Kliker.info

“Mala” država Republika Slovenija kao punopravna članica EU od 1. maja 2004. je dugo godina blokirala ulazak svoje nešto veće, ali isto “male” susjedne im države Republike Hrvatske u EU zbog međusobnih neriješenih bilateralnih pitanja u vezi utvrđivanja međusobnih državnih granica, te posebno problema razgraničenja u Piranskom zaljevu i prava slobodnog pristupa Slovenije međunarodnim vodama i “Otvorenom moru”.

Piše : Satko Bitanga

Ovaj bilateralni spor je trajao od osamostaljenja ovih država 1991., ali kako nisu uspjeli da ga riješe njihovi političari tokom mnogih bilateralnih razgovora i susreta, te zbog velikih razlika u stavovima obje strane su 2009. Sporazum o međunarodnoj arbitraži. Arbitražni postupak je obustavljen tokom 2015., kada su srbijanski i hrvatski mediji otkrili da je imenovni slovenski arbiter u Arbitražni sud imao direktnu komunikaciju sa slovenskim agentom. Hrvatska se zbog toga povukla iz arbitražnog procesa, ali je isti kasnije nastavljen. Konačna presuda o graničnom sporu između “male” Slovenije i malo veće, ali isto tako “male” Hrvatske je donesena 29.06.2017., a njenom izricanju nije prisustvovao niko iz Hrvatske. I kao što to uobičajeno biva u sličnim međudržavnim sporovima ni jedna strana nije dobila sve što je tražila, tako da nema ni apsolutnog dobitnika, niti apsolutnog pobjednika. Ovaj problem se riješio kako se riješio, obje ove “male” države se ostale u svojim “avnojevskim Titovim granicama”, a Hrvatska je u međuvremenu 1. jula 2013. postala i punopravna članica EU.

Dobro su nam poznati i česti politički problemi i prepucavanja između ovih trenutno sedam “malih” i “patuljastih” samostalnih država (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Sjeverna Makedonija i Kosovo) nastalih na području nekadašnje bivše, velike i u međunarodnim okvirima veoma uvažene i cijenjene, zajedničke nam države SFRJ. Uglavnom, nema ko se sa kim od ovih država nije svađao, mirio, blokirao, uslovljavao.., pa opet tako godinama “Jovo nanovo”, a sve uglavnom po principu “Neka i komšiji crkne krava!”

I taman kada normalan, objektivan i razuman čovjek pomisli da je više dosta toga, da su političari i obični ljudi napokon shvatili sve svoje i tuđe greške iz prošlosti, posebno da se međusobnim ratovima, agresijom i oružjem ništa nemože riješiti, da su kako oni, tako i svi mi iz svega onoga ružnog što se desilo u proteklim ratovima izvukli neku pametnu pouku, da prestanemo da živimo stalno u prošlosti tj. od “stoljeća sedmog”, Kulina bana, Bitke na Kosovu, Gazimestana.. pa sve do zadnjega rata, da se svi napokon okrenemo ka budućnosti, te da svi aktuelni predsjednici, premijeri, ministri, parlamentarci.. i ostali političari pokušaju da svako u svojoj državi učini sve što je moguće da te zemlje postanu napokon demokratske, moderne, sigurne, civilizirane, ekonomski i socijalno razvijene i napredne, kao i da u njima obični ljudi bolje i rado žive, a ne da iz njih bježe “glavom bez obzira” u inostranstvo.

Umjesto da uvažavamo kako svoje, tako isto i tuđe nevine žrtve svi proteklih oslobodilačkih, obrambenih, agresorskih i osvajačkih ratova, da osuđujemo bez izuzetka sve ratne zločince, bez obzira na njihovo ime i prezime, državljanstvo, stranačku pripadnost, vjeru i naciju.., te da konačno prestanemo da ih veličamo, slavimo i smatramo velikim “nacionalnim herojima” presuđene ratne zločince, negiras,p tzv. “svoje” od međunarodnih i domaćih sudova presuđene i dokazane ratne zločine, UZP-e, genocid u Srebrenici…da prekinemo da se međusobno stalno vrijeđamo i nazivamo “komunjarama, ustašama, čestnicima, balijama, džihadistima”…, te da konačno i bez ikakvih kalkulacija i politizacija iskreno krenemo svi zajedno da razvijamo međusobne dobrosusjedske i dobre komšijske odnose i pomažemo jedni drugima koliko možemo, posebno na putu ka EU integracijama, umjesto da se svako malo “hvatamo za vratove”, “gledamo preko nišana” i jedni drugima bespotrebno i iz neke ljubomore i sujete stalmo bacamo “klipove pod točkove” na tom našem zajedničkom evropskom EU putu…

Ali, izgleda sve je ovo uzalud i kako naš narod kaže “…džaba je ćoravom pokazivati, gluhom šaptati, a glupom objašnjavati…” Ovo je taj naš “brdoviti Balkan” na kome žive ljudi “vruće krvi”, “brzi na jeziku, nožu i oružju”, jer izgleda da neki od nas ne mogu bez belaja, a posebno ovi “mali” naši susjedi i komšije i njihovi umišljeni i sujetni političari “malog kalibra” i njihovi “mudri sijedi akademici”, čast izuzetcima! Možda bih to i nekako shvatio da su svi oni tako principijelni, hrabri, direktni, kritički nastrojeni, uporni, istrajni, “kurčeviti”, “veliki” i “važni“ prema svima, posebno prema velikim i moćnim državama i nacijama kao što su SAD, Rusija, Velika Britanija, Kina, Francuska, Njemačka…, odnosno slični kada su tako napadni, bezobrazni, brutalni, pakosni i zlobni prema našoj “maloj” BiH, kao i prema svim drugim “malim” susjednim državama, te u međusobnim odnosima kada jedni druge optužuju i napadaju.

Baš bih volio da vidim i da se osobno uvjerim da ti i takvi njihovi, a i mnogi naši bh. “mali” političari, akademici, intelektualci, generali, oficiri, vojnici.., kao i drugi obični “mali” ljudi, koji su godinama indoktinirani i sluđeni upravo od tih političara uvijek takvi, kao da imaju baš “velika i dobra muda”. Ali, svima nam je poznato i u to smo se do sada više puta uvjerlili, da je to daleko od stvarnosti i istine, jer za “velika i dobra muda” treba biti pošten, hrabar i principijelan čovjek, dok velika većina pomenutih to nisu. Oni imaju tu hrabrost, ali u “k…u!” Sa velikim i moćnim su ti “naši” “mali” političari, bolje kazano politikanti i ostali ljudi koji vrijeđaju druge i drugačije, “pljuju” i omalovažavaju preko duštvenih mreža i anonimnim komentarima svakoga ko misli drugačije od njih, manji od “makovog zrna”, jer “sila Boga ne moli..!”

Tako u zadnje vrijeme i dalje “mala” Republika Hrvatska, iako je već 9 godina punopravna članica EU, pokušava da zloupotrebom svoga članstva u EU, korištenjem svoje diplomatije, njihovih zastupnika u EU parlamentu i predstavnika u drugim EU institucijama, lobiranjem i političkim manipulacijama uslovljava svoju isto tako “malu” susjednu državu Bosnu i Hercegovinu na njenom EU putu i to zbog toga što im se ne sviđa Izborni zakon u našoj zemlji, a što je isključivo naša unutrašnja, a ne njihova kako sami tvrde vanjskopolitička najvažnija stvar i državni prioritet!

Kada uvide da im sva ta priča o njihovoj “ustavnoj obvezi da se skrbe za hrvatski narod u BiH” baš nigdje ne prolazi, te pri tome svjesno zaboravljaju da taj isti hrvatski narod u BiH nije nikada bio nikakva njihova dijaspora, nego su to ljudi koji stoljećima žive u svojoj rodnoj grudi i njihovoj jedinoj domovini BiH, a koji nisu sigurno ni maloumni, niti glupi da trebaju njihovu ovakvu pomoć, brigu i skrb, kao i da su svi ti prijedlozi izmjene Izbornog zakona BiH antievropski, nedemokratski i diskriminirajući.., pa ih upravo zbog toga baš ni jedan ozbiljan i relevantan evropski i svjetski političar, kao niti ijedna ozbiljna, moderna i demokratska država u EU i svijetu ne podržava, onda se bune i jogune, “zabijaju glavu u pijesak”, uslovljavaju, opstruiraju donošenje budžeta, osporavaju Izbornu komisiju BiH, pokušavaju da odgode izbore.., pa čak idu tako daleko da prijete, hvala Bogu za sada još uvijek samo verbalno,  svim političarima u BiH koji ne pristaju na takve maksimalističke, ucjenjivačke i nedemokratske i protuevropske prijedloge HDZ BiH, njihovog čelnika Dragana Čoviča i nevladine udruhe HNS. Tu se ne zaustavlaju, nego pokušavaju onda da ih “kočijaškim rječnikom” njihovog umišljenog i sujetnog predsjednika Zorana Milanovića, koji cijeni i uvažava M. Dodika i u kojem vidi pravog partnera za rješenje svih problema naše “male” BiH, kao i njemu slilčnih “Mostovaca”, “Suverenista” i drugih desničara, radikala, nacionalista i šovinista, primitivno vrijeđaju, a isto tako se odnose i prema našoj “maloj” državi BiH.

Taj nekada perspektivni i mladi socijaldemokrata zvani “crveni Zoka”, koji je nekada dolazio na predizborne skupove SDP-a u Sarajevo i grlato podržavao i promovirao Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, i koji je bio vrlo decidno i javno protiv učešća i glasanja Hrvata iz BiH na izborima za predsjednika Hrvatske i hrvatski Sabor, a zadnjih godina je odjednom postao pravi radikal i rigidni desničar, velika “politička zvijezda” u Hercegovini i Republici Srpskoj, vatreni obožavatelj i štovatelj lika i djela pokojnog Franje Tuđmana, baš kao da mu je “vanbračni sin”. Ovaj zabludjeli i zalutali bivši socijaldemokrata se toliko ufurao u svoju “veličinu” i ulogu predsjednika “male” Hrvatske da je počeo čak prijetiti blokadom ulaska u NATO savez Finske i Švedske ukoliko se ne promjeni izborni zakon u BiH prema željama jedinog “legitimnog” Hrvata u BiH i samoproklamovanog najvećeg “lažnog Europejca” Dragana Čovića i njegove HNS družine.  

Na drugoj strani krive rijeke Drine, koju niko nikada ispravio nije, visoki rastom, a “mali” kapacitetom i državnićkom mudrošču, predsjednik “male” Srbije Aleksandar Aca Vučić, poznati ratni huškač i zapjenušani govornik u Glini 1995., “posmatrač” Sarajeva sa okolnih brda tokom rata i opsade grada, “veliki mislilac” i tvorac rečenice “…za jednog ubijenog Srbina ubićemo stotinu Muslimana”, i njegova “mala” Srbija, nakon svih započetih i izgubljenih osvajačkih ratova, počinju da zajedno glume “velikog policajca”, “pravednika” i najvećeg “mirotvorca” na prostoru bivše nam zajedničke domovine, nekadašnje velike, snažne i moćne Jugoslavije.

“Mala” Srbija, koja nikako da postane “velika”, je preko svoga Tužilaštva za ratne zločine, nakon više od 27 godina čekanja, podigla optužnicu protiv četvorice pilota iz “male” Hrvatske, zbog toga, kako su u optužnici naveli, “…što su tokom vojno policijske akcije “Oluja” u avgustu 1995. bombardirali kolonu srpskih izbeglica iz Hrvatske i u tom raketiranju je, prema navodima iz optužnice, ubijeno 13 ljudi, među kojima šestero djece, a ranjeno ih je 24-ero…”

Vrlo zanimljivo i indikativno je da se ovaj napad nije desio, ni teritoriji “male” Hrvatskoj, niti na teritoriji malo veće “male” Srbije, nego na Petrovačkoj cesti u blizini Banja Luke tj. na teritoriji u to vrijeme međunarodno priznate i suverene države, punopravne članice UN-a, najmanje od ove tri države, naše “male” tada Republike Bosne i Hercegovine.

I odmah nakon podizanja ove optužnice iz te iste “male” Hrvatske, koja je sada punopravna članica EU, odbacuju ovu tužbu iz od njih nešto veće, ali i dalje “male” Srbije koja želi u EU, te najavljuju svoju blokadu kroz institucije velike EU, svih nastojanja i želja njene susjedne države još uvijek “male” Srbije, a koja i dalje sanja da postane “velika Srbija”, da se pridruži velikoj EU, te da tako postane punopravna članica evropske zajednice, kako “velikih”, tako isto i “malih” slobodnih, demokratskih i civiliziranih evropskih država i naroda!

A iz te najmanje države od njih tri, naše “male” Bosne i Hercegovine, koju ta malo veća, a opet “mala” susjedna Hrvatska, kao i najveća država od njih tri, ali opet “mala” komšijska Srbija, baš kao “pravi” i “dobri” susjedi i komšije samo ne uguše u njihovom “toplom. bratskom, ljubavnom i čvrstom zajednićkom zagrljaju”, niti zbore niti romore. Iz ove naše “male” BiH nečuje se njen zvaničan glas, niti na sve ovo direktno mješanje u njena unutrašnja pitanja, a što svako malo radi skoro duplo veća, a opet “mala” rusofilska Srbija i isto tako malo veća, a opet “mala” europska Hrvatska, nema nikakve jedinstvene i jasne državne političke reakcije i konkretnog i direktnog odgovora.

Čast pojedincima koji to čine, ali direktno miješanje “malih” susjednih država Hrvatske i Srbije u naše unutrašnje odnose koje mi sami trebamo usaglasiti, pronaći zajednički interes, fer kompromis i prihvatljivo rješenje za sve nas koji u njoj živimo, zaslužuje jasan i nedvosmislen zajednički državni odgovor i stav. Ali, u svemu tome ne smije se nikada bilo čim, a pogotovo pretnjama, ucjenama, uslovljavanjima i vrijeđanjem, dovoditi u pitanje opstanak naše države BiH, kao i potpuno jednak položaj i ravnopravnost svih naših konstitutivnih naroda Hrvata, Srba i Bošnjaka, kao i svih građana koji u njoj žive. Nažalost, mi u Bosni i Hercegovini smo imali ranije, a imamo i sada, prave domaće izdajnike i kvislinge koji umjeto da se bore za interese svoje države i svih svojih državljana, perfidno provode velikodržavne politike i projekte podjele “male” Bosne i Hercegovine, a koji još uvijek dolaze iz nama susjednih “malih” država Srbije i Hrvatske!

Nažalost, naša jedina domovina Bosna i Hercegovina se nalazi stoljećima “zarobljena” između ove dvije ne baš uvijek prijateljski nastrojene zemlje prema njoj, u kojima nikada nisu prestali da javno ili tajno postoje velikodržavni projekti, a čiji je jedan od osnovnih i glavnih ciljeva uvijek bio i ostao podjela Bosne i Hercegovine. Metode i taktike te njihove velikodržavne i agresivne politike prema BiH su se, zavisno od geostrateške situacije i politike na području Balkana, kasnije bivše Jugoslavije i sada Zapadnog tzv. “Otvorenog Balkana”, mijenjale i prilagođavle.

Od više puta otvorene oružane agresije iz Hrvatske i Srbije u prošlosti, do raznih pokušaja podjele BiH putem nekih javnih i tajnih političkih sporazuma i dogovora (Cvetković – Maček, Milošević – Tuđman, Karadžić – Boban…), stigli smo do otvorenog, bezobraznog, nediplomatskog i nedozvoljenog direktnog mješanja u naša unutrašnja pitanja i odnose, a što se vrlo jasno vidi i čuje kroz izjave najvećih državnih zvaničnika i dužnosnika, mnogih političara, diplomata i akademika iz Srbije i Hrvatske (Vučić, Brnabić, Dačić, Vulin…Šešelj, Obradović…SANU…Milanović, Plenković, Grlić-Radman, Raspudić, Zovko, Grmoja.. HAZU..)

Zbog načina kako to rade i šta govore o našoj državi BiH, to je već za veliku većinu naših državljana i istinskih patriota, koji vole svoju domovinu, postalo toliko uvredljivo, bezobrazno, neargumentirano i frustirajuće, da polako postaje i neizdržljivo. A sve ovo što se dešava, bez ovih “naših” domaćih političara tipa Dodika, Čovića i njima sličnih, a koji se godinama nalaze na najvažnijim državnim funkcijama, primaju visoke plate iz državnog budžeta kako bi se brinuli za interese države koju predstavljaju i svih njenih konstitutivnih naroda i građana koji u njoj žive, a to za što su odlično plaćeni uglavnom ne rade, ne bi bilo sigurno nikada moguće.

Zato svi vi VELIKI i svi vi MALI, posebno vi naši i dalje “mali” susjedi i komšije, koji se pravite toliko veliki i važni, odjebite od nas i pustite nas više na miru. Brinite se o sebi i svojim “malim” državama, skrbite se o svojim državljanima i riješavajte svoje domaće unutrašnje problem kojih imate i previše, te bar pokušajte da normalizirate vaše međusobne loše odnose, ali molim vas nemojte to stalno i uporno činiti godinama preko naših leđa.

“Uzalud vam trud svirači”, jer Bosna i Hercegovina se nikada podijeliti nije mogla, iako su to pokušavali puno puta učiniti mnogi puno jači i moćniji od vas! Ona se ne može se ni sada podijeliti, a to neće niko nikada moći učiniti ni u budućnosti. Naša zajednička i jedina domovina Bona i Hercegovina je za nas uvijek bila i ostala najveća i najljepša. Ona je za sve druge uvijek bila i ostala neosvojiva, ona je postojala i opstajala stoljećima prije svih vas i prije svih nas, ona postoji i sada, a postojaće sigurno i u budućnosti…i nakon svih vas i nakon svih nas!!!!