kojem su podrobno pobrojani razlozi te najavljene sjednice Predsjedništva i Glavnog odbora stranke na kojim će biti donesena odluka hoće li uopće SBB kandidirati svoje članove na upražnjene pozicije u Vijeću ministara nakon smjene kadrova Demokratske fronte ili će to pak učiniti sama SDA.

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Zanimljivo, osim SBB-a, ovom viješću su se jedino bavili mediji, redovito napominjući kako iz SDA niko nit romori nit govori o ovom – po većini – iznenađujućem činu. Ali… Da nije baš sve tako, svjedoči – recimo – podatak da nikada zapravo lider SBB-a nije ni rekao javno da će biti državni ministar, već se to naprosto podrazumijevalo. Zapravo, puno češće nego o imenima, govorio je o principima i sviđalo se to kome ili ne, svaki put iznova ih javno obrazlagao, obraćajući se biračima SBB-a i stalno ih podsjećajući šta im je obeća(va)o uz insistiranje da će pri tome i ostati.

Kako god, SBB je i ovaj put – kada se lider odrekao ministarske funkcije – istakao zadovoljstvo stabilnom koalicijom na federalnom i nižim nivoima vlasti, gdje se – kako je saopćeno iz stranke – imenovanja u nadzornim odborima i drugim pozicijama provode po dogovorenoj dinamici. SBB, dakle, nema problema s javnošću, ne libi se svoje stavove i odluke, pa i one koje su kod nas obično uvijene u konkursne forme (poput nadzornih odbora i drugih funkcija) transparentno plasirati: prisjetimo se, uostalom, i nemalog iznenađenja te iste javnosti prilikom imenovanja u samoj Vladi Federacije BiH, kada je iz ove stranke jasno razgraničeno koliko je zapravo njihovih kadrova zauzelo pozicije.

E, sad, i to valja priznati – iz SDA ni tada nisu komentirali kako su zapravo dobili priliku da daju koji svoj kadar više. No, ova je stranka svakako najodgovornija i po rezultatima i po funkcijama za stanje u zemlji, a imala je posla i u vlastitim redovima: sjećamo se – ne tako davno – četiri državna poslanika ove partije (Šemsudin Mehmedović, Salko Sokolović, Sadik Ahmetović i Senad Šepić) javno su obznanila odsustvo sa sjednica Kluba poslanika sve dok je na čelu Kluba Asim Sarajlić. Četvorka je – osim njegove smjene – tražila (i dobila) i najavu narednih stranačkih izbora po principu jedan čovjek jedan glas.

A i Sarajliću je nedavno zaigrala mečka pred vratima i SDA je imenovala novo rukovodstvo Kluba, na čijem je čelu sada Amir Fazlić, a zamjenica je Nermina Kapetanović. Drugo je pitanje koliko je ovaj gender iskorak SDA rezultat uistinu angažiranog i već godinama značajnog rada poslanice Kapetanović, a koliko želja da se dodatno potisne Šemsudin Mehmedović, no i nova stranačka Kadrovska komisija – osvježena sa Ahmetovićem, Senijom Bubić (još jedan gender iskorak), Halidom Genjcom i Šefikom Džaferovićem pokazatelj je da se SDA umije korigirati.

Istina, Sarajlić je tu ostao predsjednik, no zamjenik je Adil Osmanović, a osim njih dvojice, iz starog je saziva zadržan još Šefkija Okerić, što će reći da je Komisija natpolovično promijenjena. Nije nevažno: ni federalni ni državni premijer (Fadil Novalić i Denis Zvizdić) nisu dobili priliku da učestvuju u kadroviranju.

Pa ipak, daleko veća vijest i od Radončićevog odbijanja i od SDA-ovih prestrojavanja prošle sedmice je bilo pismo predsjednika DF-a Željka Komšića koje je portalski javno uputio biračima u času kada je počinjala sjednica Predsjedništva njegove stranke. I Predsjedništvu je – ispostavilo se – nekako u isto vrijeme dao pismo i otišao, a u pismu je bila jasna poruka: ili ja ili oni! Od DF-a očekuje, dakle, ili brisanje iz evidencije Emira Suljagića i Reufa Bajrovića ili njega samog.

Tako postavljena dilema to i nije, pa je stranačko Predsjedništvo po kratkom postupku izbrisalo Suljagića i Bajrovića, a lider partije je – više nego kada su donošene odluke koje se tiču (ne)učešća u vlasti – požurio da objasni biračima motive ovog ili-ili. Izdali su ga, kazao je Komšić, i Senadu Hadžifejzoviću ispričao smrtni grijeh Reufa Bajrovića: izletio je, objasnio je, i priznao mi ambiciju da bude moj nasljednik! Suljagić je, pak, svoj grijeh sam prijavio: zatražio je od Glavnog odbora stranke odgovornost Sifeta Podžića, državnog poslanika i stranačkog genseka zbog glasanja za Nikolu Poplašena.

Iako je i u pismu i u kasnijim istupima, Komšić svoj potez objašnjavao željom da se DF bavi državom, a ne sobom, posljednji dani pokazuju da baš i nije uspio – GO stranke napustila su četiri člana (Denis Čarkadžić, Damir Dizdar, Nedžad Džudža i prof. dr. Ilhan Bušatlić), od kojih je jedan – dr. Bušatlić – i federalni poslanik. Sva četvorica su zatražila i brisanje iz partijske evidencije, no ni Hadžifejzović – koji se onako novinarski baš angažirao da rasvijetli kompletan događaj pa u studiju ugostio i Bajrovića – nije imao druge do na kraju priznati da ostaje neodgovoreno pitanje šta bi s Podžićem.

Sifeta Podžića je DF smijenio s mjesta genseka, on sam se ni 24 sata nakon što je pritisnuo taster za Poplašena brže-bolje posuo pepelom i nešto kao izvinjavao, no niti jednog trena nije proradila ta deefovska potreba za transparentnošću i odgovornošću spram birača pa da i oni saznaju šta ga je to prenijelo da Šešeljevom četničkom vojvodi kojeg je s mjesta predsjednika RS-a svojedobno smijenio visoki predstavnik da glas koji ga je trebao smjestiti u Upravni odbor Agencije za visoko obrazovanje.

Ako ćemo pravo, ovaj Podžićev potez uporediv je jedino sa glasom koji je onomad Džemaludin Latić dao Veliboru Ostojiću i ako je iko ikome trebao išta objašnjavati, onda je to sam nekadašnji visoki oficir Armije BiH, današnji ugledni DF-ovac – je li bio trijezan, mahmuran, šta ga je tačno prenijelo pa je u ime stranke u kojoj su lijevo orijentirani glasači razočarani Lagumdžijinim esdepeovanjem potražili utočište i svojim glasovima situirali je u sam vrh države i Federacije poklonio povjerenje Poplašenu. E jedino to iz DF-a nismo čuli: koga je izdao poplašeni Podžić?

Demokracija je procedura i to znaju svi oni koji se politikom bave čak i na ovaj naš domaći način. Demokracija podrazumijeva i poštivanje kako ustava i zakona, tako i svih onih dosadnih akata koji se našim domaćim političarima često ne sviđaju, a nekima se i žuri. Demokracija je i transparentnost kojom se čak i pod ovim našim političkim nebom demonstrira poštivanje javnosti ili makar svojih birača.

I ma kako se ponekad činilo da se u ovoj našoj domaćoj magli, što je posljednjih sedmica osvojila i onu drugu polovicu Sarajeva, a bogami i podobar dio Bosne, gube i politike i političari, sve je jasnije da birači pomno prate i pamte. Jer postaju svjesni da je u njihovim rukama i nagrada i kazna. Za sva mandatna (ne)djela kako pozicije, tako i opozicije. I za sva (ne)ispunjena obećanja. Čak i u ovakvoj Bosni i Hercegovini.