Kliker.info

Rusija se povukla iz crnomorskog sporazuma o žitu. To je očekivani potez, no posljedice bi, osim očekivanih, mogle biti i neočekivane. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski već je poručio danas kako se mora učiniti “sve” da bi se Ukrajini osigurao transfer žita preko Crnog mora.

“Čak i bez Rusije moramo učiniti sve što je moguće da bismo mogli nastaviti koristiti ovaj crnomorski koridor”, rekao je Zelenski.

Nije baš jasno što je pod time mislio. Što je to točno “sve” što bi se trebalo učiniti da se koridor održi? Jer ovo zvuči kao poziv ukrajinskim saveznicima da i oni nešto učine po tom pitanju, a jasno je da su im opcije ograničene.

Podsjetimo, crnomorski sporazum dogovoren je u ranoj fazi rata između Rusije i Ukrajine uz posredništvo Turske i UN-a. Ukratko – dogovoreno je da će Rusija Ukrajini omogućiti specijalni pomorski koridor, primarno od Odese prema Istanbulu, putem kojeg bi Ukrajina mogla izvoziti svoje žito. Dakako, Ukrajina je jedan od najvećih izvoznika žita na svijetu (uz Rusiju).

Slobodni izvoz (odnosno izostanak prijetnje da ih potapa ruska mornarica) iz Ukrajine vrlo je važan za globalno tržište hranom, barem u načelu. Naime, Rusija već nekoliko mjeseci tvrdi kako ovaj sporazum u praksi uopće ne reflektira dogovorene stavke (pa se zato iz istog sad i povlače). U kojem smislu? Kao prvo, prema ruskoj tvrdnji, velik dio tog žita iz Ukrajine uopće ne odlazi do najpotrebitijih tržišta, a to su ona u Africi i na prostoru Bliskog istoka, već isto završava u europskim skladištima (gdje Europa radi i zalihe, tvrdi se).

Kao drugo, Rusi tvrde da se uopće nije ispoštovao dio dogovora prema njima, a to se pak odnosi na obećanja da će se Rusiji olakšati izvoz njenog žita (i gnojiva). Jasno, od početka se moglo pretpostaviti da će ukrajinski zapadni saveznici kočiti bilo kakav povećani prodor ruskih proizvoda na njihova tržišta (i tržišta koja drže pod indirektnom kontrolom) pošto im je i dalje u interesu vršiti maksimalni pritisak na rusku ekonomiju.

Ako čak i zanemarimo prvu stavku, opet ispada da Rusija od ovog sporazuma ne dobiva previše. Imajući u vidu da traje rat čini se da je ne bi zadovoljila moralna satisfakcija da ovaj sporazum olakšava situaciju s globalnom dostupnošću hrane (pod uvjetom da je to uopće točno).

Zadnjih tjedana Rusija je sve glasnije isticala da bi mogla odustati od produljenja crnomorskog sporazuma (danas, 17. srpnja, bio je rok za produljenje) iako je izgledalo kao da nastoji ovu situaciju iskoristiti kao polugu za dobivanje nekih ustupaka. No, kako se rok približavao postalo je jasno da ne samo da neće dobiti ustupke (u vidu olakšanog izvoza svojih proizvoda) već je ranim jutrašnjim (noćnim zapravo, oko 3 sata) napadom na Krimski most gotovo pa zapečaćena sudbina crnomorskog sporazuma.

Najmanje dvoje ljudi je poginulo u napadu na Krimski most, a šteta se tek utvrđuje. Promet je zaustavljen, a ovo je još jedan direktni napad na esencijalnu rusku logističku točku koja se pokazuje i kao ranjiva točka. Nekoliko sati kasnije iz Moskve su poručili da izlaze iz sporazuma o slobodnom prijevozu ukrajinskog žita preko Crnog mora. Pritom su naglasili da taj potez nije povezan s napadom na Krimski most, no teško da je to istina.

Napad na Krimski most je gotovo uvjetovao da će Rusija napustiti crnomorski sporazum. To je jednostavno bilo neminovno. Zašto? Zato jer Rusija već neko vrijeme tvrdi da crnomorski sporazum odgovara samo Ukrajini (a možda i njihovim europskim saveznicima) i bilo je jednostavno nemoguće očekivati da bi danas, nakon napada na Krimski most, Moskva učinila nešto što bi se na bilo koji način moglo interpretirati kao ustupak Ukrajini.

Imajući pak to u vidu, dvije odluke koje su danas donijete, jedna od strane Ukrajine, druga od strane Rusije, postavlja se pitanje – je li Kijevu odgovaralo da sporazum propadne? Opširno gledajući to nikako ne bi smio biti slučaj. Slobodan prijevoz preko Crnog mora bio je vrlo važan za Ukrajinu jer njena ekonomija uvelike i ovisi o izvozu žita (a alternativni pravci, recimo željeznicom, ne mogu zadovoljiti tolike kvote).

Racionalno gledajući Kijev je trebao biti za obnovu ovog sporazuma, osim ako u obzir ne uzmemo neke druge agende, potencijalno vrlo neugodne.

Naime, ako je Kijev jutrošnjim napadom na Krimski most “potaknuo” da do raskida sporazuma definitivno dođe (možda bi došlo i inače, to ne možemo sa sigurnošću znati), onda možda žele neminovnu eskalaciju prikazati kao dodatni argument zašto bi Zapad trebao još snažnije i sveobuhvatnije podržati Ukrajinu.

Taktika Kijeva sve ovo vrijeme je kako nagovoriti Zapad da pojačaju podršku (mnoge nije potrebno nagovarati), a to nerijetko ide i prema vrlo radikalnim zahtjevima. Primjerice, Kijev je tražio da im se odmah uruči pozivnica u NATO iako je i njima jasno (što su i sami rekli!) da bi to vodilo odmah u direktan sukob nuklearno naoružanog NATO-a i nuklearno naoružane Rusije.

Pogledajmo još što Zelenski ima za reći glede današnjeg raspada crnomorskog sporazuma.

“Ne bojimo se. Obratile su nam se kompanije koje posjeduju brodove. Rekli su da su spremni nastaviti isporuku žitarica ako Ukrajina nastavi isporučivati i ako ih Turska nastavi propuštati”, rekao je Zelenski.

“Naložio sam našem ministarstvu vanjskih poslova da, nakon službenog poteza Ruske Federacije, pripremi naše službene signale Ujedinjenim narodima i Turskoj kako bi oni meni kao predsjedniku Ukrajine odgovorili da su spremni i da nastavimo našu inicijativu”, dodao je Zelenski.

To opet zvuči apsurdno. Kako Ukrajina može “nastaviti inicijativu” ako u istoj ne sudjeluje Rusija? Cijela poanta crnomorskog sporazuma je u tome da Rusija omogući i dozvoli izvoz iz Ukrajine. Ako Rusija to od jutros formalno više ne dozvoljava, tko će braniti komercijalne teretne brodove dok plove na relaciji Odesa-Istanbul? Misli li Zelenski da će se Rusija ustručavati ako je riječ o stranim kompanijama? Ili možda upravo to u Kijevu tretiraju kao nešto na čemu će graditi daljnju potporu Zapada? Jasno, ako bukne neki strani brod, i pritom brod koji prevozi žito “u zemlje gdje vlada glad”, Rusija će biti obilježena kao i još veći negativac.

Ali što Ukrajina ima od toga? Nije da Zapad ima potrebu Rusiju dodatno kuditi, ona već jest prezentirana kao apsolutni negativac i agresor. Misli li Zelenski da će Turska, NATO članica, ostati sudionik crnomorskog sporazuma na način da će turska mornarica čuvati teretne brodove? Može se nadati, no kad bi se takvo što dogodilo (vrlo su male šanse) to je ponovno igranje na rubu konfrontacije između Rusije i NATO-a.

Zvuči kao suludi plan, izazivati testiranje “uzajamno osiguranog uništenja”, ali s druge strane Kijev ima popriličan problem s ofenzivom koja nikako nije u mogućnosti probiti ruske obrambene linije. Zadnjih dana vjerojatno slute da zbog toga i nisu dobili vremenski okvir za ulazak u NATO, a možda ne dobiju ni F-16 (jer, između ostalog, Rusi već tvrde da bi F-16 na neki način predstavljao “veću razinu” sudjelovanja Zapada u sukobu).

Bilo bi tragično da teretni brodovi u Crnom moru postanu žrtva ovog rata. Ako se to i dogodi zasigurno će izazvati zgražanje, ali u tom trenutku valja se prisjetiti tko je i na kakav način pridonio tome da se crnomorski sporazum danas ne produlji. To nije izjednačenje krivnje, to su kronološki fakti.

D.Marjanović (Advance)