Kliker.info

Ova 2020., ili puno bolje kazano COVID-19 godina je bila vrlo burna, nezaboravna, interesantna i neobična, ne samo zbog pandemije izazvane Korona virusom, nego i zbog niza političkih događaja, a od kojih su svakako bili najvažniji lokalni izbri u našoj državi, posebno u Mostaru nakon više od 12 godina.

Piše : Satko Bitanga

Tokom cijele 2020. godine bilo je baš svega u našoj BiH, od raznih afera kao što su “kineski respiratori”, “poljska bolnica”, sumnjivih nabavki maski, COVID testova, “Korona party”, policijskog sata, ograničenja kretanja itd., do pravih političkih “potresa” na političkoj sceni, ostavki, smijena, napuštanja političkih stranaka, direktnog miješanja Srbije, Hrvatske i Rusije u naše unutrašnje odnose, neodmejernih, primitivnih i uvredljivih izjava političara iz BiH, ali još više iz susjednih država. Kulminiralo je na kraju već svjetski poznatom aferom “ukrajinska ikona” tokom posjete ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova.

Bilo je zaista dosta mogućih kandidata za političku ličnost godine u BiH, koji su tokom 2020. godine ostvarili odličan ili iznenađujuće dobar uspjeh na lokalnim izborima. Prije svega, od velikog izbornog pobjednika na lokalnim izborima u BiH, posebno u Sarajevu, predsjednika stranke “Narod i pravda” Elmedina Dine Konakovića, zatim novog načelnika u općini Centar u Sarajevu Srđana Mandića, kandidata za gradonačelnika Sarajeva Bogića Bogićevića, velikog i pozitivnog iznenađenje na izborima predsjednika Platforme za progres Mirsada Hadžikadića, te do prave Mostarke, sposobne i hrabre žene, koja je najzaslužnija da su se nakon toliko godina održali i izbori u gradu Mostaru, Irme Baralije. 

Ipak, bar za mene, bez ikakve sumnje, objektivno gledano kroz šta je sve prolazio i koliko se borio, politička ličnost ove 2020. godine u našoj državi Bosni i Hercegovini je jedan mladi momak, izuzetno hrabri, vrlo uporni, nesporno inteligentni, veoma talentirani, dokazano humani čovjek, političar nove generacije i sada novi gradonačelnik Banja Luke Draško Stanivuković.

Iako ima mnogih stvari sa kojima se ne slažem sa Draškom, ali kao istinski demokrata to smatram sasvim normalnim, mora mu se priznati, htjeli to ili ne, da je u svojoj političkoj karijeri sve napravio sam, te da je samo on najzaslužniji za ovaj svoj veliki politički uspjeh. Bar bi se to, bez obzira na mnoge kontroverze oko njegovog imena i postupaka, trebalo uvažavati i cijeniti. 

Iako je rođen u jednoj od najbogatijih porodica u Banja Luci i BiH, odrastao u pravom luksuzu i “pamuku”, imao sve, novac, auta, a i više od toga što treba jednom mladom čovjeku, Draško nije želio, a mogao je kao i mnogi drugi, da se drži sa strane, bude pasivni posmatrač i “online kritičar” iz tople sobe svega onoga što se okolo njega dešava, te da uživa u blagodatima takvog lagodnog i udobnog života. Ali, on je sam izabrao drugačiji, puno teži, duži, neizvjesniji i opasniji životni put. A za to je, ako ništa drugo, trebalo imati puno hrabrosti, snage, upornosti i odlučnosti.

Kao vrlo mlad čovjek, počeo je svoju političku karijeru kao aktivista i borac za ljudska prava, te pokušavao koliko je mogao pomoći mnogim nemoćnim, obespravljenim, siromašnim i od svih napuštenim ljudima. Na taj način, od samog početka, Draško je kao mlad političar postao poznat širom BiH i regiona, prije svega kao hrabar i upornan borac protiv nepravde, korupcije, kriminala i svih loših političara u Banja Luci, Republici Srpskoj i čitavoj BiH, bez obzira iz kojeg su naroda i kojoj političkoj stranci pripadaju. U tome nije štedio ni one koji su iz njegove političke opcije, stranke PDP.

Na svim političkim izborima na kojima je do sada učestvovao, kao i iz svih “bitaka” u kojima je aktivno učestvovao, Draško Stanivuković je izašao kao pobjednik. Otvoren, emotivan, direktan i konkretan nije se nikada libio da javno kaže šta misli o bilo kojoj temi, a uvijek je bio i ostao dostupan javnosti i svim medijima u BiH, ali i u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori…

Nažalost, posebno u posljednje vrijeme, neki su mediji i pojedini novinari, čiji je ranije bio pravi miljenik, čest gost i nadolazeća mlada “politička zvijezda”, bili ponekad veoma grubi i, po meni, nepravedni prema mladom Drašku, jer su uporno tražili samo “dlaku u jajetu” u pojedinim njegovim izjavama, objavljenim fotografijama sa četničkom zastavom, učešću na litijama i hapšenju u Crnoj Gori i sl., te uporno tražili i insistirali od njega da se odmah, vrlo direktno, kratko, precizno, nedvosmisleno i jasno izjasni o nekim, još uvijek vrlo teškim i veoma osjetljivim, prije svega političkim temama, kao što su npr. o genocidu u Srebrenici, presudama u Hagu, četnicima i njihovom ratnom komandantu generalu Draži Mihailoviću, litijama u BiH i Crnoj Gori i nekim drugim, već decenijama, htjeli mi to priznati ili ne, vrlo kontroverznim pitanjima, kao i mnogim intimnim i privatnim stvarima.

Ja osobno, o svim tim pitanjima imam svoj jasan i nedvosmislen stav, koji je potpuno drugačiji od svega onoga što je do sada rekao i u praksi pokazao Draško, ali ljudi smo, te svi mi iz ovih ili onih razloga, mijenjamo ponekad naše političke, moralne, ljudske i druge privatne stavove o mnogim ovakvim i sličnim temama, pa trebamo pustiti da vrijeme i naši, kako sadašnji, tako i budući konkretni postupci i dijela, pokažu kakvi smo mi uistinu kao političari, ali i kao kao ljudi. To isto bi trebalo da važi za nas sve, pa tako i za Draška Stanivukovića.

Upravo zato, mislim da nije baš nimalo ljudski ni korektno, niti politički korisno, posebno u ovom vrlo osjetljivom političkom i veoma teškom i nestabilnom društvenom stanju u čitavoj BiH, tražiti od jednog mladog čovjeka i političara na početku njegove karijere da se upravo sada izjašnjava o tim “osjetljivim temama”, posebno o onima sa kojima se desetljećima, a sa nekim i stoljećima, bave razni historičari, mnogi domaći i strani političari, a i obični ljudi. Biće vremena i za to.

Nemam baš nikakav razlog da hvalim Draška, pogotovo u ovim mojim “poznim” godinama. On mi ne može ni pomoći, niti odnemoći u bilo čemu. Ja sam se uvijek sam borio u životu i imao svoje stavove i mišljenja o mnogim stvarima, pa i političarima, od Dodika, Čovića, Izetbegovića, Ivanića, Crnadka, Vučića, Milanovića… i mnogih drugih, pa i oko Draška kao političara. Normalno, neka sam mišljenja vremenom i mjenjao o tim pojedincima, neki su me svojim postupcima razočarali, a neki pozitivno iznenadili, a to je najviše zavisilo od toga kako su kao političari i javne osobe obavljali svoj izuzetno dobro iz budžeta plaćeni posao, a posebno kako je taj njihov rad utjecao na stanje u našoj državi, posebno na standard i život nas većine običnih ljudi. I nikada mi tu nije bilo najvažnije i najbitnije kojem narodu i kojoj političkoj opciji pripada taj političar.

Isto tako, sa mnogim Draškovim sadašnjim stavovima, bez obzira šta on trenutno o tome misli, posebno o genocidu u Srebrenici, četnicima, ratnim zločinima, agresiji na našu domovinu, statusu i budućnosti RS i BiH i sl., ja se ne slažem i tu nemam nikakvih dilema. Ali, momak je bar pokazao da ima “m..a”, a kako će se ponašati u budućnosti biće prilike da svi to dobro vidimo. Ako ništa drugo, u politiku nije ušao “gol kao pištolj” da bi se obogatio, kao što je bio slučaj sa mnogim političarima u BiH. Vjerujem da nam je svima poznato, da mnogi od njih, svejedno da li na lokalnom, kantonalnom, entitetskom ili državnom nivou, nisu do rata nikada u svom džepu, ili novčaniku, imali svojih pošteno i trudom zarađenih 1000 KM, a sada su mnogi od tih istih ljudi zahvaljujući tom prokletom proteklom ratu, politici i političkim pozicijama postali već milioneri.Što bi naš narod kazao “SNAŠLI SE!” 

Sada bi, ako ništa drugo, trebalo bar kratko “popustiti” i pustiti malo Draška na miru i omogućiti mu da radi svoj posao u Banja Lucu, ali i pažljivo ga pratiti da li ispunjava svoja predizborna obećanja, da li je ostao dosljedan onome što je govorio i obećavao u predizbornoj kampanji , pa ga onda argumentirano kritizirati ako to i zasluži. Treba mu, kao mladom čovjeku i još uvijek, po mome mišljenu, neiskusnom političar, dati tu priliku, a ne odmah ga osuđivati i proglašavati ga četnikom, gorim od Dodika itd., Ako ništa drugo, zaslužio je Draško bar to, da pokaže i dokaže ko je i kakav je kao političar, ali i kao čovek!

A Draško je, po meni, već vrlo hrabro, odlučno, konkretno i dobro počeo da radi svoj posao gradonačelnika Banja Luke. U ovih samo nekoliko dana učinio je zaista puno, a vidljivo je da se sa svojim saradnicima bar trudi da opravda ukazano povjerenje birača. Zato ne bi trebalo od Draška praviti neprijatelja, nego prijatelja, jer on već sada ima i previše neprijatelja u Banja Luci, u svom okruženju, čak u u stranci PDP čiji je član, a sve manje pravih i iskrenih prijatelja u politici. To je jednostavno tako, jer sujeta i ljubomora na bilo čiji uspjeh je politička konstanta. 

Na kraju, iskreno čestitam Drašku na njegovom velikom političkom uspjehu, želim mu sve najbolje u budućem radu, te mu iz svoga iskustva savjetujem da ostane isti, dobri, pošteni, hrabri i nasmijani momak iz svoga banjalučkog kvarta, te da se posebno čuva mnogih lažnih “prijatelja”, ulizica, “uvlakača”, interesdžija, neiskrenih vjernika i “velikih patriota”, a posebno sujetnih, ljubomornih, nemoralnih, nepoštenih, neobrazovanih, nekvalitetnih, isključivih, pokvarenih i loših ljudi, koji će sve više i više sada nastojati da mu se približe. 

Zato, Draško samo pamet u svoju glavu, budi i ostani onakav kakav zaista jesi. Do tebe je! Sve najbolje Ti želim!

OSNOVNI PODACI IZ DRAŠKOVE BIOGRAFIJE:

Draško Stanivuković je rođen 21.05.1993. godine u Banjoj Luci. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu. Student je Ekonomskog fakulteta na Univerzitetu u Banja Luci, a politikom se bavi od svoje 18-te godine. Osnovao je 2014. godine Udruženje građana “Budi drugačiji” čiji je cilj motivirati mlade i pomagati im kroz različite aktivnosti. Organizirao je više protestnih šetnji i okupljana i ukazivao na probleme s kojima se suočavaju građani Banja Luke, Republike Srpske i cijele Bosne i Hercegovine. U jednom intervjuu priznao je da se od malena želio baviti društveno-korisnim radom i politikom, a s obzirom da je njegova porodica jedna od najbogatijih u Banja Luci, izjavio je da mu sticanje novca nije motiv za ulazak u politiku.

Od 2016. do 2018. bio je odbornik u Skupštini Grada Banja Luke. Najmlađi je izabrani poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Na Općim izborima 2018. godine dobio je najveći broj glasova od svih poslaničkih kandidata pojedinačno. Postao je najoštriji kritičar Vlade Republike Srpske, SNSD, te njenog predsjednika i člana Predsjedništva BiH M. Dodika zbog korupcije, nepotizma i kriminala. Tokom prve sjednice Skupštine Grada Banjaluka, izjavio je da se odriče plaće odbornika u iznosu od 1000 KM mjesečno, te da će ta sredstva dijeliti svakog mjeseca onima kojima je taj novac potreban. Odrekao se plaće i kao poslanik u NS RS.

25. Stanivuković je uhapšen 25.12.2018. godine tokom protesta “Pravda za Davida”, koju je organizovala neformalna grupa građana tražeći da vlast riješi slučaj ubistva 21-godišnje studenta Davida Dragičevića. Tada su Draško, Davidov otac Davor Dragičević i Željko Dabić optuženi za krivično djelo pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog poretka Republike Srpske.

U decembru 2019. godine, Stanivukovića je u lice udario ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač nakon svađe tokom zasjedanja Narodne skupštine. Dan nakon toga, Stanivuković je izjavio da mu je Milorad Dodik, aktuelni predsjedavajući Predsjedništva BiH, prijetio i vrijeđao majku.

U maju 2020. godine D. Stanivuković je Okružnom javnom tužilaštvu u Banja Luci podnio prijavu protiv člana Predsjedništva BiH i predsjednika SNSD-a M. Dodika i ministra untrašnjih poslova RS D. Lukača, zbog neovlaštenog prisluškivanja. Podnio je i prijavu protiv premijera RS R. Viškovića i ministra zdravlja A. Šeranića, u slučaju nabavke mobilne bolnice tokom pandemije koronavirusa. 

Kao zajednički kandidat stranaka PDP i SDS pobijedio je ubjedljivo na lokalnim izborima za gradonačelnika Banja Luke održanim 15.11. 2020. godine, te na taj način postao najmlađi izabrani gradonačelnik u historiji tog grada