Kliker.info

Senad Pećanin (BH Dani)

Pametan čovjek dva puta ne ponavlja istu grešku. Nekadašnji rektor Sarajevskog univerziteta Nenad Kecmanović nije glup: dovoljno je što je sebi jednom dozvolio da zbog vlastitog konformizma nakon početka rata ostane u Sarajevu i uđe u Predsjedništvo Republike BiH, prilično dobro kamufliran među intelektualnim perjanicama velikosrpskog nacionalnog projekta u izvedbi Radovana Karadžića. Kako se Miloradu Dodiku čini da je u prilici da dovrši ono što nije pošlo za rukom Karadžiću, i Kecmanoviću se učinilo da mu se ukazala prilika za "popravni". Za sada je gradivo apsolvirao zbirkom tekstova o Bosni i Hercegovini, koje je, sabrane u knjigu, prije desetak dana u tiražu od dvadesetak hiljada primjeraka podijelio Dodikov Glas srpski. Mogući problem – da bi i kupci banjalučkog lista, koji mrdaju usnama dok čitaju, razumjeli šta je ugledni srpski intelektualac htio da kaže – riješen je naslovom. Knjiga se zove Nemoguća država i, naravno, govori o Bosni i Hercegovini, a ne o Republici Srpskoj. Prošlog mjeseca u svom predavanju u Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske bard srpskog nacionalizma, ugledni historičar Milorad Ekmečić lišio je sve "prave srpske intelektualce" problema s kojim bi se mogli sresti u eventualnom sudaru morala i mogućnosti opstanka Republike Srpske. Vrijedi citirati Ekmečićeve riječi: "Istorijske osnove na kojima je stvorena Republika Srpska kao ostatak ostataka srpske etničke teritorije zapadno od reke Drine predstavljaju istorijsku konstantu njenog budućeg postojanja. Pravo na egzistenciju dobiva iz ove legitimne podloge, bez obzira na to koliko je, sa moralne tačke gledišta, ona plod povrede svih međunarodnopravnih normi zapadnih država koje su o ovome odlučivale." Dakle, bez obzira na to koliko je Republika Srpska sa moralne tačke gledišta plod povrede svih međunarodnopravnih normi, nije upitan njen, već opstanak Bosne i Hercegovine. Akademik Ekmečić je ovim stavom definirao pravila po kojima Dodik učestvuje u pregovorima o ustavnim promjenama u Bosni i Hercegovini. Čim je shvatio nova "pravila igre", baš kao i Mujo iz vica nakon što otkrije da se u kartanju, računajući na džentlmenstvo, ne moraju pokazivati karte, Kecmanovića je pravo krenulo. U intervjuu Glasu srpskom on otkriva brigu za – Hrvate u Bosni i Hercegovini: "Jedino treći entitet, odnosno federacija tri nacionalne republike može spasiti BiH kao državu. Alternative su ili raspad ili beskonačni međunarodni protektorat." Iz Ekmečićeve platforme, Kecmanovićeve plastične razrade njenog sadržaja i sprovedbene Dodikove "AB (antibosanskohercegovačke) revolucije" jasno se vide svi elementi novog, po teritorijalnom obujmu manjeg, ali koherentnog velikosrpskog nacionalističkog projekta. Bivša Jugoslavija nije preživjela Miloševićevu "antibirokratsku revoluciju". Kada je nedavno Milorad Dodik bh. ministru vanjskih poslova Svenu Alkalaju ponudio opkladu da Bosne i Hercegovine neće biti za deset godina, očito je računao na učinak svoje "antibosanskohercegovačke revolucije". Da sam bio na Alkalajevom mjestu, i nakon racionalnog promišljanja, prihvatio bih ponuđenu drskost. Odgovorio bih Dodiku ponudom za opkladu po kojoj za deset godina neće postojati današnja Republika Srpska. Jedini razlog za zebnju u ishod opklade svih koji Bosnu i Hercegovinu osjećaju svojom državom ne treba biti Dodikova moć kojom je pokušava rasturiti. Brine nešto drugo: praktično sljepilo branitelja države koji ne shvataju da je na sceni u osnovi isti velikosrpski scenarij kao i početkom devedesetih. Najčešća demonstracija tog sljepila jeste u podgrijavanju teze o sukobu Silajdžić – Dodik kao uzroku problema. Međusobna isključivost njihovih politika jeste bila opravdanje u manje-više balansiranom personaliziranju krivaca. Ali, samo do trenutka dok novi srpski vođa strategiju opstruiranja države nije zamijenio strategijom njenog rušenja, koristeći pri tom kecmanovićevski cinično činjenicu paralize države koju je on proizveo razlogom za njeno rušenje. Vjerovatno sam jedan od posljednjih koji će Harisu Silajdžiću oprostiti rušenje predloženih ustavnih promjena. No, tražiti opravdanje za Dodikovu "AB revoluciju" u Silajdžićevoj krivici za neusvajanje ustavnih promjena, jednako je promašeno pokušaju objašnjenja genocida u Srebrenici činjenicom da je u Sarajevu prije rata ubijen "srpski svat". Ako i dalje postoji veliki broj Bosanaca i Hercegovaca koji vjeruju da je propast ustavnog "aprilskog paketa" uzrok Dodikovom projektu rušenja BiH, onda će imati vremena da se uvjere u suprotno dok budu iščekivali humanitarne pakete.