Kliker.info

Bivša ministrica vanjskih poslova Republike Hrvatske i zastupnica GLASA-a u Saboru Hrvatske Vesna Pusićbila je jedna od učesnica konferencije “Zašto mladi odlaze”, koja je jučer započela u Sarajevu.

Nacionalni demokratski institut u Bosni i Hercegovini u partnerstvu sa višestranačkom grupom mladih (Grupa 9) koja je formirana uz podršku NDI-ja, organizirao je regionalnu konferenciju “Emigracije mladih iz zemalja Zapadnog Balkana – rješenja kroz politike”, a prijatelj konferencije je Institut za razvoj mladih KULT.

U intervjuu za Radiosarajevo.ba Pusić govori zašto ljudi odlaze sa područja bivše Jugoslavije, osvrće se na odnose BiH i Hrvatske, hrvatsku politiku u BiH, pakt Dragana Čovića i Milorada Dodika, te dešavanja u regionu.

 Zašto mladi odlaze? Može se reći da svjedočimo migracijama ogromnih razmjer… Kako riješiti navedeni problem? Može li se riješiti?

VESNA PUSIĆ: Može se riješiti to pitanje, ali ne od danas do sutra. Mogla bih nagađati, ali u Hrvatskoj su rađena istraživanja, jer iz Hrvatske kao članice EU ljudi, također, odlaze. Većina su mladi, jer imaju karijeru pred sobom. Rađeno je istraživanje među onima koji su već otišli s pitanjem zašto su otišli. Ugrubo između 25 i 30 posto je reklo da su otišli zbog plaće, radnog mjesta, ekonomskih razloga. Čak 70 posto ljudi su istakli da su otišli zbog nefunkcioniranja države.

Dakle, zbog nepotizma, korupcije, odsustva napredovanja prema sposobnostima, nego sve je nešto “Ljudi smo, dogovorit ćemo se”. Također, razlozi za odlaske su nefunkcioniranje sudstva, nepravde u različitim segmentima društva, vođenja Drugog svjetskog i ostalih ratova riječima, i to 70 ili 30 godina nakon tih ratova itd. To je nešto što ljudi više ne žele da trpe. Sad je njihovo vrijeme, neće još jednom imati ni 30 ni 40 godina i ne žele da to bude lajt motiv najboljih godina njihovih života. Još manje žele da to bude atmosfera u kojoj odrastaju njihova djeca.

Dakle, loša država i neuspješna politika je razlog za više nego dvije trećine dolazaka. To istraživanje se odnosilo na Hrvatsku, ali mislim da se odnosi i na ostale zemlje.

Tvrde da članstvo u EU daje veću šansu za odlazak. Mislim da to nije točno. Članstvo u EU daje šansu da se ti odlasci smanje ako se iskoristi članstvo da se poveća kvaliteta života… Ljudi odlaze i iz država regije koje jesu, ali i onih koje nisu u EU. Ljudi odlaze naprosto jer im ne odgovara ta atmosfera i klima.

 Odnosi između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, s izuzetkom rata, nikada nisu bili gori. Zašto je to tako?

VESNA PUSIĆ: Oni naprosto su gotovo nepostojeći u ovom trenutku, ja bih rekla. Po mojim kriterijima i mišljenju sadašnje hrvatsko vodstvo je napravilo samom sebi medvjeđu uslugu, kao i medvjeđu uslugu samim Hrvatima u BiH. Najviše je to štetilo tom dijelu populacije, kad je nakon izbora de facto krenulo u neku vrstu kampanje za kandidata koji je izgubio izbore za člana Predsjedništva BiH. Za to postoje dva razloga.

Jedan je što predsjednik HDZ-a i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković de facto nikad ranije bio uključen u regiju.

On regiju ne pozna i ne razumije, po mom mišljenju. Ne identificira se s tom regijom, iako ja mislim da je poznavanje regije glavna hrvatska vanjskopolitička prednost, glavni razlog zašto bi RH mogla biti relevantna na europskoj razini. Regija je značajna za Europu, ako ništa jer je nesigurna i neintegrirana u EU. To je jedan razlog.

Drugi razlog je što najsnažnija opozicija sadašnjem predsjedniku HDZ-a i premijeru nije postojeća opozicija, nego je ona iz njegove stranke. U toj opoziciji vrlo važnu ulogu igra jedna frakcija ljudi koji su porijeklom iz BiH. Moje mišljenje je da se njemu činilo, ili da je mislio da može takvim stavom prema gubitku izbora od strane Dragana Čovića pridobiti tu frakciju unutar HDZ Hrvatske. On je, što se često u povijesti dešavalo, ponekad s težim posljedicama, mislio da je to mala cijena za platiti da bi konsolidirao ili dobio podršku te frakcije unutar HDZ Hrvatske, koja je njemu problem.

To se, naravno, ne događa i to se ne radi tako, jer na taj način on ne može pridobiti ljude koji su politički fundamentalno drugačiji, drugačijeg habitusa. A pokušavajući ih nekako odobrovoljiti gubi čak i njihov espekt. Jer to su ljudi koji ga nikada neće politički prihvatiti, ali eventualno bi ga mogli uvažavati jer je jasan i čvrst u svojim stavovima. To je što se tiče Hrvatske, bila politička pogreška.

A što se BiH tiče to je, naprosto, generalno krivo. Ali BiH nije štetilo, osim možda Hrvatima u BiH, jer ih se gura u geto u kojem oni ne trebaju biti, a naročito ne trebaju bit na ovoj temi EU.

 Kakvu politiku vode bh. Hrvati, konkretno Dragan Čović sa svim tim pokušajima reinkarnacije tzv. HZHB, paktiranjem sa srpskom i srbijanskom politikom, Miloradom Dodikom, Aleksandrom Vučićem… Kamo to vodi? Koliko on ima utjecaja na sam Zagreb?

VESNA PUSIĆ: Što se tiče Dragana Čovića mislim da se on u očima hrvatske javnosti diskvalificirao sa tim savezništvom sa ekstremnom politikom Milorada Dodika i uopće tim stavovima. On je u hrvatskim medijima puno više promoviran prije nego je došlo do toga. Sada je to više onako ispod žita. On nema takav utjecaj na HDZ Hrvatske, ali ima indirektno kroz ljude iz HDZ Hrvatske koji su porijeklom iz BiH. Oni tamo pritišću.

Druga stvar su ti glasovi iz BiH. Činjenica da je to svedeno na tri mandata olakšava disanje u Hrvatskoj. Ali tri mandata u malim većinama dosta znače u Saboru RH. Na izborim za predsjednika države i europarlamentarce ti glasovi znače puno. Puno ljudi iz Hercegovine ima dvostruko državljanstvo pa ne glasaju samo za dijasporu, nego glasaju za redovne zastupnike.

U svim tim segmentima HDZ Hrvatske se želi afirmirati kroz suradnju ili podršku HDZ-u BiH. To vam govori u kojoj mjeri su Hrvati u BiH su percipirani kao taoci, kao ljudi koji nemaju politički izbor. Koji ne mogu biti socijaldemokrati, liberali, konzervativci…. nego mogu HDZ. A ako nisu HDZ nisu Hrvati. To je nevjerojatno otimanje političkih sloboda i identiteta i to često kroz jedan vrlo jaki društveni pritisak.

Tu leži neka važnost ili uloga tog HDZ BiH na HDZ Hrvatske. Međutim, to povezivanje i to direktno paktiranje sa, ja bih rekla, najgorim politikama je kompromitiralo u tom pogledu HDZ BiH, pogotovo Čovića, u hrvatskoj javnosti. Zato ne vidite da se on toliko spominje kao što se prije spominjao. Ali da je prisutan i da može imati utjecaj kroz kanale koje sam spomenula, može.

Hrvati u BiH kao i obično kao kroz zadnjih 30 godina, vjerojatno i prije, fasuju, nastradaju od takve vrste politike. To nije dobro za BiH općenito, ali za bh. Hrvate je najlošije. Jer ih gura od mogućnosti da utječu na svoju vlastitu zemlju zaozbiljno. Gura ih u masovnu emigraciju, u izlazak umjesto u participaciju i oduzima im onu mogućnost koja jedino može popraviti njihov položaj, a to je napredak BiH. Nema načina da Bošnjaci, Srbi ili Hrvati profitiraju, a da ostalima bude lošije.

Pogledajte bilo koju zemlju. Ako zemlja ide naprijed, ako je atmosfera bolja, ako ljudi više sudjeluje, bit će bolje. Ako je lošije, bit će lošije svima. Oduzima im se kroz tu getoizaciju pravo, koje apsolutno trebaju imati, da doprinose svojoj zemlji, a time i sebi samima.

Drago mi je da sam mogla čuti i na ovoj konferenciji ljude iz različitih etničkih grupa koji kažu da su bili vani, da mogu ići, ali da su se vratili jer žele popraviti ovu zemlju i raditi ovdje, da bude bolje tu. To mi se čini najzdraviji pristup. Nadam se da će ta generacija što prije preuzti konce i izgurati ove starce iz moje generacije (smijeh).

 Nažalost, ne znamo hoće li biti prilike za to. Sve više tenzije u regiji rastu. Opet se govori se o promjenama granica. Politike nisu puno odmakle od 90-tih. Beograd, recimo, nastoji napraviti kompenzaciju za Kosovu kroz de facto stvaranje uvjeta za uzimanje bh. entiteta RS. Imamo pokušaj blokade NATO puta, uloga Rusije je sve veća. Tu su i loši odnosi sa RH. Pri tome imamo sve manje odlučniju EU koja preko Balkana pravi ustupke krajnjoj desnici. Koliko sve to može biti izvorište sigurnosnih problema i, ne daj Bože, stradanja?

VESNA PUSIĆ: Istina, jako su se promijenile stvari zadnjih pet godina, da ne kažemo 10 ili 15. To pokazuje koliko se stvari u relativno kratkom vremenu mogu promijeniti. To definira i našu zajedničku zadaću u sljedećih pet godina. Sada dolazi novi Europski parlament, nova Europska komisija. Tu će biti dosta ljudi koji ne znaju puno o nedavnoj povijesti, genezi problema s kojima se danas suočava, bila EU ili Zapadni Balkan. To je naš posao.

Naš posao je držati to u fokusu. Ponavljati milijardu puta, dokazivati, pokazivati da ulazak šest zemalja u EU nije proširenje, da je konsolidacija europskog teritorija.Geografski to je teritorij okružen teritorijem EU. Nijedna politička tvorevina si ne može dozvolit da u svom trbuhu ima jednu takvu bjelinu. Proširenje bi bila Turska ili Ukrajina. Ovo nije proširenje, ovo je konsolidacija. To je sve skupa malo ljudi, okruženi su EU. Sigurnosno, demografski, prometno su povezani… To je zadaća EU.

Mi smo ulazili u EU da bi uveli ono što se smatra europskim standardima i vrijednostima, bez obzira koliko to negdje stvarno postoji. To je jedna vrsta projekta, projekcije. Mi smo ušli da bi to uveli u Hrvatsku. Ta situacija nije takva. Danas je zadaća boriti se da to uđe ili bude na dijelu u RH.

I u EU je to dovedeno u pitanju. Različita europska desnica, pod desetinama različitih imena, tvrdi da oni nisu za rušenje nego su za reformu. Ne treba vjerovati nijednu riječ. Oni su apsolutno za rušenje iz niza razloga, bilo nekih ozbiljnih snaga čiji su klijenti, bilo mita koji postoji da EU nastala iz nacionalnih država i da se u nacionalne države može vratiti.

To je totalni mit! EU nije nastala iz nacionalnih država. Nego su bile velike multinacionalne kolonijlanlne sile. Svi do jedne. Formiranje EU je bilo povlačenje tih zemalja u Europu. Oni se nemaju kud vratiti. Oni nemaju iskustvo nacionalnih država. Pa čak su i nove članice prije toga su bile članice sovjetskog imperija.

 Bojite li se da bi ovdje moglo ponovo biti sukoba?

VESNA PUSIĆ: Da li će doći tu do rada? Ja mislim da neće, ali isto tako mislim da ne treba sjediti prekriženih ruku i tvrditi da neće biti ništa i da to nije problem. Na tome treba aktivno raditi. Treba cijelo vrijeme dekonstuirati tu vrstu sukoba i kratkovidnog političkog profiterstva, neodgovornog, koje se hrani podgrijavanjem kolektivnih strasti.

Apsolutno na tome treba raditi. Mala štih proba koja se dogodila s idejom promjene granica Kosova i Srbije pokazala da je reakcija bila takva, bez obzira što je EU tu po mojem mišljenju posrnula, a da se od toga, ipak, odustao. To je tema na kojoj treba insistirati. Dakle, promjena granica NEMA.

Ovdje se dovoljno puta, dovoljno dugo i tek nedavno vodili ratove zbog promjene granica. Jer u našoj regiji, u našim krajevima promjena granica uvijek znači i primjenu stanovništva. A promjena stanovništva je birokratski naziv za etničko čišćenje. Tako da to… Ko tebe može istjerati iz kuće?!. Samo prijetnjom, strahom, nasiljem… Ko će to promijeniti?! S takvim stvarima ne treba igratiti. To treba jasno reći, ustati, suprotstaviti se tome.

Mislim da to možemo savladati i da ima potencijala, pogotovo m,ogu mladi između 30-40, koji imaju druge kriterije i zahtjeve. Jest da istraživanja pokazuju da su možda najkonzervativniji u nekim satovima, ali ih treba zvuči van i dati im prostor da misle svojom glavom a ne ideologizirano i zatvoreno.

Faruk Vele (Radio Sarajevo)