Kliker.info

Trojica članova posljednjeg Predsjedništva SFRJ: Stjepan Mesić iz Hrvatske, Bogić Bogićević iz Bosne i Hercegovine i Vasil Tupurkovski iz Sjeverne Makedonije, ovih dana dovršavaju dokument nazvan Apel za spas Bosne i Hercegovine, koji planiraju uputiti ključnim instancama unutar i izvan BiH na kojima se odlučuje o toj zemlji, ali će ga namijeniti i “svima kojih se to tiče”, kao i cijeloj javnosti.

Kako je objavio tjednik Nacional, Mesić, Bogićević i Tupurkovski u svom Apelu zagovaraju posve suprotno rješenje za BiH od etničkih koncepata Republike Srpske i HDZ-a BiH, koje podržavaju vlasti iz Beograda i Zagreba.

Za razliku od takvih politika, koje u nacionalno podijeljenoj zemlji nastoje dodatno osnažiti etnički na račun građanskog načina odlučivanja, inicijatori i autori Apela za spas BiH uvjereni su da je “jedino rješenje za Bosnu i Hercegovinu građanska država”.

Posebno je zanimljivo da u ovome ima Mesić, koji je deset godina bio hrvatski predsjednik, a sada je na suprotnoj strani od Banskih dvora i Pantovčaka.

– Propali su i ovi posljednji pregovori u Neumu i shvatili smo da se nešto mora učiniti. Sadašnja ‘daytonska BiH’ je nefunkcionalna i zato radimo na prijedlogu kako izići iz sadašnje situacije – objasnio je Stjepan Mesić na početku razgovora za Jutarnji list.

Kako izgleda vaš zajednički prijedlog?

– Zasad smo još u fazi usuglašavanja i ne bi bilo dobro da iziđem u javnost s tekstom.

Koliko znam, predlažete građansko uređenje BiH, a to je suprotno od politike Vlade Andreja Plenkovića i predsjednika Zoran Milanovića.

– Neću komentirati politiku hrvatskih tijela jer to je njihova stvar. Imam pravo na vlastito mišljenje o rješavanju problema u BiH i zbog toga ćemo Bogićević, Tupurkovski i ja izići s Apelom za spas BiH.

Vaša stajališta o BiH stubokom se razlikuju od Milanovićevih. Zamjera li vam to predsjednik?

– On je rekao da se nas dvojica nalazimo i razgovaramo. U nekim pitanjima se slažemo, a u nekim ja pokušavam nagovoriti njega ili on mene, ali nas dvojica smo i dalje prijatelji.

Vi ne mislite da postoji tendencija majoriziranja tamošnjih Hrvata koja se najbolje vidi na primjeru Željka Komšića, koji je glasovima Bošnjaka izabran u Predsjedništvo BiH?

– To je jedno od pitanja koja pokušavamo razriješiti u dokumentu. Hrvatska politika vodila se principom ‘što više putovnica se podijeli u BiH, to će biti sigurnija pozicija Hrvata’, a to je bilo pogrešno. Želim reći da su i neke izvanjske politike imale utjecaj na sadašnje stanje u kojem je Bosna i Hercegovina.

Što se tiče Željka Komšića, prema mojem mišljenju, njegov izbor predstavlja korak prema građanskoj državi, jer za njega su uz Bošnjake i Hrvate glasali Srbi i pripadnici manjina.

Oni su glasali za Komšića jer on podržava BiH, bio je pripadnik Armije BiH. Jednostavno, Komšiću se ne može prigovoriti da je bilo gdje bio protiv Bosne i Hercegovine.

Osim toga, u Predsjedništvo BiH ne bira se predstavnik Hrvata, Srba i Bošnjaka. Bira se po jedan član iz hrvatskog korpusa, kao i iz bošnjačkog, odnosno, srpskog, međutim, oni svaki za sebe ne predstavljaju nikoga, nego predstavljaju državu Bosnu i Hercegovinu.

Na žalost, ta činjenica izgubila se u sadašnjim političkim svađama i ispada da oni predstavljaju Bošnjake, Srbe i Hrvate. Ali to jednostavno nije točno.

Kako objašnjavate da se u bošnjačkim krugovima tvrdi da su Plenković i HDZ kudikamo dobronamjerniji prema BiH nego predsjednik Milanović?

– Ne znam. Znate što, dobio sam poruku od Plenkovićeva oca u kojoj je napisao da se susrećem s Milanovićem i zašto ne komuniciram i s njegovim sinom.

Ali mene Plenković nikad nije pozvao na razgovor ili da se sastanemo.

Što mislite o stajalištu nekih ovdašnjih dužnosnika prema kojima je Milorad Dodik saveznik pa čak i prijatelj Republike Hrvatske?

– Ne znam čiji prijatelj je Dodik, ali znam da je on razbijač Bosne, baš kao i Dragan Čović.