Kliker.info

Raditi nešto gotovo 40 godina, biti uspješan u tome i voljeti svoj poziv isto kao prvog dana, nije tako čest slučaj. No, ako govorimo o muzici, iza najvećih svjetskih imena naslagane su decenije truda, rada, razvoja i izgradnje odnosa sa publikom.

Na svjetskoj sceni ih ima, ne malo, ali ima i na ovoj našoj balkanskoj, koji su preživjeli promjenu sistema, ratove, nastajanje novih država… Oni i dan-danas tvore neki drugačiji svijet od onog koji nas svakodnevno opterećuje nacionalizmom, podjelama, egzistencijalnim problemima, socijalnom nepravdom…

Jedan od njih je Davor Sučić, poznatiji kao Sejo Sexon, koji sa Zabranjenim pušenjem maršira gotovo četiri decenije. Prije 35 godina, svjetlo dana ugledao je njihov prvi, slobodno se može reći, kultni album „Das ist Walter“, koji je jedan, može se reći, incident, transformirao u početak regionalnog fenomena, ne samo muzičkog, već i društvenog, koji i danas egzistira, mada u drugačijoj formi od originalne.

Čudo od jeftinoće

U razgovoru za Al Jazeeru, Sexon je govorio o prvom albumu Zabranjenog pušenja, višedecenijskom radu, muzičkoj sceni u Sarajevu i regiji, kao i o opštoj situaciji u Bosni i Hercegovini, čije društvo i dalje tripi posljedice ratnog nasljeđa i poslijeratnih političkih previranja, što se neminovno odražava i na kulturnu i muzičku scenu u državi.

„Album ‘Das ist Walter’ bio je jedno čudo od jeftinoće. Sniman na vrlo jeftinoj i već prilično staroj opremi, ali to je bio još jedan dokaz da boj ne bije oružje, već srce junaka“, opisuje Sexon prvi album Zabranjenog pušenja.

„Nama su se desile neke sretne stvari, ali sreće jednostavno mora biti, bez obzira na to što smo dosta radili, bili dobro obrazovani i pripremljeni za ovaj posao. Bili smo dio najbolje sarajevske škole, družili smo se sa kreativnim ljudima koji nam bili uzori i davali neki vjetar u leđa i podršku, ali opet, sreća je bila neophodna“, nastavlja on.

Naizgled neozbiljan pokret bez ambicija, tako je za kratko vrijeme postao više nego ozbiljan. Zabranjeno pušenje prokrčilo je put i tamo gdje ta vrsta muzike rijetko zalazi.

„Ispostavilo se da je Zabranjeno pušenje donijelo punk na selo. Zahvaljujući pjesmi Zenica Blues, naša ploča je završila i na selu. Mnoge ruralne zajednice prvi put su čule svirku na 300 bpm. Slična stvar je bila i sa rockom koje je Bijelo dugmedonijelo na selo, ili hip-hopom koji sada na selo donosi Dubioza kolektiv. Mi smo imali privilegiju da budemo bend koji je donio novu muziku na selo i to je ključni moment koji nas je pretvorio u opštenarodni bend, iako materijal nije bio baš toliko narodski“, kaže Sexon.

Vremena su se dramatično promijenila, a Pušenje ih je preživjelo, ali im se i nužno prilagodilo. No, mnogi nisu. Mada je sarajevska muzička scena, jedna od najjačih u bivšoj državi, doživjela je strmoglavi pad, o čemu svjedoči i činjenica da su koncerti bendova koji vuku korijene iz predratnog perioda jedini posjećeniji kada govorimo o rock'n'rollu, Sexon tvrdi da se radi o neminovnoj transformaciji.

Svako vrijeme ima prednosti i mane

„Mislim da se sarajevska scena samo regenerira, kao i ostale. Tu su novi bendovi poput Letu štuke, Skroz, Helem Nejse…, da ne nabrajam, jer ću nekoga izostaviti, pa će se naljutiti, ali ima desetak bendova koji prave kreativnu muziku i koji kucaju na vrata regiona. No, letvica koja je postavljena tamo 80-tih i 90-tih je visoka i mislim će da svako ko pokuša da radi i pravi dobru muziku imati obavezu da to uradi vrhunski i kvalitetno i mislim da u tom slučaju neće niti problem da iskorače na širu scenu i budu regionalno prepoznati. A ako ćemo o nekoj drugoj muzici koja je sve popularnija, rekao bih – svakom njegovo veselje“, govori Sexon.

Oni koji pamte predratno Sarajevo reći će da mu ovo današnje nije niti slično, ali naš sagovornik je mišljenja da se ta tema više treba vezati uz druge stvari.

„Ne mislim da je to pitanje vezano za Sarajevo kao grad. To je pitanje vremena, predratnog i sadašnjeg. To je bilo vrijeme koje je imalo svoje prednosti i mane, baš kao što je i danas slučaj. Dobiješ na ćupriji, izgubiš na mostu. Malo starijim ljudima će uvijek njihova mladost i vrijeme u kojem proživjeli najdinamičnije dane biti neko najbolje vrijeme. Znači, ne bih to vezivao za grad, već za doba života. Uvijek će im se činiti da je mladost bila lijepa. I današnjim mladim ljudima lijepo je živjeti u Sarajevu, ali ga doživljavaju na drugačiji način“, priča gitarist i pjevač Zabranjenog pušenja, te nastavlja s poređenjem dva sistema u kojima je djelovao:

I socijalizam i kapitalizam imaju svoje prednosti i mane. U bivšoj državi socijalna politika je bila puno naprednija, a ljudi su općenito govoreći imali puno bolje uslove. Sada opet imamo mogućnost zarade, profita, velikih poslova… Sve zavisi od toga koliko si sposoban i koliko si svog vremena spreman potrošiti. Ono što je jednako i jednom i drugom sistemu je da je politika bila, a i sada je, duboko na mjestu gdje ne treba biti. To povezuje oba vremena. I u ono vrijeme politika se miješala puno u život, davala vjetar u leđa ljudima koji to ne zaslužuju. Mislim da je to ostalo u našem nasljeđu. Neki misle da je ponašanje današnjih stranaka neka nova pojava, ali ja mislim da nije. Politička podobnost je i prije predstavljala jako bitan momenat“, dodaje on.

Zbog toga je, kako kaže, i sam često sprječavan u svom poslu.

Naš divlji kapitalizam

„Svi koji su onda imali 18 reći će da im je to bilo krasno vrijeme, ali ne mora značiti da jeste. Ja sam, iz političkih razloga, i u bivšem sistemu onemogućavan da radim i prezentiram svoj posao. Nijedno vrijeme nije idealno, jer će u svakom sistemu biti mana. Zato čovjek ne bi trebao od nekog vremena očekivati nešto, već isključivo od svojih sposobnosti i mogućnosti. U tom slučaju, uspjet će, bila to Jugoslavija ili poslijeratni svijet“, govori Sexon.

On je stava da glavni grad BiH u protekle tri decenije nije izgubio mnogo u odnosu na ostale gradove regije, ali da ga tereti politika. 

„Sarajevo i dalje ima dobre bendove, glumce, pozorište…, ali i manje para zbog političke situacije,  ratnog naslijeđa i poslijeratne devastacije, koja je naišla na plodno tlo. Zemlja je opustošena, a mnogo mladih otišlo, i to duhovno i civilizacijski naprednih. Tu šansu iskoristili su polusvijet i mediokriteti, te dodatno otežali situaciju“, navodi Sexon, koji se osvrnuo na problematiku odlaska mladih iz BiH:

„U BiH je bez političkog momenta i bez nacionalnog i stranačkog opredjeljenja teško uspjeti. To je glavni razlog što ljudi s pravom misle da će lakše uspjeti vani, jer ovaj naš divlji kapitalizam daleko kaska za razvijenim zemljama. Kod nas je onako kako kaže jedan moj prijatelj –  „sve sam ukrao, a samo sam dvije stvari kupio – vozačku dozvolu i diplomu“.

Nakon toliko snimljenih albuma, napisanih pjesama i odsviranih koncerata, postavlja se pitanje – kada će inspiracija presušiti?

„Kada su inspiracija Sarajevo i ovaj naš prostor Balkana, sa toliko konflikata i proturječnosti, lako je pisati pjesme. Dovoljno je otvoriti prozor i inspiracija je tu.  A ako pitate kada ću prestati, to će biti onda kada me žena izbaci iz kuće“, kaže Sexon.

Priča o starom ‘Pušenju’ je završena