Kliker.info

Nagasaki 1945. godine – mnogo je važnija pozadina kao i političke posljedice poteza Pjongjanga. Mada je Sjeverna Koreja prethodne sedmice najavila da će izvesti nuklearni test kako bi ojačala svoje kapacitete za samoodbranu pravdajući to porastom američkog neprijateljstva prema komunističkom režimu, međunarodna zajednica kao da je bila zatečena, smatrajući da Pjongjang kao i u ranijim slučajevima blefira.Tenzije oko spornog sjevernokorejskog nuklearnog programa počele su još tokom 90-tih godina prošlog vijeka. Doduše, Pjongjang je potpisao 1994. godine sporazum sa Vašingtonom o zamrzavanju svog nuklearnog programa u zamjenu za pomoć od 5 milijardi dolara u gorivu kao i dva nuklearna reaktora na laku vodu, ali za mirnodopske potrebe. Četiri godine kasnije Sjeverna Koreja je lansirala raketu preko Japana, koja je pala u Pacifik. Pjongjang je tvrdio da je u pitanju bio satelit. Predsednik SAD Bush je  označio 2002. godine da Sjeverna Koreja, uz i Irak, pripada "osovini zla". Pjongjang je okarakterisao ovu izjavu skoro kao objavu rata. Vašington je tvrdio te godine da Sjeverna Koreja tajno razvija nuklearni program, što je u suprotnosti sa njihovim sporazumom iz 1994. godine, pa je obustavio isporuke nafte. Pjongjang je kao kontra mjeru protjerao međunarodne inspektore. Slijedeće godine, Sjeverna Koreja se povukla iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja. U pregovorima "šestorke", tačnije SAD, Kine, Rusije, Japana i dve Koreje nisu prevaziđene razlike. Pjongjang je te, 2003. saopštio da ima materijala za 6 nuklearnih bombi. Pregovori ovih zemalja nastavljeni su sa prekidima do 2005. kada je Sjeverna Koreja pristala da odustane od nuklearnog programa, u zamjenu za pomoć u hrani i bezbjednosne garancije, ali je u međuvremenu tražila i nuklearni reaktor za civilne potrebe. Na kraju, u julu ove godine je lansirala nekoliko raketa, uključujući interkontinentalnu Taepodnog 2, dometa većeg od 6.000 kilometara. Savjet bezbjednosti je tada uveo dijelimične sankcije Pjongjangu i zatražio da se vrati međunarodnim pregovorima, što je Sjeverna Koreja odbila.Zašto je Sjeverna Koreja, za razliku od drugih zemalja koje su u javnosti razvijale nuklearni program i obznanile da posjeduju atomsko oružje tek nakon uspješnog testa, najmanje tri godine unazad tvrdila da raspolaže nuklearnim arsenalom i tek sada izvršila probu? e Ejden Foster Karter, profesor na britanskom Univerzitetu u Lidsu, to komentariše ovako:"Razmišljam o analogiji kada sitni kriminalac na ulici počne da viče – imam pištolj, imam pištolj – a vi ne znate da li je to stvarna prijetnja ili blef. Izgleda da je Sjeverna Koreja odlučila da nakon nekoliko godina eskalacije krize oko njenog nuklearnog programa, sada upozori SAD, prije svega jastrebove u njegovoj administraciji. Naravno, postoji i druga analogija, ako pretiš oružjem, onda pokaži da ga posjeduješ. Izgleda da je Sjeverna Koreja sada to dokazala."Osim toga, Sjevernoj Koreji je očito potrebna pomoć međunarodne zajednice, jer zbog višedecenijske samoizolacije njenih 23 miliona stanovnika je na ivici gladi. Procenjuje se da je tri milona ljudi umrlo zbog nestašice hrane. Pretnja nuklearnim oružjem je jedan od posljednjih mehanizama da se iznudi međunarodna pomoć. Pjongjang je očito slijedio primer Islamabada, s kojim je imao vezu oko nuklearnog oružja, a koji je napravio atomske bombe, izdržao nekolikko godina američkih sankcija da bi danas bio jedan od glavnih američkih saveznika u borbi protiv terorizma.S druge strane, Sjeverna Koreja želi da bude tretirana kao ravnopravni partner u međunarodnim pregovorima, a to je jedino moguće ako je članica nuklearnog kluba. Naime, uprkos prevelikoj koncentraciji konvencionalnog oružja, ono je po mnogim ocjenama zastarjelo. Naime, Sjeverna Koreja ima armiju od milion i 170.000 vojnika. Raspolaže raketnim sistemima kojima može da sravni sa zemljom glavni grad susjedne Južne Koreje Seul, pogodi oko 100 ciljeva u Japanu i čak dobaci do zapadne američke obale. Međutim, to naoružanje je po mnogim ocjenama u priličnoj meri zastarjelo i u sukobu sa američkim i južnokorejskim snagama Sjeverna Koreja bi bila poražena. Posjedovanje nuklearnog oružja je zato mnogo efikasnija garancija za odvraćanje eventualnog napada. Istovremeno, Sjeverna Koreja se oseća pomalo zapostavljenom, s obzirom da su ključne svijetske teme poslednjih godina rat protiv terorizma, prije svega u Iraku, zatim nuklearni program Irana i izraelsko – palestinski konflikt. Posjedovanje nuklearnog oružja Sjevernu Koreju svakako vraća u međunarodnu žižu. Na kraju, Sjeverna Koreja želi da po svaku cijenu pregovara sa SAD, što one odbijaju. Predsjednik Bush to ovako obrazlaže:"Sada odjedanput mnogi kažu moja administracija treba da direktno i sama pregovara sa Sjevernom Korejom. Međutim, takav pristup nije dao rezultate u prošlosti. Ja sam iz toga izvukao pouku i odlučio da je najbolji način da se Kim Džong Il ubjedi  da promjni svoj stav o nuklearnom programu da mu i drugi prenesu istu poruku."Nakon prvobitnih žestokih osuda nuklearnog testa, uključujući i od Kine, tradicionalnog saveznika Severne Koreje, međunarodna zajednica se osim sankcija, za sada uzdržava od radikalnijih koraka. Čak i SAD, uz Japan najžešći kritičar nuklearnog programa Kine, smatraju da treba dati prednost diplomatiji, za razliku od intervencije u Iraku, zbog oružja Sadama Huseina za masovno uništavanje, koje na kraju nije pronađeno.  Analitičari ističu da je za američke planere rat sa Sjevernom Korejom "noćna mora". Po riječima bivšeg američkog predsjednika Džimija Kartera, koji je tokom 90-tih godina kao izaslanik Bila Clintona pregovarao u Pjongjangu sa tadašnjim liderom ove zemlje Kim Il Sungom, Sjeverna Koreja bi mogla da u slučaju rata odmah ispali oko 20.000 projektila iz konvencionalnog naoružanja na desetomilionski glavni grad Južne Koreje Seul koji se nalazi nedaleko od granice i gotovo ga sravni sa zemljom. Komandant američkih trupa u Južnoj Koreji Geri Lak procenjuje da bi u slučaju rata broj poginulih premašio višemilionske žrtve u korejskom ratu od 1950 do 1953. godine.S druge strane, Sjeverna Koreja raspolaže sa oko 8.000 podzemnih tunela i pećina u kojima bi mogla da sakrije svoju nuklearnu opremu, tako da bi eventualni vazdušni udari SAD po njenim nuklearnim postrojenjima bili ograničenog dometa.U međuvremenu, Sjeverna Koreja je upozorila da će japanske sankcije isprovocirati oštre kontramjere, kao i SAD da odustanu od dosadašnjih pritisaka. "Ukoliko SAD nastave uporno da vrše pojačani pritisak na Sjevernu Koreju ona će preduzeti fizičke kontramere. Svaki oblik jačeg pritiska smatraćemo objavom rata", izjavio je Ri Kjong Son, portparol sjevernokorejskog Ministartsva inostranih poslova. Istovremeno, druga ličnost u sjevernokorejskoj hijerarhiji, predsjednik Prezidijuma Narodne skupštine Kim Jong Nam, u izjavi za japansku agenciju Kjodo, najavio je mogućnost novih proba nuklearnog oružja, ali i naglasio da će sve zavisiti od ponašanja Vašingtona, napominjući da bi Sjeverna Koreja bila voljna da nastavi pregovore o svom nuklearnom programu, pod uslovom da sve sankcije budu povučene. Sjevernokorejski zvaničnici upozorili su da bi ova komunistička zemlja mogla da lansira raketu s nuklearnim naoružanjem. Procenjuje se da njene interkontinentalne rakete mogu da dosegnu američku zapadnu obalu. Prema pisanju američkog lista "Boston Globe", Sjeverna Koreja, za koju se smatra da ima najveću količinu hemijskog i biloškog oružja na svijetu, može njime pogoditi čak i Los Anđeles. Za međunarodnu zajednicu je problem što ne zna se tačno koje zapravo tehnologije posjeduje Sjeverna Koreja. Ona je svojevremeno bila aktivno angažovana na crnom tržištu i vjerovatno  je uspjela da dobije savremene tehnologije za obogaćivanje uranijuma iz Pakistana i da je u tom procesu vjerovatno otišla dalje nego što se pretpostavlja. Strahuje se i da bi Pjongjgang mogao da snabdeva nuklearnom opremom teroriste širom sveta.

Peking i Moskva koji se protive, ne samo vojnoj opciji protiv Severne Koreje, nego i oštrim sankcijama, nastoje da iskoriste najnovije tenzije za ostvarivanje svojih spoljnopolitičkih ciljeva. Tako Kina procenjuje da joj novo krizno žarište za SAD ide u prilog u riješavanju pitanja Tajvana. Kao najbliži saveznik Pjongjanga,

Peking najpre može posredovati u obnavljanju pregovora i zato očekuje popuštanje pritiska Bele kuće oko Tajvana. S druge strane, Kina se pribojava da bi oštre sankcije prema Pjongjangu mogle da izazovu pad režima Kim Džong Ila i time egzodus velikog broja sjevernokorejanaca na njenu teritoriju.
Džejms Lili, bivši američki ambasador u Južnoj Koreji, :"Kina prezire Kim Džnog Ila. Ona smatra da je staljinista, ali želi da ostane na vlasti. Jer u slučaju njegovog pada,

Peking bi se suočio sa problemima. Tu je pet miliona potencijalnih izbeglica iz graničnog dijela u Manžuriji, koji je industrijalizovan ali u suštini bankrotirao. Oni bi pohrlili u Kinu. Zamislite šta bi u slučaju pada režima, uradili sjevernokorejski generali, koji poseduju ogromne arsenale hemijskog oružja. Kim