Kliker.info

Prvo se u petak sastao Glavni odbor SDA i dao punu podršku nastavku razgovora predsjednika svoje stranke Bakira Izetbegovića sa liderom SBB-a Fahrudinom Radončićem, a onda se u subotu sastao Glavni odbor SBB-a i podržao svog predsjednika Radončića u daljem razgovoru sa predsjednikom SDA Izetbegovićem.

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

U međuvremenu su se manje-više sastali svi sa svima, no osim velikog unutarbošnjačkog pomirenja o kome slušamo još od drugog dana Bajrama, konkretnih fizionomija vlasti još nema. Očekuju se ove sedmice, kada i jedna i druga partija najavljuju nastavak skoro pa svakodnevnih razgovora svojih lidera. Najzanimljivijim se, ipak, doima državni nivo. Hoće li doći do rekonstrukcije Vijeća ministara BiH?

SBB je i javno zahvalio Izetbegoviću na susretljivosti i ponudi da ova partija uđe na sve nivoe vlasti; Izetbegović pak o rekonstrukciji najčešće govori otvarajući mogućnost da se Savez za promjene predomisli i odstupi od svog rezolutnog stava da je suradnja sa SBB-om neprihvatljiva “sve dok je ova stranka advokat Milorada Dodika”; Dragan Čović nema dilema – rekonstrukcija je neminovna i dogodit će se već u novembru; a Vijeće ministara – priznaje to i GO SDA –  trenutno je najstabilniji dio vlasti i ekipa koja donosi rezultate.

I najveći skeptici odaju priznanje kako predsjedatelju Denisu Zvizdiću, tako i ostatku ministara, među kojima su najagilniji upravo iz Saveza za promjene, a posljednjih desetak dana svjedočimo i do jučer skoro pa nevjerovatnoj vijesti kako bi ova zemlja – Bosna i Hercegovina, dakle – već početkom naredne, 2016. godine mogla aplicirati za kandidatski status u Evropskoj uniji.

Treba li mijenjati dobitnu kombinaciju? Odluku je – ako ćemo vjerovati Fehimu Škaljiću, predsjedniku GO SBB-a, a niko ga nije demantirao – već donijela SDA, svojom velikodušnom ponudom SBB-u. Teoretski i (samo) matematički gledano, za realizaciju ove odluke SDA ima i dovoljno ruku u državnom Parlamentu, a za svaki slučaj GO ove stranke je odaslao i poruku svojoj pobunjenoj četvorki: u Klubu poslanika se mora poštivati volja stranke.

Čak i da četvorka – koja odbija okupljanje pod dirigentskom palicom davitelja Asima Sarajlića – odbije glasati za promjene Vijeća ministara, ostaje dovoljno ruku (šest poslanika SDA, četiri SBB-a, četiri HDZ-a i jedan iz A SDA, koji čine entitetsku većinu) za smjenu DF-ovog ministra Slavka Matanovića, ali pod uvjetom da za to glasa sedam poslanika SNSD-a. Jer, ako Savez za promjene ostane protiv, Matanovića mogu smijeniti 22 ruke, ali je to onda nova parlamentarna većina.

Matematika je – što bi rekao Zlatko Lagumdžija – neumoljiva i ako se SDA za nju odluči (ima ih koji tvrde da je Lagumdžija najvažniji Izetbegovićev savjetnik?!), onda to više nije nikakva rekonstrukcija, već ispunjenje svih snova Dragana Čovića o velikom povratku SNSD-a na državni nivo. Milorad Dodik, koji je od proevropskog lidera skovanog pod američkim čekićem, postao svjetski putnik zagledan u Moskvu i Vladimira Putina, bez sumnje bi ispunio želju svom prijatelju Čoviću s kojim dijeli viziju budućnosti BiH.

U to ne treba sumnjati. No, šta to znači za ujedinjene Bošnjake? Različite su pozicije SDA i SBB-a u ovoj priči: dok Izetbegović jednako ponavlja da se neće odreći Saveza za promjene, SBB je puno bolje – ne traži ništa, do fotelja im nije stalo, Izetbegović je taj koji nudi. A i Škaljić je mudro prozborio: SNSD je neprihvatljiv partner sve dok zagovara referendum. Što će reći da SBB nudi Dodiku dobru ispričnicu da odustane od referenduma.

Ni u Federaciji nije baš tako sjajno kako se doima na prvi pogled. I nije riječ o Milanu Dunoviću, koji će – više puta je to ponovio Željko Komšić, lider DF-a – s radošću potpisati nova imenovanja u Vladi Federacije. DF i ne krije da jedva čeka razrješenje još dva preostala federalna ministra koji su davno, skupa sa Reufom Bajrovićem i Snježanom Soldat podnijeli ostavke. Problem je u novootkrivenom bošnjačkom jedinstvu koje na entitetskoj razini, po stavovima SDA, čine osim dvije najjače bošnjačke partije (i po broju ruku u Parlamentu FBiH) još i Stranka za BiH i A SDA.

Sjećamo se: SBiH je obećano upražnjeno ministarsko mjesto u resoru rudarstva, energije i industrije, te još neke pozicije, što direktorske, što u nadzornim odborima. I A SDA je obećano ministarsko mjesto, što će reći da SDA može SBB-u ponuditi maksimalno dva ministarska mjesta u Vladi FBiH. SBB ima 16 poslanika u Parlamentu FBiH i sve da i prihvati takav raspored snaga u Vladi, ostaje pitanje odgovornosti: može li SBB ponijeti odgovornost za rad Vlade u kojoj tako participira? I zašto bi?

Gostujući kod Senada Hadžifejzovića, Željko Komšić je na ovo pitanje odgovorio u svjetlu Izetbegovićevih najava dugoročne suradnje sa SBB-om, “od tri ili sedam godina”. Po njemu, to je opcija koja široko otvara vrata Fahrudinu Radončiću da 2018. uz podršku dijela SDA uđe u Predsjedništvo države. Radončićev rezultat je i na prošlim izborima bio respektabilan, objasnio je Komšić, i malo mu nedostaje.

To malo bi mogla dati SDA, koja je već jednom (podsjetio je na 2006.) između svog predsjednika i Harisa Silajdžića u Predsjedništvo BiH izabrala Silajdžića. Ne sporim Komšićevu tezu baziranu – kako je objasnio – na ličnim ambicijama lidera, no nekako mi i ne drži odveć vodu: zašto bi Radončić – koji dijeli biračko tijelo sa SDA – pomagao spašavanje koalicionog kapaciteta SDA da bi zauzvrat, za tri godine, računao na eventualnu biračku zahvalnost? Izuzev ako SDA i SBB već ne razmišljaju o zajedničkim kandidatima za lokalne izbore?

Ljevica ima neki plan: DF i SDP – uprkos Zlatku Lagumdžiji – ne kriju da su spremni već naredne godine izaći sa zajedničkim kandidatima za načelnike, ali i odvojenim listama na lokalnim izborima. I taj se plan doima realnim iz više razloga. SDP je partija koja je podvukla crtu, kako ispod vlastitih rezultata, tako i sa članstvom. Prebrojali su se, izabrali predsjednika i Glavni odbor i, iako se javno ne hvale, suradnja sa DF-om svjedoči da žive proces delagumdžizacije. Komšićevo razmišljanje da na narednim općim izborima izađe na megdan Draganu Čoviću jeste zaista ono što je i sam rekao – ostvarenje najgorih noćnih mora lidera HDZ-a BiH, ali i prilika DF-u da sredi vlastite redove i dokaže se kao stranka i Ostalih.

I tu se zapravo vraćamo suštini ujedinjenih Bošnjaka: kako će se SDA i SBB postaviti u Parlamentu BiH spram mehanizma koordinacije i izmjena Izbornog zakona? Hoće li združenim snagama podržati Čovićeve ambicije za izbornom jedinicom i tako priznati da politiku i države i Federacije vodi lider HDZ-a BiH i to u pravcu teritorijalnog razgraničenja? Meni se, recimo, daleko važnijim čine ova dva pitanja od promjene vlasti u dva kantona u kojima je DF (čak bih se usudila reći kako nemam dilema da SBB ima kvalitetnije kadrove od izvjesnog Rešidata), a iskreno – identičan odnos imam i spram izbora bošnjačkog lidera. Izetbegović i(li) Radončić uopće i nije dilema, prava se krije u mudrosti da se Bosna i Hercegovina združenim snagama povede ka EU. A ako se tako posmatra, onda je Mirko Šarović lider koji podjednako radi za dobro svih.