Kliker.info

Prvobitna odluka Vijeća uposlenika Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine (NUBBiH) da uslijed finansijskih problema, nakon 79 godina do daljnjeg obustavljaju rad ove kulturne institucije, duboko je bolna za porodicu Aide Buturović, heroine koja je položila život spašavajući knjige iz spaljene sarajevske Vijećnice.

Kaže nam to Amila Buturović, sestra Aide Buturović, inače profesorica  historije religije i kulture na odjelu za Humanističke nauke na Univerzitetu York u Torontu.

Profesorica Buturović u Sarajevu je diplomirala na Odjelu za orijentalistiku, a onda magistrirala i doktorirala na Institutu za Islamistiku na McGill univerzitetu u Montrealu, uz specijalizaciju u oblasti Islamistike. Tokom 1986. odlazi na postdiplomske studije u Kanadu, gdje danas živi

„Moram priznati da je sve ovo što se dešava sa Nacionalnom i univerzitetskom bibliotekom (NUBBiH) jako bolno, ali i zbunjujuće. Bolno je, naravno, jer to na izvjestan način skrnavljenje sjećanja na Aidu. Aida kao uposlenica Vijećnice, koja je stradala 25. augusta 1992., znala je vrijednost tih knjiga, živjela je za te knjige, dala je život na izvjestan način za te knjige“, govori u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

Prema njezinim riječima, isto tako, oni koji su uništili Vijećnicu su jednako tako prepoznavali vrijednost te knjige.

„I profesor Nikola Koljević i takozvana Vojska Republike Srpske (VRS) su upravo uništili Vijećnicu zbog toga što su razumjeli važnost knjige. Važnost vrijednosti knjige, ne samo kao izvora znanja, nego kao kulturnog naslijeđa. Cijela poenta je bila da se uništi to kulturno naslijeđe. Da se uništi ta institucija koja je ljudima davala osjećaj pripadnosti, osjećaj historije. Osjećaj pripadnosti ne samo lokalno, već i na globalnom planu“, govori Buturović.

Antiintelektualni nemar

Zato i smatra da je sve što se sada dešava sa NUB BiH „zbunjujuće“.

„Zato jer isto kao da je odraz  jednog antiintelektualnog nemara. Gdje se apsolutno ne prepoznaje vrijednost knjige, gdje knjiga više nije nikakav oslonac za znanje, za identitet, za pripadnost, za budućnost, nego kao da je nusprodukt bivšeg vremena koje je sada potpuno nevažno. Mislim, jako je teško razumjeti kako sadašnja vlast ne razumije da mlađa generacija ne može imati pravac za budućnost ako nema oslonac u znanju. Ako se ne može uputiti na knjige koje su sadržane u toj biblioteci“, navela je.

Na kraju krajeva, podsjeća Buturović, „Sarajevo je uvijek bilo dio mreže znanja sa svih strana svijeta“.

„I Narodna biblioteka je bila otjelovljenje tog znanja, vrijednosti. Za koje se svi trebamo boriti. Za koje se Aida borila. Za koje je Aida poginula. Isto kao da je agresija za vrijeme opsade Sarajeva, agresija na knjigu bila prvi dio nekog uništenja, a ovo je nekad druga faza. Neki autogol, na izvjestan način gdje sami sebi smo sami neprijatelji“, navela je Buturović .

Nadalje, Buturović napominje da Aida postala simbol ljudima koji se bore za znanje, za knjige, ne samo u Bosni, već i diljem svijeta.

„Znanje o Aidi se proširilo. Bosna nije jedino mjesto gdje je intelekt na ataku od strane tih nekih desničarskih zenofobičnih struja, ali je važno da Aida nije samo simbol. Da njena smrt nije samo simbolična smrt. Njena smrt na kraju krajeva je događaj koji je vrlo ličan. Meni je jako ličan, vrlo je intiman, cijelom gradu je intiman“, naglašava.

Aida je bila prijateljica, rodica, drugarica

Aida je bila prijateljica, rodica, drugarica, kolegica, rodica, mnogim ljudima koji žive u Sarajevu i cijelom svijetu.

„Svima jako teško što je ona pognula, naravno. Uvijek sam ja kao sestra tražila smisao njenoj pogibiji. Znam ta njena simbolična uloga kao nekoga ko je branio knjige održava emotivnu, daje neku vrijednost koja pomaže u emotivnom gubitku. Međutim, ovo sada što se dešava je atak i u tom smislu, na to sjećanje, na sjećanje Aide kao Sarajke i kao Bosanke“, zaključuje Amila Buturović u potresnoj ispovijesti za Radiosarajevo.ba povodom zatvaranja Nacionalne i univerzitetske biblioteke.

Faruk Vele (Radio Sarajevo)