Kliker.info

Ne znam, zaista, koliko je priča kako ne valja zavađen dočekati Kurban-bajram utemeljena u vjerskim dogmama, a koliko je dio domaćeg tumačenja islama, no znam(o) da u Bosni pije vode.

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Da ne kažem kafe, kako je u kuloarima uoči najvećeg muslimanskog praznika i najavljivana, a drugog dana proteklog Bajrama i realizirana: govorim, dakle, o onoj koju su ispili lideri SDA i SBB-a BiH Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić, no ma kako se ona doimala spektakularnom i najvažnijom u posljednjih pet godina, ma kako ona najavljivala ključnu stabilnost i bošnjačko opredjeljenje za bolju budućnost, moj je današnji nijet pozabaviti se izglednošću jednog drugog pomirenja, onog unutaresdeavskog koje je također planirano u pretprazničnom ozračju. Sjećamo se: četvorica državnih poslanika SDA – Šemsudin Mehmedović, Salko Sokolović, Sadik Ahmetović i Senad Šepić – pojačani Fuadom Kasumovićem pisali su lideru svoje partije Bakiru Izetbegoviću sve tražeći bolju SDA.

Poobimno pismo – u najkraćem – bavi se unutrašnjom demokratizacijom stranke i izborima jedan član, jedan glas, transparentnošću, odgovornošću (i ličnom i partijskom), jednakim šansama za sve u izbornom procesu, poštivanjem legitimiteta i izborne volje unutar stranke, a sve s ciljem da se ojača SDA do lokalnih izbora, da se vrati – kako pišu – povjerenje naroda u SDA. Ima četvorka i jasne prijedloge za ovaj mandatni period, taksativno se bavi problemima odnosa i obnašanja vlasti, ali i rješenjima koja zahtijevaju planski pristup, ozbiljan regionalni angažman, izraženu političku spremnost da se provede reformski proces i iskoristi šansa britansko-njemačke inicijative, ali ima četvorka i dijagnozu problema zbog kojih piše tražeći bolju (svoju) partiju: stavljajući akcenat na borbu protiv korupcije, državni poslanici ističu i kako SDA “već neko vrijeme vodi uski krug ljudi sa ciljem ostvarenja i očuvanja svojih privatnih interesa”. Uskom krugu ljudi četvorka zamjera i vođenje dnevne umjesto strateške politike s vizijom.

Nije čak ni tajna da je nezadovoljstvo unutar SDA kulminiralo na Šestom kongresu, nakon skandala sa izborima potpredsjednika i unutarpartijskim šaranjem/baranjem rezultata, a kap koja je prelila čašu bio je fizički napad u Klubu SDA u Parlamentarnoj skupštini BiH. Šef Kluba i ujedno predsjednik Kadrovske komisije SDA Asim Sarajlić odlučio je da umjesto sile argumenata posegne za argumentima sile, pa je svoje kapacitete demonstrirao pokušajem davljenja Sadika Ahmetovića. Nije to bila nikakva demokratska tuča, nije čak bilo ni entitetsko odmjeravanje snaga pa ni partijsko/koaliciono rivalstvo, iako je Ahmetović u Parlamentu poslanik Domovine, što će reći da je predstavnik izborne jedinice iz Republike Srpske.

Bio je to posve prizemni, da ne kažem jalijaški pokušaj obračuna sa neistomišljenikom sve zakamufliran odbranom lidera osobno, ili kako je to sam kadrovik Sarajlić grmio stežući ruke oko Ahmetovićevog vrata – nećeš ti na mog predsjednika. Jučer je SDA obilježila godišnjicu smrti prvog Sarajlićevog predsjednika: Sulejmanu Tihiću moglo bi se i posthumno zamjeriti lansiranje Sarajlića u političko-poslovnu elitu koju je on prepoznao kao šansu za vlastitu bolju budućnost, no da je to jasno i četvorici spisatelja pisma, pokazuje njihov zahtjev za uvođenje mehanizama koji bi vrednovali rad stranačkih funkcionera, pa ih i sankcionirali kad iskažu Sarajlićeve kvalitete.

Četvorka se u pismu nije bavila imenima, ali je šef Kluba SDA u državnom Parlamentu nacrtan u svim svojim gabaritima; osim njega, tu se lako razaznaje i Amir Zukić, gensek SDA, ali i najvažniji SDA-ov ministar u federalnoj Vladi Aljoša Čampara. Četvorka ovoj trojci zamjera izborni inžinjering. Bolji poznavatelji kretanja u samoj stranci svjedoče da su prva dvojica – dakle Sarajlić i Zukić – i poimence prozvani kao uvjet svih uvjeta na putu unutarstranačkog izmirenja. Formacijski i jesu najodgovorniji za izborni proces u stranci, no kako je pismo prvo dugo putovalo do lidera SDA, potom je trebalo vremena da se ovaj poobimni materijal iščita, pa da se analizira, tek je početkom prošle sedmice došao na dnevni red.

I to tako što su se potpisnici pisma sreli s predsjednikom osobno, a onda i sa svojim stranačkim odabranicima takoreći vrhom stranke. Nakon sastanka Izetbegović je izašao pred novinare i rekao da nema ništa protiv izmjene statuta i da će i SDA akobogda svog predsjednika naredni put birati principom jedan član, jedan glas. Čiča-miča gotova priča?! Neće biti baš tako: unutar četiri zida (kako god da su debeli, riječi nađu puta) vođena je preozbiljna debata koja se može i ovako sublimirati – statut ćemo promijeniti, ima vremena, ali šta sad sa šefom Kluba – smijeniti ga ili ne? Na Zukića se nisu plaho osvrtali, stari su to pregovarači, naučeni da se cjenkaju, pa je odmah pola zahtjeva otišlo niz vodu. A na Sarajliću su zapeli: ključno pitanje predbajramskog ozračja je bilo da li bi smjena chiefa (izborne) kuhinje značila kapitulaciju vrha SDA? U odbrani Sarajlićevog lika i (ne)djela poseglo se i za nadasve zabavnim opisima parlamentarnog incidenta – bilo ih je koji su pokušaj davljenja doživjeli kao ambiciju prijateljskog zagrljaja?!

Kad je neko u politici, i vizure i pogledi su mu drugačiji, naročito kada se stolice klimaju. Ali, kako je politika umijeće mogućeg, realnost je često odveć surova, pa i ova zabavna vrhuška nije baš pred prevelikim izborom. Ako hoće četvorku u svojim klupama i na tasterima – a i pismo se ubrzano čitalo nakon što je četvorka poručila da neće biti puki tasteraši – neki se značajan ustupak mora napraviti sad i odmah. Hoće li se on zvati Asim Sarajlić i(li) Amir Zukić – gle ironije, najveći zagovarači unutar SDA pomirenja sa SBB-om – u konačnici je manje važno od poruke koju SDA šalje i svojim biračima i javnosti tako zagriženim čuvanjem ovog dvojca, poznatog i kao žive ilustracije svega što se zove upotreba partije u lične svrhe.

Korupciju i ostale boljke društva protiv kojih se SDA kani boriti sve pod zastavom ovog dvojca, ionako je tragikomično pominjati. Naravno, ne treba zaboraviti ni pomirenje sa SBB-om: koliko će biti iskreno shvaćeno ako vrh SDA nije u stanju da se čestito izmiri sa svojim poslanicima? Da ne govorimo o tome kako i stabilna većina – u ovom slučaju u državnom Parlamentu – bez četvorke naprosto prestaje biti većina, jer ako SDA ima 10, SBB četiri, HDZ 5 i SDS šest poslanika, što u ukupnom zbiru jeste 25 i dobro zvuči u odnosu na 42 ukupna, bez četvorke to je polovični rezultat od 21 poslanika. A tek onda na red dolaze – uz neki rahat-lokum – procesi dečamparizacije i deerdoanizacije… Koliko je god Kurban-bajram znan kao praznik koji ne treba dočekati zavađen s nekim, njegova najznačajnija odlika je ipak žrtvovanje.