Kliker.info

Dolazak šljivovicom osokoljenih rezervista u mostarske vojarne pod nadzorom bivše jugovojske početak je provedbe plana okupacije BiH i južnog dijela Hrvatske, što će se poslije mimo volje nekih političkih dužnosnika u Sarajevu pokazati točnim. U Cimu je odmah održan sastanak kriznog stožera na kojem odlučeno o aktiviranju dragovoljaca. Neuredne i naoružane rezerviste mostarska javnost proživljavala je različito. Jedni su njihov dolazak gledali sa simpatijama prišivajući im epitete zaštitnika, a drugi su se njihove nazočnosti otvoreno grozili. Među kritičarima bio je i mostarski arhitekt i slikar Marin Topić, koji je na svojoj koži s nekoliko šavova i hematoma osjetio kako razmišljaju rezervne postrojbe bivše JNA.  Poslije 15 godina nikšićki rezervisti iz sastava dragovoljačke brigade Savo Kovačević otvoreno u razgovoru za Večernjak priznaju da su Hercegovinu 1991. stigli po naredbi tadašnjeg zapovjedništva jugovojske, crnogorskog premijera Mile Đukanovića i predsjednika vlade Momira Bulatovića. Priznanje da su sudjelovali u napadu na Hercegovinu produkt je njihova revolta na najnoviju odluku Ministarstva pravde Crne Gore koje je u dogovoru s hrvatskim državnim odvjetnikom izrazilo spremnost procesuirati sve osumnjičenike za ratne zločine što su ih državljani Crne Gore počinili tijekom agresije na Dubrovnik i dubrovačko zaleđe.
– Rekli su nam da se u Hercegovini ustaše spremaju na klanje. Vojna i civilna policija uhićivala je i zatvarala u podgorički zatvor Puž svakog tko se nije odazvao pozivu na mobilizaciju. Đukanović uz Bulatovića bio je najvatreniji zagovornik da se ide u Hercegovini i okolicu Dubrovnika – tvrdi Duško Kilibarda, dalji rođak ozloglašenog ratnoga huškača i današnjeg crnogorskog akademika Novaka Kilibarde. Rezimirajući ratnu prošlost u kojoj je, kako kaže, bilo svačega, njegov kolega Petar Lazović tvrdi kako je u Mostaru preživio miniranje vojarne Sjeverni logor u Mostaru pomoću cisterne.
– Sjedio sam u jednom restoranu stotinjak metara udaljenom od mjesta na kojem je eksplodirala cisterna puna eksploziva. Kad je puklo, sva su stakla na restoranu i okolici popucala, bilo je poginulih, ranjenih, a za tijelima četvorice ratnih drugova još se traga – prisjeća bivši pripadnik nikšićke brigade Lazović. Iako su nekoliko mjeseci prije eksplozije cisterne crnogorski rezervisti okupirali i porušili selo Ravno, i nakon 15 godina smatraju da je napad na Sjeverni logor, u kojem su bili smješteni, bio uvod u pravi rat u BiH u kojem su živote izgubili deseci njihovih suboraca. Danas, kad su se ratne strasti ohladile, ističu kako ih je aktualna crnogorska vlast, koju vodi Milo Đukanović, izdala i odbacila. – Sad je krivnja svaljena na nas i mi se moramo kriti po šumama kako nas ne bi uhitili isti oni koji su nas prije 15 godina slali u rat od Dubrovnika do Mostara. To neće tako ići – poručuju jednoglasno nikšićki rezervisti koji su se, nakon dogovora sudskih vlasti Crne Gore i Hrvatske, bacili na proučavanje popisa onih koje sumnjiče za ratni zločin.