Kliker.info

Kada god lider Stranke demokratske akcije Bakir Izetebgović i supruga mu Sebija u javnim obraćanjima evociraju uspomene na njegovog oca, a njenog svekra Aliju Izetbegovića to je pouzdan znak da im ne ide baš najbolje na političkom i privatnom planu. Da im gori pod nogama.

Piše: Senad AVDIĆ

PONEDJELJAK, 20. MART

Danas je Županijski sud u Osijeku na 20 godina zatvora osudio Aleksandra Vasiljevića, nekadašnjeg šefa Kontraobavještajne službe JNA, poznatije po skraćenici KOS. Vasiljević je osuđen u odsustvu, na kraju suđenja koje je trajalo pet godina, tokom kojeg se pojavilo više stotina svjedoka tragičnih događaja iz rata u Hrvatskoj.

Aleksandar Vasiljević bio je jedan od najpoznatijih i najfrekventnijih oficira JNA u godinama uoči i tokom raspada Jugoslavije. Imao je ulogu u svim bitnim događajima toga vremena, od hapšenja grupe Janeza Janše u Sloveniji, potom tajno snimanim filmom sa Maritnom Špegeljom, hrvatskim ministrom odbrane, pa sve do raspoređivanja JNA u BiH i naoružavanja Srpske demokratske stranke.

Aleksandra Vasiljevića je svojevremeno Tužiteljstvo u Haagu uvrstilo na spisak kreatora Udruženog zločinačkog poduhvata na čijem je čelu, kako je stajalo u optužnici protiv njega, stajao Slobodan Milošević. No, nakon što se pojavio u haškoj sudnici kao svjedok Tužiteljstva na suđenju Miloševiću, njegov se status promijenio, nije ga se pominjalo u kontekstu Zločinačkog poduhvata. Uostalom, kao ni druge visokorangirane oficire JNA, poput Blagoja Adžića, Veljka Kadijevića.

Brojni Vasiljevićevi suradnici Bošnjaci tokom i nakon rata zauzeli su najviše pozicije u Armiji BiH, politici, privredi…
Zbog svega toga, teško je objasniti kako je presuda izrečena u Osijeku Aleksandru Vasiljeviću tako mlako i nezainteresirano tretirana u medijima u Hrvatskoj, BiH i Srbiji.

Za šta je osuđen Vasiljević? U presudi se navodi da je Služba na čijem je čelu bio Vasiljević formirala logore i upravljala njima u Srbiji i Hrvatskoj. Kroz te logore je prošlo više hiljada građana Hrvatske, zarobljenika, koji su mučeni, ispitivani, ubijani. O ovom je svjedočilo stotine ljudi. Zanimljivo je da je iste optužbe na račun Aleksandra Vasiljevića tokom suđenja u Haagu izrekao Vojislav Šešelj, lider radikalskih paravojnih formacija. On je Vasiljevića i KOS optužio da su odgovorni za hapšenje i likvidaciju skoro 300 hrvatskih zarobljenika na Ovčari pored Vukovara.

U tom kontekstu, nije nimalo slučajno da su visoki oficiri KOS-a, dakle nekadašnji Vasiljevićevi podčinjeni, bili organizatori masovnih pogubljenja u Srebrenici nakon 11. septembra. To se prije svega odnosi na generala Ljubišu Bearu i pukovnika Vujadina Popovića, obavještajne oficire osuđene na doživotnu robiju zbog organiziranja i provođenja genocida, strijeljanja hiljada zarobljenih Bošnjaka.

O ulozi KOS-a JNA u ratovima u bivšoj Jugoslaviji dosta se pisalo, spekuliralo, nagađalo, pa i mistificiralo. Presuda suda u Osijeku šefu te službe Vasiljeviću je prva službena potvrda sramne, zločinačke uloge te službe.
Tribunal u Haagu doprinio je da se rasvijetle brojni događaji koji su se odvijali okom raspada Jugoslavije. Ono što nije uradio jeste pravilna i potpuna analiza uloge JNA i odgovornost Generalštaba za ratne zločine. Vasiljević je tu mogao biti važan akter i svejedok. Ali, u Haagu nije bilo volje da se rasvijetli njegovo zmijsko leglo zloglasna mreža suradnika. Uostalom, kao ni u Sarajevu.

UTORAK, 21. MART

Kada god lider Stranke demokratske akcije Bakir Izetebgović i supruga mu Sebija u javnim obraćanjima evociraju uspomene na njegovog oca, a njenog svekra Aliju Izetbegovića to je pouzdan znak da im ne ide baš najbolje na političkom i privatnom planu. Da im gori pod nogama. Prije nepune dvije godine bili su na krovu svog privatnog raja: muž Bakir je bio na čelu vladajuće stranke, supruga Sebija svemoćna gospodarica sarajevskog zdravstva i pri tom važna u stranci. Udali su kćerku jedinicu i organizirali glamuroznu svadbu koju je uveličao turski predsjendik Erdogan sa suprugom, a šerijatski ozakonio poglavar Islamske zajednice BiH.

A onda se prije nekoliko mjeseci ubrzano počeo raspadati njihov čarobni privatni i profesionalni svijet. Kćerkin brak se raspao. Bakir Izetebgović je teško poražen na izborima za člana Predsjedništva BiH. SDA, njegova i suprugina manje-više obiteljska stranka nije osigurala ostanak ni na jendom nivou vlasti. Bakir i formalno odlazi u penziju.
Ostanak bez poltičke vlasti i utjecaja ubrzao je provjere vjerodstojnosti akademskih zvanja Sebije Izetbegović. Univerzitetska komisija je utvrdila da je magistarski rad priskrbila nezakonito, što bi moglo uzdrmati njen direktorsko-profesorski status.
I šta u toj neveseloj zbilji radi do jučer neprikosnoveni vladajući bošnjački bračni par: simultano se poziva na zasluge, vizionarstvo i ulogu najvažnijeg člana njihove familije Aliju Izetbegovića. Kao da sakrivajući se ispod njegovog lika kojeg pokušavaju napuhati do džinovskih dimenzija, nastoje naći sklonište, zavjetrinu od nekih budućih porodičnih nevolja. Nadaju se da će stvaranjem i glancanjem Alijinog kulta i sebe učiniti većim i nedodorljivim.

„Komunisti su vršili etničko čišćenje, a Alija ih je u tome sprječavao“, kazat će ovih dana penzioner Bakir Izetbegović. Da, tačno je da su komunisitčku vladavinu obilježile brojne nedemokratske prakse. Istina je i da su pripadnici nekih naroda zbog njihove uloge u Drugom Svjetskom ratu, poput Nijemaca u Vojvodini, ili Talijana u Istri, etnički očišćeni od komunističkih vlasti. Među narode oštećene komunističkom vlašću zasigurno ne spada muslimanski, odnosno bošnjački narod. Za vrijeme vlasti komunista taj je narod doživio demografski, kulturni, ekonomski i civilizacijski preporod nezabilježen u njegovoj istoriji.

Bošnjački i drugi narodi u BiH su postali žrtve etničkog čišćenja tek kada su na vlast došli Alija Izetbegović i njegovi partneri iz druge dvije etnonacionalističke stranke! U vrijeme vladavine komunista, njihov ljuti protivnik Alija Izetbegović i troje njegove djece su se svi odreda bili zaposleni u državnim preduzećima i javnim ustanovama.

Bakir Izetbegević je imao dobro plaćen posao u jugoslovenskom (beogradskom) trgovinskom gigantu Jugokomercu. Sebijin otac je radio i djecu školovao kao zaposlenik JNA. Postoji li danas ijedna bošnjačka familija čiji su svi članovi zaposleni u Bosni i Hercegovini, a da nisu morali bježati i tražiti posao u pečalbi? Postoji li ijedna državna firma, javno preduzeće u kojoj je SDA zaposlila svoje protivnike i njihovu djecu, da ne kažem da je nije etnički očistila!?
Sebija Izetebgović nije čekala dugo da podupre muža u uljepšavanju sjećanja na njegovog oca. „Alija Izetbegović je gradio građansku Bosnu i i Hercegovinu“, podsjetila je danas kompromitirana profesorica na činjenicu koju je sama izmislila. Ne vidi ona ničeg nelogičnog u tome što je zasluge za izgradnju građanske BiH pripisala čovjeku koji je formirao prvu nacionalnu stranku u ovoj zemlji. „BiH će biti građanska država, malo više u gradu, a malo manje na selu“, to je vizija BiH sadržana u pesuodonaučnim i kvaziteorijskim radovima osnivača SDA.

Alija Izetebgović je istorijska ličnost i o njemu će istinu, objektivnu, nepristrasnu, nepotkupljivu dati sud povijesti. U tome neće biti važan utjecaj i kampanja, niti nekritičko, famlijarno stvaranje kulta ličnosti. Od toga koristi i benefite imaju samo oni koji grade taj iritantni kult.

SRIJEDA, 22. MART

Danas optuženi u aferi Resipratori iznose svoje završne riječi pred Sudom BiH, ali mene su druge vijesti iz oblasti odnosa zdravstva i pravosuđa zanimale. Da sam jutros negdje naišao na vijest da su uhapšeni stanoviti zaposlenici Federalnog zavoda za javno zdravstvo, povjerovao bih da živim u koliko-toliko pravnoj državi! Pošto te vijesti nije bilo, uvjerio sam se po ko zna koji put u uzaludnost vlastitih nadanja i tlapnji.

O čemu se radi? Sinoć je na jednoj televiziji objavljen potresan, uznemirujući prilog o nabavci pokvarenih aparata za mjerenje šećera koji su podijeljeni djeci oboljeloj od dijabetesa. Nekoliko očajnih majki u kamere je govorilo kakve užasne posljedice po njihovu djecu ima to što mjerači stepena šećera u krvi pokazuju krive vrijednosti, veće za nekoliko mjernih jedinica od stvarnog stanja šećera u krvi djece. Uplakane majke govore da zbog krivih parametara koje pokazuje aparat za mjerenje njihova djeca upadaju u stanje hipoglikemije, radikalnog smanjenja šećera u krvi što dovodi do insulinske kome.

Ko je imao ikakva lična, ili porodična iskustva sa dijabetesom, a ja ih imam i jedna i druga, poznato mu je o kakvoj je drami riječ. Pad šećera u krvi dovodi do smanjenja dotoka kiseonika u mozak. To izaziva druge razorne posljedice po organizam. U neposrednom okruženju sam imao drage i bliske osobe koje su se borile sa tom bolešću, neke su od nje i rano umirale.
Dakle, onaj ko je nabavio raštimane aparate za mjerenje šećera koji krivotvore stvarno stanje dijabetičara, a kako smo čuli riječ je o Federalnom zavodu za javno zdravstvo, direktno se preporučio za hapšenje. Riječ je o teškom krivičnom djelu protiv života i zdravlja ljudi. To što su korisnici tih aparata djeca oboljela od dijabatesa, pitanje njihovog procesuiranja čini urgentnijim i neophodnijim. U svakoj iole ozbiljnoj pravnoj državi.ETVRTAK,

23. MART

Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine večeras je sa 3-0 savladala Island u prvoj utakmici kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Nakon više od dvije decenije na klupu reperezentacije se kao selektor vratio Faruk Hadžibegić i novi početak mu je bio uspješniji od prethodnog. Iako se igrački sastav nije mijenjao u odnosu na period u kojem je reprezentaciju vodio Bugariin Ivajlo Petev, igra reprezentacije BiH izgledala je drugačije. Na fizinomiju, dinamiku igre svakako je utjecalo odsustvo dvojice najboljih nogometaša u posljednjoj deceniji, Edina Džeke i Miralema Pjanića. Džeko nije teže povrijeđen, on će se brzo vratiti u sastav reprezentaciju, ali sa 37 godina koliko je nedavno napunio logične su njegova kraće, ili duže pauze iz sastava reprezentacije. Pjanić je, također, ozlijeđen, ali je pitanje koliko on i kada je najzdraviji može, igrati ozbiljan, angažiran nogomet. Od napuštanja Juventusa i prelaska u Barcelonu prije tri godine Pjanić nije naigrao gdje god da je nastupao, a ozljede nisu jedini razlog. On je izgleda svoje privatne prioritete pretpostavio sportskim tako da teško može izdržati izazove profesionalnog nogometa.

Hadžibegić je, baš kao što su to prije njega uradili Petev i Duško Bajević, suočen sa kastrofalnim stanjem u bh. klupskom nogometu, odlučio tražiti reprezentativce po kvalitetnim evropskim ligama. Kao što je Bajević otkrio i afirmirao Hadžikadunića i Ahmethodžića, a Petev dao šansu Amaru Dediću, Hadžibegić je, uz pomoć agilnog Zvjezdana Misimovića, ulovio Benjamina Tahirovića, igrača bosanskog porijekla, rođenog u Švedskoj, koji igra za Romu.

Ono što se nekada zvalo bosanskohercegovačka, ili jugoslovenska škola nogometa, koju su krasile, vic, duhovitost, šarm i nadigravanje, odavno više ne postoji. Aktuelni igrači donijeli su u reprezentaciju navike i nogometnu filozofiju zemalja u kojima su rođeni i formirani kao nogometaši. Grubo rečeno, ali ne i netačno, u selekciji BiH mogu se uočiti dvije evropske nogometne doktrine: prva je njemačka, bundesligaška. Ona je dominirala u godinama nakon rata, kada su najveće naše zvijezde dolazile iz njemačkih klubova. Salihamidžić, Glavaš, Akrapović, Grlić, Barbarez, Salihović, Bajramović, Misimović.. donijeli su u reperezentaciju njemačku disciplinu, preciznost i odgovornost. Donekle se to može reći i za Džeku, te Ermedina Demirovića. Njemački nogometni standardi vrijede i za Austriju iz koje je došao sjajni bek Amar Dedić.

U posljednje tri-četiri godine stigao je talas mladih talenata iz Skandinavije, prije svega Švedske. Nakon što je prije više od 20 godina katastrofalnom procjenom vodstva Saveza za reperezentaciju izgubljen Zlatan Ibrahimović, ovdašnji su skauti otvorili „četvere oči“ i regrutirali nekoliko mladih, ali afirmiranih igrača rođenih u Švedskoj. Švedska škola nogometa bazirana je na fanatičnoj trci, disciplini, kolektivnom pristupu, taktičkoj zrelosti.
Na utakmici protiv Islanda moglo se uvjeriti da švedsko-njemački pristup igri, oplemenjen sjajnim individualnim kvalitetama Radeta Krunića solidno fiunkcionira i daje nade i optimizam.
Tradicionalistima i nostalgičarima može smetati što se na utakmicama ne umire od ljepote i što u današnjoj nogometnoj selekciji gotovo da i nema igrača rođenih u državi za koju igraju. Ali, ne postoji evropska zemlja za koju ne važi to isto. O bosanskohercgovačkoj nogometnoj školi se ne može govoriti kao što ne može ni o francuskoj, holandskoj, belgijskoj, engleskoj, turskoj, hrvatskoj. Sve te reprezentacije su također mješavine raznih podneblja, uticaja i sportskih navika.

PETAK, 24. MART

Tvrdnje Nermina Nikšića i Elmedina Konakovića da se njihov koalicijski partner Milorad Dodik dramatično promijenio se potvrđuju: predsjednik RS, zaista nikada ranije nije bio ovako radikalan, isključiv i iritantan kao posljednjih nedjelja. Danas je Nikšić u televizijskom intervjuu kazao kako je Dodik takav samo u svojim javnim, medijskim nastupima, dok je u njihovim privatnim razgovorima drugačiji, umilan, blag i kooperativan. Krcata je istorija čovječanstva diktatorima i autokratama koji su bili mirni porodični ljudi, dobri muževi, uzorni očevi i ugodni za prijateljska druženja.

Da, primijenio se Dodik i njegova javna retorika, ali nagore. Prošle je godine, recimo, na sva usta hvalio američku agenciju USAID, zahvaljivao i se na njihovoj pomoći i podršci, danas, pak tvrdio da su nepoželjni. Jer financiraju navladin sektor, strane agente i medije koji rade protiv njegovog režima.

Nikada ranije nije predsjednik RS javno na ovako degutantan način vrijeđao i dehumanizirao pripadnike LGBT zajednice. U telvizijskom intervjuu sinoć je rekao da se njih normalni ljudi plaše, te se samoorganiziraju i time opravdao prošlonedjeljno nasilje u Banja Luci. Potom je najavio skoro donošenje zakona koji će gay osobama zabraniti pristup vrtićima, školama, fakultetima i drugim javnim ustanovama. Ponovo Dodik nije bio orginalan, jer je najavio iste zakone kakvi već postoje u autoktratskim i nedemokratskim režimima, od Rusije, Bjelorusije pa do nekih afričkih diktatuura.
Potom je večeras lider RS na obilježavanju godišnjice bombardovanja Srbije mirno sjedio u prvom redu neposredno uz premijerku Srbije Anu Brnabić, deklariranu pripandicu LGBT zajednice. Premijerka Srbije živi u istospolnom braku sa partnerkom i odgajaju zajedničko dijete. Brnabićka je proteklih godina bila čest gost u Banaj Luci, hoće li to biti u prilici i nakon usvajanja odvratnog Dodikovog homofobnog zakona, ostaje da se vidi.

SUBOTA, 25. MART

Ima onaj vic sa Mujom koji je uobrazio da je zrno kukuruza, pa se mjesecima liječio na pshijatriji. Kad je završio višemjesečni tretman i trebao ići kući, pita ga ljekar je li sad svjestan da nisi zrno kukurza nego čovjek kao i svi ostali.
„Svjestan sam ja toga doktore, samo ne znam znaju li to i kokoške“?!.

Dva današnja događaja, oba vezana za odnose Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, natjeraše me da iz moždanih budžaka izvučem ovaj starinski vic.

Prvo je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović posjetio Derventu povodom obliježavanja godišnjice formiranje tamošnje brigade Hrvatskog vijeća obrane, pa tom prilikom podijelio neka priznanja, pohvalio doprinos te brigade domovinskom ratu. Od jednog žitelja Dervente saznajemo da trenutno u toj općini živi oko 200 Hrvata od nekoliko hiljada koji su živjeli prije rata. Priča o ulozi Hrvatske u nestanku Hrvata Bosanske Posavine je stara i nikada dovršena. Vojnici HVO Dervente, kao i Posavine u cjelini, jesu se, prije svega, borili za interese Hrvatske, a interes službenog Zagreba je bio da Hrvata u Posavini nakon prošlog rata uopće ne bude!

No, važnije je od toga što je predsjednik jedne države došao u susjednu državu da slavi jednu njenu vojnu komponentu kao da o vlastitoj vojsci govori. Stanovnici današnje Dervente, Srbi, sasvim sigurno nisu imali razumijevanja za Milanovićev izlet u njihov grad.
To svjedoči o svemu, samo ne o novim, boljim i korektnijim odnosima između Hrvatrske i BiH o kojima bez osnova i konkretnih dokaza govore čelnici dviju država.

Autor druge vijesti je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković. On je našao za shodno da na društvenim mrežama saopći tobože radosnu vijest kako odnosi između Hrvatske i Bosne i Hercegoine svakog dana u svakom pogledu sve više napreduju. Ilustrirao je to svježom porukom koju je dobio od hrvatskog kolege Gordana Grlića Radmana. Nakon što je Hrvatska Vlada prije pola godine okrečila fasadu samo jednog dijela osnovne škole u Stocu, Grlić-Radman je Konakoviću najavio da će uskoro Hrvatska financirati obnovu fasade na drugom dijelu škole.
Ova banalna, cinično uvredljiva vijest je za ministra Konakovića, „važna poruka jačanja odnosa dviju zemalja“.
Problemi sa školom u Stocu, kao i sa školama u nizu drugih mjesta u kojem žive Hrvati i Bošnjaci, ne potiču od toga ko će okrečiti koliko fasada. Problem je da se u školama ukine aprthejd praksa, odnosno funkciniranja dviju škola pod jednim krovom. To bi trebala biti tema i to bi bila istinski i suštinski dobra vijest o suradnji Sarajeva i Zagreba.

Da se vratimo o vicu o Muji i zrnu kukuruza: problem sa vlastima u Bosni i Hercegovini, Sarajevu i Banja Luci, svejedno, u njihovom odnosu prema kolegama u Hrvatskoj u tome je što ne zadržavaju minimum samosvijesti i mrvicu samopoštovanja. Ponašaju se kao da zaista jesu ono zrno kukuruza kojeg svaka kokoška iz susjedstva može sa slašću pozobati!

NEDJELJA 26. MART

Divljački napad na dvoje staraca bošnjačke nacionalnosti u jednom selu u okolini Višegrada još je jedna tužna ilustracija kako je najveći dio ovdašnje političke i javne scene teško kontaminiran negativnom politizacijom i nacionalističkom manipulacijom. Počinitelj ovog mučkog ataka na živote i imovinu bračnog para Memišević je vrlo brzo identificiran i uhapšen. Riječ je o opakom kriminalcu, serijskom ubici i pljačkašu, osobi koja je suđena za najteža krivična djela. On do sada nije birao žrtve po nacionalnoj pripadnosti, najteža krivična djela, pa i jedno svirepo ubistvo počinio je nad pripadnicima svoje, srpske nacionalnosti, ako takvi monstrumi uopće imaju nacionalnosti.

Dakle, nasilje i pljačke dvoje bošnjačkih staraca nisu bili etnički motivirani, oni su djelo jednog bestijalnog razbojnika. No, ta činjenica, kao ni to što je zlikovac brzo lišen slobode, nije utjecala na brojne političke i javne ličnosti i njihovu retoriku. Neke od reakcija, bezmalo, pokazuje razočaranost nekih patriotskih aktera što zločin nije etničke prirode. Manipulirajući strahom i osjećajem ugroženosti povratničke populacije oni su umjesto da smiruju strasti i ukazuju na kriminalne motive zločina, cijeli slučaj politizirali. U manipulaciji se išlo toliko bezočno daleko da se lični akt jednog zlikovca doveo u vezu sa nacionalističkom retorikom Milorada Dodika. Umjesto da se naglasi da je riječ o nasilnom činu jednog kriminalca, te pohvali lokalna policija koja ga je otkrila i uhapsila, napad na bračni par Memišević se koristi za poltičke obračune i daljne podizanje nacionalističkih tenzija.