Kliker.info

Dvije nama susjedne države Republika Hrvatska i Republika Srbija i dva grada Knin i Novi Sad su bili dva dana u centru pažnje javnosti u regionu, ali i u svijetu. U njima su, uz veliku medijsku prisutnost i pozornost, na državnom nivou organizirana obilježavanja i podsjećanja na iste događaje koji su se desili tokom kolovoza/avgusta 1995. godine, poznatiji kao Vojno redarstvena akcija “Oluja”.

Piše : Satko Bitanga

Gledali smo i slušali govore i obraćanja političara, ratnih zapovjednika, vojnika, vjerskih velikodostojnika, svjedoka tih dešavanja, kako iz jedne, tako i iz druge države. Nažalost, ni sa jedne, niti druge strane, nije bilo, bar od strane političara, razumnih i iskrenih poziva na mir, oprost, kajanje, pomirenje, izvinjenje, međusobnu saradnju, bolju budućnost…, nego se i 27 godina nakon završetka rata pričalo samo o pobjednicima i poraženim, oslobodiocima i pobunjenicima, samo o “njihovim” zločincima i samo o “našim” žrtvama i herojima…i tako to traje od 1995. pa sve do danas. A ako bi se povremeno, sa jedne ili druge strane, čuo bar tihi glas razuma, ili ako bi se pojavio neki pojedinac koji bi bar u naznakama spomenuo zločine pripadnika naroda iz kojeg dolazi, Srba ili Hrvata svejedno, i sa istim pijetetom i odnosom spominjao sve nevine žrtve prije, tokom i nakon akcije “Oluja”, odmah bi bio sataniziran i stavljen na stub srama kao nacionalni izdajnik.

A u svu ovu priču o “Oluji” su se ničim izazvani i po meni bez ikakve potrebe, jer je to prije svega odnos između naših susjednih država Hrvatske i Srbije i što oni trebaju samo međusobnim dijalogom i istim odnosom prema svim nevinim žrtvama sami riješiti, aktivno uključili i potpuno uklopili u dosadašnje stereotipe neki naši političari iz BiH. Jedni su u potpunosti podržavali samo zvanične stavove Republike Hrvatske, a drugi isto tako podržavali samo zvanične stavove Republike Srbije o “Oluji”, posebno uzroke i razloge za njeno pokretanje, kao i rezultate i posljedice koji su nakon toga uslijedili.

A na sve to smo se mi u BiH od 1990. godine do sada već dobro navikli tj. da naši političari godinama idu po svoju pamet van njihove zemlje, baš kao da su retardirani i zaostali pa nemaju vlastitu glavu i vlastitu pamet. Nažalost, to je uvijek bilo, sada je tako, a tako će biti i ostati sve dok političari i ljudi iz ove zemlje ne počnu da misle svojim, a ne tuđim glavama, bez obzira gdje se van BiH te “mudre glave” nalaze. Zato, kada svi naši političari, kao i svi mi kojima je BiH domovina, shvatimo i prihvatimo da trebamo pamet iz naših, a ne iz tuđih glava, tada će sigurno biti bolje za sve nas koji živimo u ovoj našoj državi BiH.

Tako je predsjednik HDZ BiH i HNS-a Dragan Čović 05.08.2022. povodom “Oluje” na Twitteru objavio: “Danas se, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i obljetnicu VRO Oluja, prisjećamo časne pobjede i zajedništva hrvatskoga naroda. Svim Hrvaticama i Hrvatima, u Hrvatskoj i diljem svijeta, a osobito hrvatskim braniteljima, čestitam ovaj dan. @AndrejPlenkovic”

A član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik je 04.08.2022. na Trgu slobode u Novome Sadu u okviru programa pod nazivom “Dan sjećanja na žrtve Oluje”, u svom govoru kazao: “…Srbi nikad nisu organizirali logore, a iza sebe su ostavljali izgrađene gradove…” Govorio je protiv Franje Tuđmana, te upitao koja je razlika između njega i Mile Budaka. “…Ponovilo se isto ono što je bilo u Drugom svjetskom ratu. Srbi su prognani. Oluja je pogrom, ona je zločin, ona je genocid, ona je etničko čišćenje, ona je kontinuitet onoga što smo mogli da gledamo iz Drugog svjetskog rata. Konačno rješenje za Srbe, kako to kaže Tuđman…”

E sada, kada nedovoljno informirani obični ljudi u SAD, Rusiji, Evropi…i cijelom svijetu gledaju i prate ova obilježavanja “Oluje” u Kninu i Novom Sadu, posebno govore političara i njihove poruke, istaknute parole, scenografiju i sve drugo što se moglo vidjeti i čuti u ova dva grada u Hrvatskoj i Srbiji i to o istim događajima iz kolovoza/avgusta 1995. godine, vjerovatno im baš ništa neće biti jasno. Za jedne je “Oluja” samo i isključivo “Dan pobjede, ponosa i slave”, a za druge samo i jedino “Dan pogroma i sjećanja na prognane i ubijene Srbe u toj akciji”.

A vrlo je zanimljivo i indikativno da M. Dodik i D. Čović, koji su dugogodišnji politički saveznici i partneri, čak i dobri prijatelji, te koji se skoro u svemu politički slažu, posebno oko političkih rješenja koji vode u daljnju etničku podjelu i time uzrokuju nefunkcionalnost države BiH, čiji su njih dvojica najveći dužnosnici, oko karaktera i značaja “Oluje” imaju dijametralno suprotna mišljenja i stavove, ali to baš nikada ne spominju, niti im je to bilo kakav problem. Istovremeno, i jedan i drugi se sa velikom žestinom i vrlo često uvredljivim, primitivnim, nekulturnim i prijetećim riječima obrušavaju na članove Predsjedništva BiH Željka Komšića i Šefika Džaferovića, kao i na predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, predsjednika SDP-a Nermina Nikšića.. i na sve druge bh. političare kada se ne slažu sa nekim njihovim izjavama i stavovima, a koji su uglavnom puno beznačajniji i bezopasniji nego što su njihovi i stavovi političara iz Hrvatske i Srbije o “Oluji” i Bosni i Hercegovini.

Potpuno isto se ponaša i javno govori većina vladajućih političara iz Srbije i Hrvatske, koji se npr. oko državnog uređenja naše države, izmjenama Izbornog zakona BiH i njenoj budućnosti apsolutno slažu, kako oni tvrde, skoro 100 %, iako to uopće nije njihov posao, niti su za to nadležni, dok se o “Oluji” ne slažu ni 1 %., a što je upravo njihov posao i njihova nadležnost. Svima njima, kao ni Dodiku i Čoviću, to nije skoro nikakav problem, ali BiH, a posebno Bošnjaci, Bosanci i Hercegovci i sve druge bh. patriote koji vole svoju domovinu BiH jesu?!?!

A posebno je interesantno, ali i nerazumljivo i neprihvatljivo da baš niko od važnih i bitnih svjetskih i evropskih političara i diplomata ne poziva ni predsjednika Republike Hrvatske Z. Milanovića, niti predsjednika Republike Srbije A. Vučića, a ni M. Dodika, niti D. Čovića da se dogovore o “Oluji” i njenom karakteru, a što bi bilo vrlo korisno za bolje odnose između Hrvatske i Srbije, kao i za važno i nužno pomirenje između srpskog i hrvatskog naroda. U tom dogovoru im sigurno nisu, niti mogu biti, bilo kakva smetnja i problem ni SDA, ni SDP, NiP, Naša stranka, SBB, Platforma za progres, NES, NB, BPS…, niti bilo koje druge, kako ih oni zovu “bošnjačke stranke” i njihovi politički lideri, ili bošnjački/muslimanski “unitaristi” i “fundamentalisti” iz BiH i “sarajevske čaršije”, kako ih često uvredljivo nazivaju ovi spomenuti i drugi političari iz susjednih država, ali i pojedinci iz BiH.

A u Neumu, našem jedinom gradu na Jadranu i dalje bukte požari. Pametnom i više nego dosta za logičan zaključak! Moja poruka svim političarima, prije svega u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, je vrlo jednostavna i kratka: “Budite vatrogasci, a ne piromani, pa zato samo gasite, a ne potpirujte stalno vatru među nama!”