Kliker.info

 
Na cijelom podrucju SAD  trenutno je u radu 104 nuklearnih elektrana. Predsjednik Bush, u sklopu svog energetskog plana, poziva da se poveca udio nuklearne energije u cjelokupnoj proizvodnji elektricne energije. Pristaše nuklearne energije kažu da bi ona mogla smanjiti americku ovisnost o inozemnoj nafti.

No, Tyson Slocum, direktor energetskog programa ne-vladine organizacije Public Citizen, kaže da otvaranje novih nuklearki nece znacajno smanjiti potrošnju nafte: "Nafta se koristi kao gorivo samo za proizvodnju 1,2 posto elektricne energije u Sjedinjenim Državama. Nuklearna energija se ne koristi za pogon automobila, što predstavlja najveci izvor potrošnje nafte u Americi, dok nafta nije znacajan izvor potrošnje elektricne energije. Prema tome, povecano oslanjanje na nuklearnu energiju nece smanjiti potražnju za naftom."

Drugo sporno pitanje je ekološki ucinak nuklearnih elektrana. Mal McKibben, umirovljeni nuklearni inženjer a sada direktor neprofitne organizacije Citizens for Nuclear Technology, kaže da se nuklearne elektrane sigurnije po okoliš od drugih tipova elektrana, posebice od onih koje kao gorivo koriste ugljen: "Nuklearna elektrana ne stvara kisele kiše, ne stvara smog, ne izaziva globalno zatopljavanje. Termoelektrane na ugljen i naftu cine sve to."

No, kako kaže Tyson Slocum, nuklearne elektrane ipak predstavljaju rizik po okoliš: "Svako takvo postrojenje proizvodi stotine tona visoko radioaktivnog otpada koje opstoje u okolišu stotine tisuca godina. Trenutno nemamo rješenja za sigurno, efikasno i po okoliš neškodljivo odlaganje tog otpada."

 Predsjednik Bush podržava kontroverzni plan o izgradnji odlagališta nuklearnog otpada u planini Yucca, udaljenom podrucju savezne države Nevade. On takoder podržava recikliranje i reprocesiranje nuklearnog otpada putem globalnog partnerstva za nuklearnu energiju.

Mal McKibben kaže da postoji alternativa odlaganju nuklearnog otpada – njegovo recikliranje: "Treba iskoristiti svu energiju koja se krije u nuklearnom gorivu. Sada koristimo manje od pet posto energije u nuklearnom gorivu, jer ga koristimo samo jednom. Da ga recikliramo, mogli bismo iskoristiti najmanje 95 posto raspoložive energije u nuklearnom gorivu."

Protivnici nuklearne energije ukazuju na mogucnost nesreca, podsjecajuci na nesrecu na Otoku Tri Milje, 1979, te na katastrofu u Cernobilu, 1986. Strucnjaci, pak, odgovaraju da je cernobilski reaktor bio inherentno nestabilan, te da takvi reaktor ne postoje u zapadnom svijetu. Štoviše, nuklearne elektrane u zapadnim zemljama imaju vrlo kvalitetnu sigurnosnu infrastrukturu. Neki protivnici nuklearnih elektrana govore o drugim, mnogo zlokobnijim rizicima vezanim uz nuklearnu energiju.

Ira Helfand iz organizacije Physicians for Social Responsibility kaže: "Mislim da nuklearne elektrane trebamo smatrati potencijalnim oružjima masovnog uništavanja, rasporedenima na strateškim mjestima diljem zemlje, koje stavljamo na raspolaganje teroristima…."

Americka nacionalna regulatorna komisija za nuklearnu energiju tvrdi da su nuklearne elektrane ojacale sigurnosne mjere nakon teroristickih napada u rujnu 2001, te da se sigurnosno stanje u tom sektoru može smatrati vrlo dobrim.

Glas Amerike/Kliker.info