Kliker.info

Nikola Sekulić je zaposlen u Javnoj ustanovi Dječiji vrtić Pčelica u Kozarskoj Dubici koji uskoro puni desetogodišnjicu rada kao vaspitač.

Za N1 je ispričao kako je sve počelo odnosno otkud ljubav i želja za rad s djecom.

“Po završetku gimnazije znao sam da bih se trebao dalje školovati jer mi gimnazija ne daje konkretno znanje iz jedne oblasti. Kao srednjoškolac sam bio trener mlađim kategorijama u karate klubu i s obzirom da sam uzivao i bio uspjesan u tom poslu suzio sam izbor profesije na rad sa djecom i omladinom. Kao dijete sam prije polaska u osnovnu školu išao u vrtić u kojem sam uživao i koji mi je ostao u jako lijepom sjećanju. U vrijeme kada sam birao profesiju, moj stariji brat je tada bio zaposlen u Subotici u kojoj je fakultet za obrazovanje vaspitača. Odlučio sam se upisati u tu školu a ujedno biti i blizu brata”, objasnio je Sekulić.

Kao i svako dijete, tako je i Sekulić imao različita interesovanja.

“Kao dijete sam imao razna interesovanja pa su se tako i planovi za budućnost smjenjivali. Sjećam se da mi je padalo na pamet da bih mogao biti stolar, pilot naravno, vatrogasac, muzičar”, prisjetio se  Sekulić.

Reagiranje okoline na njegovo zanimanje

Kada je riječ o okolini, ispričao nam je kako su oni reagovali što se odlučio baš na ovu profesiju.

“Kada sam upisao fakultet za vaspitača meni to nije izgledalo kao posao kojim se muškarci rijetko bave. Tek na prvim predavanjima i tokom praksi sam osjetio da posao u vrtiću, sredina u kojoj živimo, “pripisuje osobama ženskog pola”. S obzirom da me moja porodica podržavala i da mi je moram priznati prijalo da razbijam stereotipe društva, držao sam čvrst stav o tome da to nije “ženska struka””, pojasnio je Sekulić.

Kada je počeo raditi nije ni sanjao da će dobiti podršku od kolega koju je dobio.

“Imao sam sreću da sam došao u kolektiv iskusnih kolega koji su znali da vaspitački poziv nije namijenjen samo ženskoj populaciji nego je čak i poželjno da pored žena sa djecom rade i muškarci. Tako da su me svi nesebično podržali”, dodao je Nikola.

S obzirom da je Kozarska Dubica malo mjesto, Sekulić je ponosan što je postigao povjerenje roditelja sa čijom djecom on radi iako i sam vjeruje da su mnogi na početku njegove karijere bili malo skeptični odnosno imali neke predrasude.

“Moglo bi se reći da rušim stereotipe društva ali to samo ako gledamo iz pozicije odraslih. U društvo su se uvukli mnogi stereotipi vezani za polove pa ljudi koji ne ostanu imuni na te stvari usvajaju stereotip kao svoje misljenje. Tako često mislimo da su žene emotivne, brižne i empatične dok su muškarci hladni. S obzirom na to neki poslovi “pripadaju” muškarcima drugi ženama. Vođen iskustvom mogu reći da djeca ne postavljaju stvari tako. Njima je potpuno prirodno da imaju i muškog vaspitača. Sta više, boravak djece u vrtićkoj sobi u kojoj je prisutna pored ženske i muška odrasla osoba može ih asocirati na dom i porodicu u kojoj imaju oba pola za identifikaciju”, naveo je Sekulić.

Odnos djece prema njemu

Najmlađa populacija istovjetno reaguje prema Sekuliću, kao prema drugim vapsitačicama, istakao je Sekulić i naveo simpatične situacije sa malom rajom sa kojima se susretao do sada.

“Na moje prisustvo djeca reaguju na različite načine. U savisnosti od dječijeg senzibiliteta. Odnos prema meni ne razlikije se mnogo od njihovog odnosa prema vaspitačici. Bilo je smiješnih situacija kada djeca ne znaju kako da me oslove pa vođeni time sto vaspitačice zovu teta mene oslove sa tetak umjesto čika Nikola kako me djeca obično zovu”, ispričao je Nikola.

Na kraju, Sekulić navodi da će se i dalje bavim onim što voli i usavršavati kako bi bio još bolji u radu s djecom.

(N1)