Kliker.info

 Na  internet-stranici aluminij.ba 17. 10. 2006. objavljena je informacija o početku instaliranja opreme u novoj tvornici FE-AL u Mostaru. Radi se o zajedničkoj investiciji mostarskog Aluminija i kompanije Feal iz Širokog Brijega. I dok je širokobriješki partner u ovoj investiciji uspješna kompanija u privatnom vlasništvu, mostarski kombinat je već godinama privatna prćija Mije Brajkovića. On je godinama tvrdio da je Aluminij, kojeg je oteo nakon progona uposlenih Srba i Bošnjaka, u većinskom vlasništvu sada uposlenih radnika. No, nakon što su Dani godinama uporno dokazivali i dokazali da se radi o pljački, Brajković se nagodio sa premijerom Ahmetom Hadžipašićem da prizna da Federacija ima jednak udio u vlasništvu Aluminija sa radnicima, po 44 procenta, dok je ostatak ratni plijen Tuđmanove politike, vlasništvo šibenskog TLM-a. No, i pored vlastitog priznanja o državnom vlasništvu u njegovoj kompaniji, niko u Vladi pojma nema o poslovanju Aluminija, niti se pita o Brajkovićevim poslovnim odlukama.Prije nekoliko mjeseci Elektroprivreda Herceg-Bosne je potpisala ugovor o izgradnji hidrocentrale Mostarsko blato. Investitor je Zagrebačka banka, a isporučilac opreme zagrebački Končar.Nešto prije toga Vlada Republike Srpske je potpisala ugovor sa češkim CEZ-om o izgradnji novog termo bloka u Termoelektrani Ugljevik. Milorad Dodik ovih dana pregovara sa vlasnikom kompanije EFT Vukom Hamovićem o dodjeli koncesije za izgradnju termoelektrane Stanari kod Doboja, nakon što mu je Vlada prethodno prodala obližnji rudnik uglja.Dok u Federaciji godinama traju naklapanja o izgradnji Koridora Vc, državni ministar saobraćaja Branko Dokić je isposlovao kredit kod EBRD-a i autoput Banja Luka – Bosanska Gradiška se već mjesecima gradi. Šta je zajedničko svim pobrojanim informacijama? To da sve zajedno nisu izazvale ni deseti dio interesa javnosti i medija koliko odluka federalnog ministra energetike Vahida Heće da napokon krene u proces izgradnje novih elektroenergetskih objekata u Federaciji. Na dan odlaska u štampu ovog broja Dana  u Sarajevu je potpisan ugovor o strateškom partnerstvu za izgradnju elektroenergetskih objekata između Vlade Federacije i austrijskog konzorcija APET. Ovaj konzorcij je komisija Hećinog ministarstva odabrala kao najboljeg partnera među 38 kompanija i konzorcija koji su se prijavili na međunarodni poziv Vlade Federacije. Ministra Heću zbog toga ovih dana i opravdano i neopravdano sumnjiče i optužuju mnogi. I ne samo zbog toga, već i zbog odluke da zaustavi najavljenu prodaju državnog kapitala u Energoinvestu i Hidrogradnji. Opravdano to čine svi oni koji ukazuju na njegovu odgovornost za skandaloznu činjenicu da je njegovo ministarstvo dodijelilo koncesiju za izgradnju dvije hidroelektrane na Neretvi kompaniji Intrade energija. No, ta "sarajevska" kompanija sa tri zaposlena i profitom od 209 eura u prošloj godini je trojanski konj u većinskom vlasništvu slovenačkog Istra benza, kojoj je bez tendera, na osnovu samoinicijativne ponude, dodijeljena investicija od 600 miliona eura. Ministar Hećo je optužbe zbog ove kriminalne odluke zaradio time što je pristao na ucjenu moćnih Intradeovih lobista: javni poziv zainteresovanim za strateško partnerstvo proći će na Vladi ako Intrade dobije koncesiju. Međutim, ministar Hećo je meta neopravdanih optužbi kada se radi o proceduri odabira strateškog partnera za izgradnju ostalih hidrocentrala, te termoelektrana. Da je bez tendera konzorciju iza kojeg stoji austrijska vlada dodijelio izgradnju ovih objekata, kao što je to učinila Vlada Republike Srpske sa CEZ-om i što će učiniti sa Hamovićevom EFT-om, Hećo bi pokazao da se ne razlikuje od Hadžipašića. No, Austrijanci jesu potpisali ugovor o strateškom partnerstvu, ali su otišli nezadovoljni Hećinim stavom: i pored potpisanog ugovora o izradi projektne dokumentacije i potrebnih istraživanja na terenu, nema ništa od partnerstva u izgradnji objekata bez međunarodnog tendera. Do koje mjere Hećine inicijative mrse račune mnogima u Federaciji, pokazuje i to što neopravdane kritike na Hećin račun dolaze čak i iz SDP-a, od onih koji ovih dana najavljuju potpisivanje okvirnog ugovora o partnerstvu između Elektroprivrede BiH i nekog fonda sa Kajmanskih Otoka. Ili onih koji bi dozvolili da Energoinvest kupi ortačka grupa od dvadesetak sadašnjih njegovih menadžera a da pri tom niko živ ne zna ni bilans kompanije, ni koliko se novca nalazi na računima Energoinvestovih firmi širom svijeta. Ustvari, Federacija BiH se suočava sa ozbiljnom dilemom: može li se ijedan projekat od strateškog značaja u njenom "bošnjačkom" dijelu uopće realizirati? To što Dodik i Brajković haraju Republikom Srpskom i Hercegovinom, ne bi smjelo biti opravdanje da se Hadžipašiću omogući da završi posao sa Intrade energijom na način kao što je završio sa Ina-Molom i Energopetrolom. No, isti učinak, poguban, imalo bi i odbacivanje čitavog Hećinog projekta, uz neophodno prolivanje sve prljave vode koja se oko njega nakupila.

Senad Pećanin BH Dani