Kliker.info

Piše : Senad Pećanin (BH Dani)

Ako Sulejman Kupusović, "uvjerljivo najbolji i najuspješniji redatelj na ovim prostorima", bude ikad režirao i TV spot posvećen ulasku Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, prošlonedjeljna viđena scena sa travnjaka koševskog stadiona povodom obilježavanja "600-godišnjice" dolaska islama u našu zemlju bila bi idealna: okićeni konj kaska unazad vođen zategnutim uzdama turskog konjanika koji u zubima nosi fotografiju Alije Izetbegovića. Da su briselski činovnici vidjeli ovu scenu, vjerovatno bi odmah dali na parafiranje Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji BiH sa EU-om. Kad bi domaće vlasti još poslale i objašnjenje šta u viđenoj sceni simbolizira Bosnu – turski konjanik sa fotografijom u zubima, Alija Izetbegović ili, pak, konj koji kaska unazad – vjerovatno bi i punopravno članstvo BiH u Evropskoj uniji još do kraja ove godine bilo lako ostvarivi cilj. No, pustimo humor koji ostavlja gorak ukus u ustima po strani. Pravo pitanje glasi: ima li ikoga u Islamskoj zajednici Bosne i Hercegovine ko je u stanju zaustaviti daljnje brukanje bosanskih muslimana, Bošnjaka i Bosne i Hercegovine od strane Mustafe Cerića i grupe estradnih varalica oko njega? Do kada će Islamska zajednica šutjeti nad višegodišnjom praksom pljačkanja naivnih vjernika na skupovima poput prošlonedjeljnog, a sve pod zvučnim naslovima u kojima gospodin Cerić koristi i Muhammeda a.s. i ummet, s jedne, i Halida Bešlića i Almu ("Tanga Gaćice") Čardžić, s druge strane? Bosanski muslimani nikada ne izgledaju tužnije i primitivnije nego kada imitiraju svoje istočne susjede, kada postaju masovne žrtve manipulacija svojih vjerskih i političkih lidera. Proslava 600 godina od kosovskog poraza na Gazimestanu, prateća mitologija i vozanje moštiju Svetog Save iznjedrila je posljednji val srpskog nacionalizma kojeg se danas stidi svaki pristojan Srbin. Za potrebe pompeznog kič spektakla na Koševu i promoviranje Mustafe Cerića u centralnu ličnost nečega pod nazivom "Moj ummete", te kao opravdanje za cijene ulaznica od 10, 15, 20 i 50 maraka, valjalo je proizvesti mit o 600 godina islama u Bosni. Neizbježna poređenja gazimestanske i koševske mitologije ukazuju da su Srbi i Bošnjaci, ma koliko se to ne sviđalo i jednim i drugim, puno bliskiji nego što bi to željeli priznati. Dok se Mustafa Cerić i ovdje i u svijetu brukao u svoje ime i za svoj račun, oni koji ga ne vole mogli su se i naslađivati, mada tužni što to čini pod titulom reisul-uleme. Recimo, kada se na sahrani jordanskog kralja Huseina gura među svjetske državnike kako bi im uvalio svoju vizit-kartu. Uvjerenje o njegovom globalnom formatu hrani njegova politička pozicija među bošnjačkim političarima. No, kada kao vjerski lider pristane da govori na vjerskom skupu izmišljenog povoda za koji se naplaćuju ulaznice, a pritom se radi o islamskim skupu čiji je sponzor Sarajevska pivara, onda se radi ili o krajnjem bezobrazluku ili o nečemu gdje bi možda medicina mogla pomoći. U takvom scenariju i njegovo obraćanje "ummetu" i na engleskom i arapskom jeziku, koje bi u drugačijim okolnostima trebalo biti plus njegovim vještinama, ovdje je u funkciji Bossovog odijela kojim se diče sarajevski šaneri. Ima li, dakle, kraja Cerićevom brukanju bosanskih muslimana i Islamske zajednice BiH? Nisam nimalo optimističan, odgovor ne znam, ali znam da odavno bolji novinski tekst od onog koji je Hadžem Hajdarević istim povodom objavio u Oslobođenju nisam pročitao. U njemu, između ostalog, Hadžem veli: "…Onaj ko se prvi dosjetio da se na ovakav populistički način obilježi izmišljena godišnjica prisustva jedne osebujne duhovnosti, kulture, životnog kodeksa i stila, tradicije, da se obilježi prisustvo islama i muslimana u BiH, niti ima elementarna znanja o Bosni, niti o vjeri i njezinoj tradiciji koju na taj način nastoji promovirati… Svi oni kojima je na ovim prostorima ikoliko stalo do islama i njegovog učenja, morali bi se zapitati kako to da se tzv. godišnjica bogatog muslimanskog naslijeđa u BiH – kroz duhovnost, nauku, kulturu, tradiciju, kroz ukupno duhovno i materijalno naslijeđe – ne obilježava znanstvenim skupovima, projektima, gradnjama, razboritijim i hrabrijim pogledima u budućnost, nego pjesmom, svirkom, sirotim euforijama i emocijama šta su sve ‘din-dušmani uradili’. Sve se događa na jednom nogometnom stadionu gdje su, samo stotinjak metara od usiljene orkestracije samovažnosti, samobitnosti i samoepohalnosti, do nekidan bili načičkani srebrenički prognanički šatori… Ni islam, ni Bosna nimalo ne zaslužuju takav odnos prema sebi i vlastitim tradicijskim vrijednostima. A da sve bude gotovo licemjerno ‘izdizajnirano’, manifestaciji se nije moglo dati nikoje drugo ime nego baš ono koje se vezuje za riječi (i autorstvo) Poslanika islama – Muhammeda a.s. Poslanik islama je, valjda, jedini koji je mogao i može reći: Moj ummete! Očito da u aktualnim, pa i u bosanskim doživljavanjima i upotrebama vjere svako može, prema vlastitoj volji, ćeifu, emociji, trenutku, posegnuti za odrednicom ‘moj ummete’. Prisvojnost zamjenice ‘moj’ tako dobija na osobitoj snazi moga-samo-moga ega i vremena u kojemu ja-i-samo-ja živim i djelujem. Sve drugo postaje irelevantno."