Vedrana Rudan : Direktan prijenos orgazma Hillary Clinton kad je ugledala mrtvu glavu Gadafija
Piše: Vedrana Rudan
Koliko bi nam život bio ljepši da nema interneta. Želiš samo pogledati tko ti je pisao ali ti vrag ne da mira, iako ne gledaš teve, ne čitaš ni novine, ipak…Nikako baš nikako, ni uz najbolju volju, ne možeš izbjeći direktan prijenos orgazma što ga je doživjela Hillary Clinton kad je ugledala mrtvu glavu najvećeg zločinca na kugli zemaljskog Gadafija.
Pred osam je godina to bio onaj lik iz Iraka, tko mu se još imena sjeća? Staviše mu debeli špag oko vrata, izbiše sanduk pod nogama, ljuljao se i batrgao pred očima čitavoga svijeta. Neka vidimo da je Pravda opet pobijedila.
Tako je i ovih dana. Mrtav Gadafi leži na kamenom podu neke mesnice, navodno još uvijek u jednom komadu, navodno ga još nisu rastrgali ni bijesni psi ni libijski borci za slobodu. Leži tamo u onoj mesnici jer se osloboditelji ne mogu odlučiti, baciti ga u more ili ne.
I o njegovom sam sinu nešto pročitala. Ne sve. Želudac mi u posljednje vrijeme stvara probleme. Vidjela sam da na sebi ima krvavu košulju i da je prije smrti zatražio cigaretu. Da nije one Clinton zgađeno bih rekla, muška posla. Svijetom vladaju muškarci, bešćutna bića koja ne rađaju, koja ne znaju što je to izbaciti iz sebe bespomoćan komadić mesa koje će polako, polako postati ljudsko biće.
Logično je da muškarcima ljudski život ne znači ništa kad, opjednuti lovom na lovu, moć, naftu, plin, zlato, ne mogu upoznati ljepotu stvaranja čovjeka. Ali Hillary?! Hillary?! Na primjeru te Lady Macbeth najbolje se vidi koliko političare ne određuje spol.
Hillary je majka pa ipak svršava gledajući izmasakrirani leš. Barack Obama, Dobri Crnac u službi Bijelog Čovjeka objavio je da se Amerika nakon devet godina povlači iz Iraka. Da se uvlači u Libiju znamo i bez objave. Kako se baš ništa ne mijenja osim sredstava klanja.
Henrik Osmi ili netko njemu sličan ubijao je svoje neprijatelje ognjem i mačem, Hillary i Obama uz pomoć Francuza i Britanaca to čine bespilotnim letjelicama. Da bi “sačuvali ljudske živote.” Kako da se mi mali i nemoćni snađemo u svijetu koji je jednak onome u kome su živjeli naši krvoločni preci?
Može li nam spoznaja da znamo istinu pomoći da budemo sretniji i da u miru i veselju sačekamo bespilotnu letjelicu iznad svoje glave? Pojma nemam. Ja sam, pošto nemam hrabrosti sprašiti si metak u čelo, sebi olakšala svoj bijedni život u skladu sa postupcima Hillary Clinton i Baracka Obame.
Ubila sam susjede, ukrala im ušteđevinu, držali su je, poput mnogih glupana, u velikoj, smrznutoj kokoši, a onda im zapalila kuću. Dvadeset tisuća eura nije mali novac. Kad potrošim lovu krenut ću dalje. Živim u velikom gradu. Želim biti sretna žena kad mene i sve moje Svjetski Borci Za Demokraciju pretvore u mljeveno meso.
A možda…Čovjek nikad ne zna. Možda ću doživjeti dan kad će neki žuti, veseli čovječuljak na ekranu mog kompjutera svršavati dok bude gledao u razvaljenu glavu Hillary Clinton. Baš me zanima koje je boje kineska sperma. To će biti mali korak za čovječanstvo ali veliki korak za moj duševni mir.
Komentari