Kliker.info

Vildana Selimbegović (BH Dani)

Vijest da Miroslav Lajčak, visoki ptavnik za BiH, priprema smjenu Harisa Silajdžića i Milorada Dodika zbog svega što zajedničkim snagama nisu uradili za BiH može iznenaditi tek one najdosljednije u namjeri da ignoriraju domaću političku scenu. No, da se u paketu s njima priprema i odstrel Sulejmana Tihića, uistinu je iznenađenje, tim prije što je ukupan Tihićev angažman u domaćoj politici daleko bliži načinima koje preferira Lajčak, nego li ijednom od dvojice nacionalnih lidera s kojima treba da podijeli kaznu. Šta se, zapravo, dogodilo? I Washington i Bruxelles su napokon shvatili da daljnje žmurenje pred Dodikovim radikalizmom, koje sve više paralizira BiH postaje preskupo za kooperativnost bosanskih Srba u procesu određivanja statusa Kosova. Za razliku od prethodnih garnitura srpskih političara, koji su sa političke scene uklanjani korištenjem bonskih ovlasti visokog predstavnika bez većih potresa, prema Dodiku nije bilo moguće primijeniti istu mjeru bez iste sankcije prema bošnjačkom lideru jednakog kalibra. Problem je na najbolji način riješio Silajdžić odlučnim odbijanjem Lajčakovog prijedloga sporazuma o reformi policije. Pružio je izvrsnu priliku visokom predstavniku da mu naplati javno poniženje priređeno na početku mandata, a Amerikancima i Bruxellesu da poravnaju dug nastao miniranjem prošlogodišnjeg aprilskog paketa ustavnih promjena. Koliko god ne predstavljalo iznenađenje predstojeće političko eliminiranje Dodika i Silajdžića, toliko čak i upućenije može zbuniti činjenica da Raffi Gregorian, zamjenik visokog predstavnika, ovih dana obilazi državne i entitetske funkcionere upoznavajući ih s opsežnom listom mjera koje će u narednoj sedmici obznaniti Lajčak, među kojima je i Tihićevo političko eliminiranje. No, ovakav rasplet može da iznenadi samo one koji ne znaju prirodu odnosa koji postoje između Silajdžića i reisa Mustafe Cerića, Tihića i Bakira Izetbegovića, te Cerićeve i Izetbegovićeve stavove o reformi policije. Naime, nije više nikakva tajna da Silajdžića sve jače nerviraju Cerićeva neprekidna nastojanja da bude ključni bošnjački faktor u donošenju ne samo najkrupnijih političkih odluka; s druge strane, Cerić u Silajdžićevoj harizmi vidi jedinu prepreku za penjanje na tron nesumnjivog bošnjačkog lidera. U Stranci demokratske akcije odnosi na vrhu su jasni: i Tihić i Izetbegović u onom drugom vide isključivu prepreku za potpunim preuzimanjem partije, a ni jedan ni drugi se ne usuđuje, u strahu od poraza, prekinuti iznuđenu kohabitaciju. Zato je i Ceriću i Izetbegoviću odbijanje Lajčakovog prijedloga o reformi policije od strane njihovih rivala došlo kao kec na desetku: javnim neslaganjem sa Silajdžićevim i Tihićevim stavom, ohrabrili su OHR-ovo, briselsko i vašingtonsko uvjerenje da problem s reformom policije nije u Lajčakovom prijedlogu, već u predsjednicima Stranke za BiH i SDA. I Izetbegović i Cerić su minirali jedinstvo nedavnog "mini bošnjačkog sabora", sazvanog da podrži Silajdžićevo i Tihićevo odbijanje Lajčakovog prijedloga. Da ne pobudi sumnje u svoj stav, Cerić se dodatno pobrinuo i svojom posljednjom vazelinskom hutbom, namijenjenom visokom predstavniku: budući jedini vjerski i politički bošnjački neprikosnoveni autoritet "upozorava" da izbor između svega i ništa ne smije biti opredjeljenje mudre nacionalne politike. Prevedeno: Silajdžić i Tihić možda i jesu u pravu, ali mudrost nalaže prihvatanje Lajčakovog prijedloga o reformi policije. Nasjednu li Lajčak i Gregorian na Cerićevu i Izetbegovićevu kooperativnost i ostanu pri planu Tihićeve eliminacije, riješit će jedan, ali će stvoriti puno problema u budućnosti. Prije svega, zbog kile mesa, "zaklat će" najrazumnijeg i kompromisu najsklonijeg bošnjačkog nacionalnog političara, koji je svoju principijelnu podršku propalim ustavnim promjenama svjesno platio porazom na izborima. S druge strane, s Tihićem kao Cerić-Izetbegovićevim kurbanom, bošnjački politički život preko noći će vratiti petnaestak godina unazad, pod kontrolu kriminalnih, vjersko-nacionalističkih krugova, naviklih da parama i sudbinama Bošnjaka upravljaju daleko od institucija sistema i očiju javnosti. Sad je do Lajčaka.