Kliker.info

Piše: Senad Avdić(Slobodna Bosna)

Sa pojačanom pažnjom odgledao sam, prije dvije-tri sedmice, kultnu emisiju Hrvatske televizije Latinicu naslovljenu Kako su nastali hrvatski tajkuni? Nisam se na tu emisiju osvrtao sve dok nisam bio podosta …. siguran da ne griješim: hrvatski tajkuni, generalno i bez ostatka (u Hrvatskoj), nastali su pljačkanjem Bosne i  Hercegovine! Otkrilo se u Latinovoj emisiji kako se najpodmuklija i najsvirepija pljačka u modernoj Evropi – izvoz bezvrijednih dinara iz Hrvatske i njihova zamjena za njemačko-dolarski ekvivalent u BiH – tretirala kao “operacija od najvećeg državnog značaja”. Ta je operacija otprilike imala sljedeći scenarij: natrpaju izvjesnom Hercegovcu, Luka Rajić mu je kršteno ime, u kamion u kojem je ponizno godinama vozio mlijeko, punu cisternu jugo-četničkih dinara, a on ih domoljubno u rodnoj Hercegovini razmijeni za lijepe naše njemačkodemokratske marke. Vrati se Luka u Zagreb, isporuči svom poslodavcu, naredbodavcu i ministru finansija u Vladi Hrvatske Jozi Martinoviću adekvatnu količinu konvertibilnog domoljublja (u apoenima ne manjim od stotinu maraka). Tako vozač Luka za kratko vrijeme postane vlasnik mljekarskog giganta Lure. Onda se, negdje prije godinu-dvije, zasiti posla. Proda “Luru” strateškim partnerima i ode u Švicarsku sa 200-300 miliona eura. Dakle, tako su nastali hrvatski tajkuni: šta god ukradeš u Bosni i Hercegovini, potom to naplatiš u Hrvatskoj, najti je bolje preprati, oprati u Švicarskoj, gdje se, poznato je, živi doživotno! Poznata mi je, nekim slučajem, “mapa puta” jednog pozamašnog šlepera koji je iz Zagreba krajem 1991., krcat parama, posjetio središnju Bosnu.Kad su nedužni, a revnosni policajci, negdje oko Visokog, zaustavili kamion, u policijskoj centrali u Sarajevu gotovo je proglašen najviši stupanj borbene gotovosti – naime, sve što se u to vrijeme dešavalo sa bezvrijednim hrvatskim dinarima koji su se našli na “službenom putu” u Bosni i Hercegovini kontrolisala je policija i imalo je status povlaštenog državnog posla. Mislim da sam u pravu, a ako nisam, postoji zakonski način da me se demantira i sankcionira. Desilo se sljedeće: niskorangiranim policajcima koji su u Visokom presreli šleper sa parama rečeno je da su dužni u roku od “odmah” propustiti šleper do krajnje destinacije – Željazare Vareš, gdje će bezvrijedni novac biti spaljen u skladu sa tada važećom procedurom. Nikada te pare nisu zapaljene, nego razmijenjene za nešto čvršću valutu. Ko je to naredio iz Sarajeva? Veličanstveni trojac poduzetnih policajaca na čelu MUP-a: Alija Delimustafić, Momčilo Mandić, Branko Kvesić. Uz dragocjenu asistenciju kolega iz tadašnjeg RMUP-a Vitomira Žepinića i Brune Stojića.U to vrijeme, u kojem su šleperi puni pokvarenih para zlokobno kružili Bosnom i Hercegovinom, za prevenciju je na njenim južnim granicama bio zadužen Ivo Lučić, u to doba šef sigurnosti u Hercegovini. Sjeća li se itko Ive Lučića i po čemu važnom, osim da mu je brat Milan imao ljubavni performans sa Severinom Vučković, ovjekovječen u dosta korektnom video-uratku?! Pojedinci se sa nemalim resentimanima sjećaju gospodina Lučića kao šefa sigurnosno-obavještajnog sustava koji je hapsio civile i trpao ih u hercegovačke kazamate, “Heliodrom”, Dreetelj”, “Gabela”.U  tom cijelom košmaru, pravnom propuhu, nastala je i firma Croherz, oko koje se već godinama glože i kolju raznorazni navodno vlasnici, suvlasnici, ortački nadzornici. Stvar sa “Croherzom” ne bi trebala biti preteška za razumijevanje – skupina hohštaplera iskoristila “pravni vakuum”, imala, pri tom, punu podršku vlasti u Zagrebu i pokrala još neustanovljenu količinu para. U Hrvatskom saboru hercegovački pljačkaši su imali sustavnu podršku, potporu su im dali, izravno, Vladimir Šeks i Luka Bebić. I zato mi je Denisova “Latinica” posvećena bogatim hrvatskim tajkunima bila poprilično ambivalentna: nije valjda da Latin i društvo ne znaju da su se svi hrvatski tajkuni obogatili pljačkajući Bosnu

i Hercegovinu?!