Kliker.info

Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke, u razgovoru za InfoRadar govori o tome je li njegova stranka izborno iznenađenje u Mostaru i općenito na političkoj sceni te o načinu na koji su gradili uspjeh. Raguž poručuje kako nisu napustili Hrvatski narodni sabor, ali da su zamrznuli svoj status „zbog politike koja se vodi u toj organizaciji“. Raguž priznaje i da se HRS-u nudilo dosta toga da odustanu od svoje politike, ali i otkriva za koga će dignuti ruke u novom mostarskom Gradskom vijeću.

Hrvatska republikanska stranka je nekima koji su analizirali izbore u Mostaru iznenađenje. Je li Vas iznenadio vaš rezultat?

RAGUŽ: Rezultat HRS-a na izborima u Mostaru može biti iznenađenje samo onima koji malo ili nimalo prate hrvatsku političku scenu. U BiH imate tendenciju političke analize koja se kreira putem naslova po portalima, koji u praksi samo prepisuju jedni od drugih, a onda to masmediji preuzmu i na osnovu toga formiraju stavove, koji su u pravilu politički subjektivno obojeni. Nitko ne ulazi u suštinu niti ide na teren istražiti stvarno stanje. Dodajte tome sjevernokorejski model kontrole medija i javnog mnijenja kod Hrvata u BiH, dobit ćete odgovor zašto je nekome uspjeh HRS-a iznenađenje. Nama u HRS-u nije to nikakvo iznenađenje, dapače. Vjerojatno najveći uspjeh HRS-a je taj što smo, dinamikom izbora za Sabor RH, lokalnih izbora u drugim općinama i na kraju izborima u Mostaru, uspjeli u svojim planovima afirmacije HRS-a kao druge po snazi hrvatske političke stranke u BiH. Cilj nam je bio to dokazati tamo gdje je to najvažnije: u Mostaru! To smo i napravili.

Ima li HRS dovoljno snage, pogotovo kadrovski, za nositi se s pozicijama u vlasti u svim vijećima u koja ste ušli i svim skupštinama?

RAGUŽ: Baš zbog ovoga što me sad pitate, spomenuo sam kao najveći uspjeh činjenicu da smo strateški dobro isplanirali dinamiku rasta HRS-a u 2020. godini. Postepeni rast, utemeljen na kvaliteti, ne na kvantiteti. Cilj nije i ne može biti skidanje s trona HDZ-a BiH, nego modela političkog upravljanja kojeg ova stranka utjelovljuje. Ne može cilj oporbenog djelovanja biti zauzeti hdzovska mjesta i raditi sve po istom koruptivno nepotističkom modelu. To se jedino može kvalitetnim postepenim rastom, birajući kvalitetne kadrove kojima je politika alat, a ne cilj. Mi smo ovaj rezultat komotno mogli i ranije postići da smo primali u stranku ljude koji nisu svoje političko-kadrovske ambicije mogli razviti kroz HDZ ili druge stranke, pa vidjeli prigodu kroz HRS. Od toga nema ništa. S planiranim postepenim rastom, stvorili smo strukturu ljudi koji su više nego sposobni nositi se sa odgovornostima rada po vijećima i skupštinama.

Napustili ste HNS jer tvrdite da je to paravan za HDZ. Zbog toga Vas prate etikete potencijalnog platformaša. Što su razlozi napuštanja HNS-a, je li to bio propast Aluminija i je li to donijelo štete stranci?

RAGUŽ: Nismo napustili HNS, mi smo zamrznuli svoj status u toj instituciji. Slučaj ‘Aluminijski’ je bila kap koja je prelila čašu. Prva stvar gdje smo otvoreno iskazali svoje nezadovoljstvo je bio ulazak u formiranje vlasti, bez izmjena Ustava i Izbornog zakona. Imali smo, imamo još uvijek svoje kadrove na svim razinama u tehničkom mandatu koji mogu zadovoljavati formu. Čemu ulazak u nove većine i vlast, ako smo cijelu kampanju temeljili na ustavno-pravnoj neravnopravnosti hrvatskog naroda, koja se ponajviše očituje u diskriminatornom Izbornom zakonu? Drugo, kada se ušlo u vlast, izabrani su kadrovi po volji vrha HDZ-a BiH, kadrovi krajnje nedorasli odgovornosti funkcija koje obnašaju, iako u Deklaraciji HNS-a stoji stavka o izvrsnosti, što je u Deklaraciju uneseno baš na HRS-ov prijedlog. Imamo profesora latinskog kao ministra pravosuđa, pripadnika JNA i Armije BiH kao zamjenika ministra sigurnosti, predsjednika Federacije koji u šest godina nije uradio apsolutno ništa, i tako dalje. Treće, bili smo protiv novousvojenog zakona o braniteljima, jer je u potpunosti diskriminatorski za branitelje HVO-a. Nevjerojatno mi je da hrvatski kadrovi dižu ruke za prijedloge koje pišu Hamdija Abdić, Šarif Patković i slični. Propast Aluminija je kap koja je prelila čašu. HRS je davao svoja rješenja spasa ove tvrtke, urađena od strane struke, s prijedlogom da ga hrvatski kadrovi u Vladi FBiH provedu. Oni su to odbili, a s druge strane digli ruke i podržali nadogradnju Bloka 7 u Tuzli. Očigledno je, dakle, da je HNS postao samo platforma za provedbu isključivo interesa HDZ-a BiH. Mi ne želimo i nećemo biti dio takvog HNS-a.

Raguž: Cilj nije i ne može biti skidanje s trona HDZ-a BiH, nego modela političkog upravljanja kojeg ova stranka utjelovljuje

Koja je razlika između vas i onoga što zastupa politika HNS-a, odnosno HDZ-a BiH?

RAGUŽ: Razlika je u tome što mi u praksi provodimo politiku HNS-a. HDZ BiH je u potpunosti pokorio ovu instituciju, koja je objektivna potreba hrvatskog naroda u BiH, pretvorivši je u alat za ostvarivanje ne političkih ciljeva, nego interesa i ambicija pojedinaca okupljenih u vrhu ove stranke. U tome ne prežu ne samo nepoštivati dokumente HNS-a i Deklaracije, nego i gaženje baštine naših branitelja i svih onih koji su ginuli za ovo što danas imamo.

Strahujete li nekada od sudbine HDZ-a 1990 koji se, kako su pokazali izbori u Mostaru, u potpunosti istopio?

RAGUŽ: Ne strahujem da ćemo završiti kao HDZ 1990 iz prostog razloga što nam ne samo politička agenda nije ni slična, nego i politički cilj. Cilj političkog djelovanja HRS-a nije uhljebiti rodbinu i prijatelje koji bi sve radili po identičnom mentalno komunističkom modelu kao i HDZ. Nažalost, HDZ 1990 je u javnom mnijenju ukaljao svaku iskrenu oporbenu hrvatsku ideju, jer su svojim radom u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti oličenje mantre „svi su oni isti“. Mi ne možemo i nikada nećemo biti kao oni, jer naš cilj političkog djelovanja nisu beneficije koje političke pozicije sa sobom nose, nego djelovanje i rad na promjenama, za dobro svakog čovjeka, koje se mogu jedino preko političkih pozicija.

U Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona redovito ste ruka protiv. Što možemo očekivati od HRS-a u mostarskom Gradskom vijeću?

RAGUŽ: Ne samo da sam ruka protiv, nego svako svoje protivljenje i kritiku obrazložim, nudeći svoja rješenja. Kritika samo radi kritike je marketing, nama je dosta promo-političara. U Skupštini HNŽ-a sam jedini govorio o protuzakonitom pisanju proračuna, nenamjenskom utrošku javnih sredstava, protivio se izgradnji MHE, itd. Neizmjerno mi je drago što su neovisne institucije, poput Agencije za reviziju kada je utrošak proračuna i suda kada su MHE u pitanju, potvrdile sve što sam govorio. Isto ćemo se ponašati i u Gradskom vijeću Mostara. Prvo ćemo tražiti reviziju utroška sredstava proteklih godina i transparentnost utroška budućih. Inzistirat ćemo na projektima općeg interesa i sa ekstremnom odgovornošću ćemo nastojati opravdati svaki dobiven glas na izborima.

Za koga će HRS dignuti ruku kad je u pitanju gradonačelnik?

RAGUŽ: Mi ćemo podržavati svoga kandidata za gradonačelnika, odnosno gradonačelnicu Vesnu Šunjić. Što se ostalih tiče, možda je bolje pitanje za koga nećemo. Nećemo je dići za bilo koga predlože tzv. probosanske snage okupljene oko SDA i SDP-a. One su izbornom procesu pristupili kao bošnjačkom političkom projektu, što je krajnje licemjerno s njihove strane. Što se tiče HDZ-a BiH, definirat ćemo projekte, stroge programske uvjete, na načelima revizije, odgovornosti i transparentnosti, koje će morati zadovoljiti kako bi dobili naš glas u nekoj eventualnoj trakavici oko izbora gradonačelnika. No, sudeći po aktivnostima HDZ-a BiH i SDA ovih dana na terenu, vrlo je vjerojatno kako njima HRS-ove ruke neće ni trebati. Oni su već krenuli s planom raspodjele pozicija po gradskim javnim poduzećima i povjerenstvima.

S kime biste bili spremni koalirati u Mostaru budući da niste štedjeli riječi ni za probošnjačke stranke, ni za ljevicu predvođenu Našom strankom, ali i da bi koaliranje s HDZ-om eventualno značilo izdaju birača jer su u vama prepoznali alternativu kakvu Hrvati baš i nemaju?

RAGUŽ: Koalirati nećemo ni s kim. Ponavljam, tzv. ljevica se u potpunosti demaskirala kao bošnjački nacionalni projekt, što je vidljivo na osnovu rasporeda kandidatura po gradskim područjima s hrvatskom većinom, kao i temama s kojim su se bavili. Oni žele Mostar „očistiti“ od nacionalizma, ali ne cijeli, samo njegovu desnu obalu, budući da je ona lijeva etnički očišćena od nebošnjaka. Zašto svi oni izbjegavaju teme poput revizije poslovanja Agencije za Stari grad? Zašto nitko ne govori kako se za 32 nebošnjačke obitelji ne dopušta povrat njihove imovine u Starom gradu? Zamislite da je obrnuta situacija, da se u hrvatskom dijelu grada nekim nehrvatima ne želi vratiti nasilno oduzeta imovina? Kolika bi galama sarajevskih medija i nevladinog sektor bila. Prema tome, imamo problem iskrenosti namjera. HDZ s druge strane ima odgovornost katastrofalnog upravljanja gradom posljednjih godina. Svaka koalicija s njima značila bi suučesništvo. Kao što sam rekao, idemo od projekta do projekta, teme do teme, i na osnovu toga ćemo uvjetovati dizanje naših ruku u vijeću.

U početku kampanje, svi su govorili o komunalnim problemima u Mostaru, da bi se na kraju sve svelo na političko prebrojavanje. Kako izbalansirati neprestanu potrebu za nacionalnim temama sa stvarnim potrebama grada?

RAGUŽ: To pitanje bi valjalo upitati ove koji su na tome kreirali predizbornu političku agendu i bez koje oni ne bi mogli narodu ništa ponuditi. Što bi HDZ BiH bio bez Željka Komšića i Bakira Izebegovića i obrnuto? Što bi tzv. ljevica bila bez strašenja male djece trećim entitetom i hrvatskim stolnim gradom? Apsolutno ništa! Oni ništa drugo ne mogu i ne umiju ponuditi narodu. Ako ćete vidjeti, HRS je svoju kampanju gradio isključivo na gradskim temama, komunalnim, prometnim itd. Nacionalnih tema smo se ticali isključivo kada smo htjeli demaskirati licemjerstvo ovih koje sam nabrojao. Kako sve to izbalansirati? Odgovornim radom u gradskom vijeću. Zna se gdje je teren za nacionalne teme, a gdje za teme o potrebama grada.

Tko je kriv za ovakav Mostar sad?

RAGUŽ: Primarno, HDZ BiH sa svojim satelitima i SDA sa svojim. Iza njih, međunarodna zajednica koja iz komfora svojih skupo plaćenih salona, u maniri nekadašnjih engleskih kolonizatora, diktira politiku nas male domorodačke raje.

Budući da postajete sve važniji politički faktor kod Hrvata, jeste li dobivali nemoralne ponude da se nekome priklonite?

RAGUŽ: Da. Prvo su nam pojedini međunarodni „sponzori“ građanske ideje pokušali ponuditi da postanemo glasnogovornici i lutke na koncu sarajevske politike. Kažem pokušali, jer nakon prvog našeg odgovora, nisu nam se više nikada javili. Imali smo kasnije pokušaje ponuda i od vladajućih hrvatskih struktura da se „smirimo“ i prihvatimo neke funkcije. I oni su odustali nakon nekoliko pokušaja. Tu je bilo više pokušaja, jer im nije bilo jasno kako netko može odbiti položaje od više tisuća KM samo da se primiri. Ovdje se možete vratiti na odgovor na vaše pitanje o HDZ-u 1990.

Često se čuje kako Hrvati u BiH nemaju alternativu i da im je jedini izbor HDZ BiH. Što je pogrešno u politici Hrvata u BiH?

RAGUŽ: Pogrešno je što se hrvatska politika i Hrvati u BiH općenito percipiraju kroz politiku HDZ-a BiH, što ova stranka vrlo vješto zloupotrebljava. Nama je ostalo iz komunističkih vremena kako partija nema alternativu, pa tako se sada širi ideja kako HDZ BiH nema alternativu. Mi se moramo riješiti konačno komunističkog mentaliteta. Hrvati u BiH nisu HDZ BiH. Ta stranka je svojedobno bila pokret, danas je postala lošija kopija komunističke partije. Evo posljednjih šest godina ih imamo na vlasti po svim razinama i strukturama, položaj hrvatskog naroda kao kolektiva i kao pojedinaca nikada nije bio lošiji, još dvije godine njihove vlade će nas dodatno zakucati i raseliti, jer je njihova politika bez ikakve vizije i cilja. Kada shvatimo da je politika HDZ-a BiH u biti kadrovska politika odnarođene kaste, odnosno, kada se riješimo konačno mentalnog komunizma, Hrvati će postati narod sa suverenim političkim i svakim drugim identitetom u BiH.

Berislav Jurić (Inforadar)