Kliker.info

Piše : Vedrana Rudan

Moram li odmah uskočiti u drugu vezu? “Moraš!”, urlikale su moje prijateljice. “Zove se Anton ali ga svi zovu Tony.” Ivanin glas zvonio je u mom tužnom uhu poput zvona na Trsatskoj crkvi. Tony? Tony kao Nobilo?Namjerno sam se obukla kao da idem na tržnicu iako se nikad ne oblačim kao da idem na tržnicu kad idem na tržnicu. Bijela košulja, čista, traperice koje nosim za po kući, mjestimično čiste, crvene balerinke. Njegov zadnji poklon.U Lanternu sam stupila u osam i petnaest i molila boga da se čovjek zvan Tony u međuvremenu izgubio. Zašto ja nikad ne znam reći NE? Antona nigdje na vidiku.Volim visoke, mišićave muškarce, Clint Eastwood iz pedeset i neke junak je mojih snova. I volim kad muškarci izgledaju opako a da im je duša mekana, kad od njih na ulici bježe svi mužjaci obrijanih glava a doma u krevetu su nježni poput…Poput muža koji me ostavio.

Naručila sam makjato bez kofeina i čekala. Clint Eastwood je očito u nekom saloonu šlatao kurvetine ili u dvadeset nula nula za šaku dolara pucao u dripce koji nisu na vrijeme brisnuli.Kroz vrata je ušla cura raščupane kose i suknjicom otkrivala ono što sam ja nekad imala. Popila sam kavu, bilo je devet, platila račun i digla se od stola. Prišao mi je s leđa.“Jeste li vi Ivanina prijateljica?” Okrenula sam se. Tužan, umoran čovječuljak koji uvijek Clintu Eastwoodu izvlači konja iz štale gledao je u mene stidljivo se smiješeći. “Jesam”.“Čekam vas od pola osam.” “Onda ste mogli vidjeti kako ulazim.” “Da budem iskren, učinili ste mi se mnogo mlađom nego što sam vas zamišljao. Hoćemo li sjesti ili ste razočarani što ne izgledam poput Clinta Eastwooda?”

“O čemu govorite?” Ivana mi je rekla da nemam nikakve šanse jer ste vi ludi za Clintom Eastwoodom.” Kuja. “Ja sam ipak bio uporan jer redovito čitam vaš blog pa mi se učinilo da vam mogu pomoći.”Isuse Kriste! Ja pišem blog da bih sebi olakšala muke ne otvorila vrata svih crvenih križeva u gradu. “Hoćemo li ipak sjesti iako ne izgledam kao Clint Eastwood?” Jebo te Clint na jurećem konju.Naručila sam pelinkovac sa ledom, alkohol nisam pila stoljećima, ne podnosim ga. On je naručio čaj od kamilice. “Izgledate sjajno, kao da imate četrdeset i devet.” “Iva vam je rekla koliko imam?” “Da, ali izgledate sjajno.”Kad je konobarica na naš stol stavila piće rekla sam joj da mi za desetak minuta donese još jedan pelinkovac sa ledom. On je rekao da njemu donese duplu rakiju.

Pogledao me. “Naručio sam kamilicu jer mi je Iva rekla da je to vaše omiljeno piće, ja je nisam na jezik stavio još od šezdeset i pete kada sam imao jezivu virozu.Povraćao sam, imao rijetke i česte stolice dva dana, oprostite, tri dana, zapravo kad razmislim, gotovo četiri dana, iz mene je sa prednje i stražnje strane izlazila samo rijetka, žućkasta tekućina. Da mi nije bilo majke, moje pokojne majčice, danas ne bismo ovdje sjedili.”Jeben gubitak za mene. Šutila sam i izlila u sebe čašicu. Bila bih progutala i led da je komad bio manji.“Moje je ime Perić, Filip Perić.” Nasmijao se tužno i pokazao mi žućkaste zubiće. I ja sam se njemu nasmiješila, jebo te Bond, Filipe, James Bond!“Recite mi sve.” Gledao me žalosno. “Što?” “E pa kako ste?” “Dobro.” “Mislim, kako ste nakon svega?” “Čega?” Ivani ću iskopati bar jedno oko.

“Pa ostavio vas je muž, to nisu laki trenuci. Kad je mene ostavila Katarina, zaista na pravdi boga, kuhao sam, prao, peglao, vodio djecu u vrtić, uvijek sam odlazio u kupovinu namirnica u market i sam na tržnicu, kad je mene ostavila Katarina, ne samo mene nego i našu djecu, danas su to odrasli ljudi, mislio sam da će mi se svijet srušiti na glavu a, vidite, nije.Živ sam, zdrav. Doduše to “zdrav” bi trebalo imati navodnike. Imam problema sa želucem, često podrigujem, srce mi je više manje okej, tu i tamo koja ekstrasistola, imate li vi ekstrasistole?” “Ne.”Jezik sam topila u pelinkovcu iz druge čaše. Pogladio je rijetku kosicu boje mišjeg repa. “Sve jedem bez soli, povrće na žaru moj je omiljeni obrok, bez bijelog brašna, bez šećera, ponekad si napravim palačinke, čitao sam da se to povremeno smije…”

Nasmiješio mi se tajanstveno kao da govori o povremenim seksualnim odnosima sa susjedovom mačkom. “Ali sa vodom, mlijeko ubija sve osim teladi, jeste li znali za taj podatak.” “Jesam”, naručila sam treći pelinkovac.“Ja sam vam se nekad bavio politikom, možda ste me vidjeli na televiziji, bio sam predsjednik če ge esa, mnogo smo obećavali ali se sve raspalo, politika vam je kurva, jeste li čuli za tu definiciju?Oprostite što pred jednom damom izgovaram riječ “kurva” ali to ćete mi oprostiti jer je ipak bilo izrečeno u specifičnom kontekstu. Hoće li mi dama to oprostiti?”, stavio je svoju ručicu na moju šapu.“Hoću”, jezik mi je ludo plesao u ustima, u želucu su mi se valjala tri pelinkovca. “Nije mi dobro”, rekla sam. I nije mi bilo. “Mislim da ću se ispovraćati, da će mi rijetka, žućkasta tekućina krenuti na prednji otvor.”Gledao me žalosno, pozvao konobara i platio. “Hoćemo li?”, stajao je kraj stola u svoj svojoj visini, metar i šezdeset, obuven u cipele kakve nosi Sarkozy. “Nećemo li”, rekla sam pentajući i naručila četvrti pelinkovac. Jebi se, Ivana!