Kliker.info

Za predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, premijera Andreja Plenkovića, MVIEP Gordana Grlić Radmana…, za HDZ Hrvatske, Most, Domovinski pokret, Suvereniste…HDZ BiH, HNS…, predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, lidera HDZ BiH i nevladine udruge HNS Dragana Čovića, bivšu veleposlanicu BiH i sada europarlamentarku HDZ Hrvatske Željanu Zovko, idejnog tvoraca sa Veselinom Gatalom, skulpture “Bruce Lee” u Mostaru i zastupnika Mosta u Saboru Hrvatske Ninu Raspudića….,kao i za mnoge druge političare u Hrvatskoj, BiH i Srbiji…najpoznatiji “NELEGITIMNI” Hrvat Željko Komšić je na njihovu veliku žalost, ili možda radost, 17. 01. 2022. po drugi put u svom mandatu primljen u zvaničnu audijenciju od strane Pape Franje u Vatikanu.

Piše : Satko Bitanga 

Na svojoj prvoj ovogodišnjoj audijenciji, Papa Franjo primio je predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Ž. Komšića. Nakon susreta Papa Franjo dao je i kratku izjavu za medije i za Komšića kazao: “On je dobra osoba”. Razmjenili su i prigodne poklone, a njihov privatni razgovor trajao je 35 minuta. Ovako je agencijsku vijest o tom susretu prenijela italijanska medijska agencija SIR.

U vezi navedenog, veoma je čudno i znakovito da se povodom ovoga susreta baš niko od političara iz BiH, Hrvatske i Srbije nije ni oglasio, niti ga je komentirao. Siguran sam da to neće, niti smije učiniti, niti jedan od gore pomenutih, jer Papa je ipak Papa! Nije se nimalo lako igrati sa “vatrom” i komentirati, ili ne daj Bože kritikovati Papu Franju, vrhovnog katoličkog poglavara, te moralnog, ljudskog i svjetski utjecajnog duhovnog i političkog autoriteta što je primio “nelegitimnog” Ž. Komšića. Mislim da su ostali šokirani i bez riječi, jer Papa Franjo u audijenciju prima za njih “nelegitimnog” Hrvata, i to drugi put od kada je izabran na ovu funkciju. A oni Komšića, kao umišljeni “veliki” državnici i političari, takvog ne priznaju, već ga stalno napadaju i ružno vrijeđaju od kada je izabran na izborima 2018. Istovremeno, zatvorili su mu sva “politička vrata” u Hrvatskoj i Srbiji, jer niko od njihovih zvaničnika neće i ne želi da ga bar primi i sa njim razgovara. Niko od ovih “hrabrih” političara ne kritikuje, niti napadaju Papu Franju, jer za to ipak treba biti ludo hrabar, imati dobra “muda”, ili biti prava politička i ljudska budala, pa “stisnuti prdu” i bar pitati: “Dragi i uvaženi Sveti Oče Franjo zašto ste baš sada primili nelegitimnog Hrvata Željka Komšića?!”.

Zato, ako ste zaista toliko hrabri i principijelni političari, a kakvim se predstavljate, onda hrabro naprijed dragi moj Milanoviću, Plenkoviću, Vučiću…,“veliki Mile od Laktaša” i “akademiče Dragane od Radobolje”…oglasite se i javno postavite to pitanje!!! Siguran sam da bi Papa Franjo na sva vaša pitanja odgovorio vrlo jasno i precizno, ali mislim da vam se njegovovi odgovori ne bi nimalo dopali. Papa Franjo je moralna i ljudska vertikala, koji je bez ikakve sumnje odlično informiran, posebno o tome kakav je ko političar i čovjek u BiH, koji sigurno poštuje i uvažava našu državu i njene institucije, pa tako i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšić. Papa Franjo sigurno nikada ne bi primio u audijenciju Ž. Komšića da on radi protiv interesa Hrvata i katolika bilo gdje u svijetu, a kako mu Čović i Dodik prigovaraju, a to podržavaju hrvatski i srbijanski zvaničnici. Papa Franjo sigurno nije ni simpatizer, a kamoli član bilo koje stranke, pa tako ni Čovićevog HDZ-a, niti Komšićevog DF-a, da bi zbog toga jednog od njih podržavao i simpatisao, a drugog ne. A čisto sumnjam da su MVIEP Grlić Radman i hrvatska diplomacija uspjeli da “izlobiraju” Papu Franju da traži od Komšića da promjeni mišljenje o Izbornom zakonu, ili da se više ne kandidira za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Svima je već odavno jasno, osim ovim spomenutim političarima, da su ministar Grlić Radman i cjelokupna hrvatska diplomacija, bez obzira koliko su se trudili, doživjeli totalni neuspjeh, jer nisu uspjeli dobiti podršku za Čovićev prijedlog pomjene Izbornog zakona i za njegovu mantru o tzv. “legitimnom predstavljanju” i “legitimnim Hrvatima”, niti u jednoj ozbiljnoj državi, osim u Srbiji i Rusiji. A to se najbolje vidjelo sada kada je hrvatski šef diplomacije Grlić Radman otišao u posjetu Rusiji i od ruskog kolege Lavrova tražio podršku za hrvatsku, ili bolje kazano HDZ politiku u BiH.

A svi oni se prave vrlo “hrabri”, “principijelni” i veliki “zaštitnici” svoga naroda kada treba kritikovati, napasti, uvrijediti i “popljuvati” dvojicu članova Predsjedništva BiH Ž. Komšića i Š. Džaferovića, ili B. Izetbegovića, I. Komšića, B. Bogićevića, B. Turković, D. Bećirevića, S. Kukića, F. Radončića, D. Zvizdića, N. Nikšića, M. Pejanovića, Š. Mehmedovića, V. Mijatovića, R. Salkića, N. Vukanovića, M. Lazovića, D. Stanivukovića, D. Konakovića, M. Šarovića, M. Hadžikadića, J. Trivić, S. Cenić, P. Kojovića, E. Fortu…i mnoge druge političare iz BiH. Na takav način oni dovode u pitanje i vrijeđaju našu državu u cjelini, kao i sve naše državljane koji “ne igraju kako oni sviraju!” Onda ti isti političari kroz svoje režimske medije, tajnom diplomacijom, ili na neki drugi način, svakoga od spomenutih ljudi koji se bar javno zalažu za koliko toliko normalnu i funkcionalnu BiH, jednostavno “oderu ko sansku kozu”, pa jednog nazovu nacionalistom, drugog fundamentalistom, trećeg kriminalcem, četvertog stranim plaćenikom, petog nacionalnim izdajnikom…pa sve tako redom. Naš mudri narod bi za sve ove “hrabre” političare, koji su se nakon sastanka Pape Franje i Ž. Komšića u Vatikanu ušutili kao “zaliveni“ i zanijemili kao egipatske “mumije” kazao: “Svi junaci nikom ponikoše i u crnu zemlju pogledaše”.

Pa zato krenimo redom sa malom analizom pojedinih njihovih dosadašnjih javnih izjava o BiH, Ž. Komšiću i mnogim drugim bh. političarima.

Tako je uvijek drčni, otvoreni i “hrabri” hrvatski predsjednik Z. Milanović, poznat od ranije kao vrlo inteligentna, ali i veoma sujetna, umišljena i konfliktna osoba, deklarisani ateista, antifašista i socijaldemokrata, u septembru 2021. na zasjedanju Opće skupštine UN-a u New Yorku kazao: “…kako je on ne samo predsjednik Hrvatske već i predsjednik Hrvata iz BiH…”, a Ž. Komšića nazvao: …”uzurpatorom hrvatske pozicije u Predsjedništvu BiH”. Za članove Predsjedništva BiH Komšića i Džaferovića je rekao: “To nisu ljudi poštenih namjera, ali neću im reći da su fašisti i šovinisti, što oni govore meni.” Spominjao je on i “sapun i parfem”, “sarajevsku čaršiju”, vrijeđao i omalovažavao koga god stigne, a što je najstrašnije i nedopustivo, vrlo ružno i neprimjereno je govorio o žrtvama proteklog rata i genocidu u Srebrenici, vršio između njih neke svoje ocjene i gradacije, te im davao svoje nebulozne i nerazumljive definicije.

A za M. Dodika, na konstataciju zapadnih diplomata koji pokušavaju spasiti BiH s “ruba ratnih sukoba”, da je Dodik najveći problem u toj zemlji Z. Milanović je “mrtav hladan” potpuno suprotno izjavio:

“To je laž. Nisu oni na rubu sukoba jer nemaju leba da jedu, mogu se samo kestenima gađati… Milorad Dodik je katkad neobuzdan i problematičan, ali on je zadnji problem u Bosni i Hercegovini, a posebno iz perspektive bosanskohercegovačkih Hrvata. Uopće ne znam zašto se spominje Dodika. S Dodikom se dogovorimo za deset minuta, i to ne o podjeli Bosne, nego o uređenju Bosne.”

Isto tako, nekad vrlo “hrabri” i radikalni mladi političar, a sada predsjednik Srbije A. Vučić, koji je hrvatskoj javnosti dobro poznat iz ratnih vremena kada je kao sljedbenik i potrčko Vojislava Šešelja i mladi jastreb Srpske radikalne stranke, po okupiranim dijelovima Hrvatske huškao na rat i obećavao da će se realizirati granica Velike Srbije na liniji Virovitica – Karlovac – Karlobag, se zadnjih godina potpuno promjenio i postao najveći samoproglašeni “mirotvorac” na Balkanu.

Sve je to moguće i treba poštivati i cijeniti svakoga onoga ko se kao političar i čovjek istinski promjeni i pokaje za “mladalačke grijehe”, ali A. Vučić će u povijesti biti upamćen i po pravoj fašističkoj izjavi datoj 1995. u Skupštini Jugoslavije pred TV kamerama: “Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana! Pa vi bombardujte, ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana. Pa da vidimo smije li međunarodna zajednica ili bilo ko drugi da udari na srpske položaje, može li se tako ponašati sa srpskim narodom…”, kako je tada prijetio tada mladi Vučić zbog NATO udara na srpske položaje u BiH.

Bilo kada i bilo gdje, dati ovakvu šokantnu izjavu, po meni pravu huškačku i fašističku, pa i u 25-oj godini života koliko je tada imao A. Vučić, je zaista strašno, skandalozno, nedopustivo, nerazumljivo, neljudski… i po svemu i sudski kažnjivo. Ovaj sadašnji “mirotvorac” u najboljim godinama se uvijek iznova uzbudi, probudi, okuraži i ohrabri kada govori o BiH, pa je tako u oktobru 2021. u Brdu kod Kranja, nakon susreta s hrvatskim premijerom A. Plenkovićem, medijima izjavio: “…kako se Srbija i Hrvatska 90 posto slažu oko BiH”. Vučić govori o drugoj državi, kao da mu je babovina, a o njegovoj dugogodišnjoj javnoj i još više tajnoj podršci M. Dodiku i odličnoj saradnji sa D. Čovićem, negiranju genocida u Srebrenici sve je već dobro poznato!!!!

A o javnoj i dugogodišnjoj ruskoj podršci separatističkoj politici M. Dodika ne treba uopće trošiti riječi, jer je ona godinama javna, konkretna i svima poznata i jasna. Ali, 17. 01. 2022. ruski MVP S. Lavrov se pokazao i kao pravi “stručnjak” i za hrvatsko pitanje u BiH. Tako je na konferenciji za medije, nakon susreta sa MVIEP G. Glićem Radmanom izjavio: “Vidimo i mi očiglednu diskriminaciju bosanskoherceovačkih Hrvata, o čemu je govorio hrvatski ministar.” Eto, nakon Dodika koji je više puta javno branio u Skupštini RS vitalni hrvatski nacionalni interes, zagovarao u njihove ime treći hrvatski entitet, vrlo često primitivno i nekulturno, pljuvao po svojim kolegama u Predsedništvu BiH Ž. Komšiću i Š. Džaferoviću i mnogim drugim bh.političarima, sada se kao “zaštitnik” Hrvata u BiH pojavio i ruski MVP Lavrov, iako on to čini diplomatskim riječnikom i mnogo kulturnije, nego kada o Bošnjacima i muslimanima u BiH govori mađarski premijer Orban.

Kao vrlo smiren i moderan hrvatski premijer A. Plenković, poznat i kao iskusan diplomata i pravi Europejac, kulturan, obrazovan i odmjeren čovjek, koji nije uopće sklon uvredama i teškim riječima, i koji bez ikakve zadrške priznaje genocid u Srebrenici, se ipak mjenja kada komentira neke političare u BiH. On, koji i dalje vrlo uporno i bezrezervno podržava, po meni bez ikakvih za Hrvatsku korisnih razloga i rezona i sasvim suprotno većini političara i svojih kolega u EU, samo predsjednika HDZ-a BiH i HNS-a, samozvanog jedinog “legitimnog” Hrvata u BiH, profesora, doktora nauka i akademika D. Čovića i njegove, mnogima nerazumljive, nejasne i nedorečene prijedloge o “legitimnom predstavljanjem” Hrvata u BiH i o kome ima dobro mišljenje, za Ž. Komšića, koji je izabran za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda po važećem Izbornom zakonu BiH, i nema baš toliko poštovanja i lijepih riječi.

Tako je ovih dana, povodom 30. godišnjice međunarodnog priznanje Hrvatske, Plenković kazao: “Komšić je ogromna neugodna prepreka, razvoju odnosa Hrvatske i BiH…od 2006. postoji “anomalija i izborni inženjering” koji se očituje u tome da su brojniji Bošnjaci u Federaciji BiH tri puta izabrali hrvatskog člana predsjedništva..” i zaključio: “To je nama neprihvatljivo….nije normalno da Hrvat u Predsjedništvu BiH nikad nije primljen u Hrvatskoj zadnjih nekoliko godina”. Izgleda da je i fini i uglađeni Plenković “zaboravio” da je BiH suverena i nezavisna država kao i Hrvatska, te da bi on kao premijer države članice EU trebao da poštuje zakone BiH i izbornu volju glasača u našoj zemlji, te da se ne bi trebao na ovakav nediplomatski I nedržavnički način miješati u unutarnje stvari druge države. Uostalom, baš niko od relevantnih političara iz BiH se nebavi unutarnjim pitanjima Hrvatske, a posebno ne komentariše, niti daje političke izjave o tome da li se njima sviđa ili ne hrvatski izborni zakon, ili neki njihov izabrani zvaničnik, a posebno se ne brinu oko toga ko, kako, zašto i za koga je glasao u Republici Hrvatskoj.

A “naša” Hercegovka i Mostarka Željana Zovko, je posebna priča. Ova trenutna zastupnica iz HDZ Hrvatske u Evropskom parlamentu, koja je prije toga bez ikakvog diplomatskog iskustva i kvalifikacija bila veleposlanica BiH u Parizu, Madridu i Rimu, i kojoj ranije uopće nije smetalo kada je na jednu od tih funkcija imenovao “nelegitimni” Ž. Komšić, a koji je sada za nju postao omraženi član Predsjedništva BiH, je klasični primjer političkog licemjerstva i nedosljednosti. Naime, nakon što je nediplomatski, nepatriotski, neljudski i samo zbog svoga osobnog financijskog interesa napustila poziciju veleposlanice u Italiji, pa kao neka sportašica promjenila klupske boje, te “prešla” u drugi državni tabor i počela da zastupa interese druge države, koristila je svaku priliku da na toj poziciji pljuje po državi u kojoj je rođena i koju je kao veleposlanica predstavljala u svijetu. Ona, koja je potpuno nezasluženo dobila toliko toga od države BiH, ovih dana komentarišući krizu u BiH i zapaljivu retoriku između BiH i Hrvatske, kazala je: “…razloge za to treba potražiti u činjenici da su Hrvati u BiH u posljednjih 20 godina izgubili sva prava koja su stekli Daytonskim sporazumom???!!!”. Reče tako bez ikakvih valjanih argumenata, te bez imalo ljudskog stida i srama bivša “naša” trostruka veleposlanica, a sada “njihova” europska parlamentarna zastupnica. Ovo je zaista dno dna!

Nema potrebe u ovom kontekstu više čak ni spominjati mnoge ružne, nekulturne, primitivne i uvredljive izjave o našoj državi, kao i o Ž. Komšiću i mnogim drugim bh. političarima, datim od strane “hrabrog” i licemjernog MVIEP Hrvatske G. Grlića Radmana, inače rođenog u BiH. Ne smijemo zaboraviti ni još jednog “hrabrijeg”, pravog “političkog fosila” Božu Ljubića, isto rođenog u našoj zemlji, koji je kao nezadovoljan položajem i pravima Hrvata u BiH, a nema visoke funkcije koju on i članovi njegove obitelji nisu obnašali u BiH. A šta kazati za “malog Miloševića” i omiljenog “Erdoganovog pjevača” Ivice Dačića, te “najhrabrijeg” od svih njih, koji ni vojsku služio nije, uvijek namrgođenog, veoma nekulturnog, karikaturalnog i primitivnog ministra unutrašnjih poslova Srbije A. Vulina, i njihove uvredljive izjave o našoj državi i nekim našim političarima?!?! Mislim da je ovo što oni pričaju i izjavljuju o BiH vrlo teško “svarljivo” za normalan ljudski želudac i pravo je političko “smeće” i “smrad”.

Iz svega navedenog, kao i poruka iz priloženih fotografija, a ima se još puno toga za spomenuti, svaki objektivan i realan čovjek, istinski demokrata i onaj koji nije ni nacionalista, niti šovinista, može logički zaključiti sljedeće:

• Sadašnji vladajući političari u Srbiji i Hrvatskoj, osim formalno i neiskreno, nikada nisu prihvatili BiH kao nezavisnu, jedinstvenu, suverenu i sebi ravnu državu, te svojim postupcima i ponašanjem ni malo ne doprinose stabilnosti i napretku naše zemlje

• Član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Dodik i član Kolegija Doma naroda PS BiH, predsjednik HDZ BiH i nevladine udruge HNS-a D. Čović su samo pijuni u rukama aktuelnih srbijanskih i hrvatskih političara i izvršioci njihovih prikrivenih želja. Svi oni bi voljeli i na tome zajedno rade da BiH postane prije svega nestabilna, nesigurna i nefunkcionalna zemlja, a nakon toga po isključivo nacionalnom i etničkom principu uređena i podijeljena zemlja, sa čijim će oni onda političarima vladati “daljinskim upravljačem” iz Beograda i Zagreba.

• Koliko cjene i uvažavaju državu BiH i njene zvaničnike najbolje se može vidjeti po tome da u Srbiji i Hrvatskoj primaju naše najvažnije političare po raznim kafanama, hotelima, restoranima…, potpuno nediplomatski, jer državne zastave na tim sastancima nema ni na vidiku, a ovi “naši” im na tome nimalo ne zamjeraju, čak suprotno…na tome insistiraju.

• Zvanična Hrvatska trenutno za svoju neprincipijelnu politiku prema BiH, posebno prema položaju Hrvata, izmjenama Izbornog zakona, tzv. “legitimnom predstavljanju” i “legitimnim” Hrvatima, odnosu prema presuđenim ljudima iz UZP-u i ratnim zločincima, genocidu u Srebrenici itd. ima samo podršku od dvojice “političke braće” i najboljih saradnika i prijatelja Čovića i Dodika, kao i Srbije i Rusije. Janša u Sloveniji, Orban u Mađarskoj i Kina još “vagaju” kako se postaviti i da li podržati takve zahtjeve ili ne, jer se boje američke reakcije.

• Zvanična Srbija za svoju politiku “srpskog sveta” ima trenutno direktnu i nedvosmislenu podršku “poslušnog srpsko-ruskog vojnika” Dodika, Rusije i Orbana, pritajenog “rusofila” D. Čovića, a oko politike prema BiH se Srbija i Hrvatska, kako Vučić reče u Sloveniji slažu 90 posto!?!?!? 

• Očigledno je i sasvim jasno da SAD prije svega, zatim Kanada, Velika Britanija, Njemačka… i još mnoge EU zemlje podržavaju BiH i nastoje da nam pomognu da postanemo demokratska i funkcionalna država, punopravna članica EU i NATO. 

• Naša sreća u nesreći je što ni Srbija, niti Hrvatska, nisu jake i utjecajne države, jer nisu nikakvi važni politički subjekti, već objekti globalne svjetske politike, pa se i ove dvije države neće puno pitati kakva će biti sudbina naše BiH kao države. Živi bili pa vidjeli, jer sa sa SAD nije dobro ni šaliti, a kamoli vrijeđati njihove političare, ambasadore i diplomate. To se u SAD nikad ne zaboravljaju, niti tako lako oprašta. 

• Žalosno je i vidljivo da najviše protiv svoje domovine BiH rade neki njeni “sinovi” i “kćeri”, koji su u njoj rođeni (Dodik, Čović, Grlić Radman, Zovko, Raspudić…), baš kao što su nekada janjičari branili interese stranog okupatora na našim prostorom Otomanske Turske. A niko od njih, a svi su imali, a i sada imaju priliku, nije izabrao da bude časni borac za svoju domovinu BiH, kao što je to nekada bio veliki bosanski heroj Husein Kapetan Gradašćević, poznatiji kao “Zmaj od Bosne”! 

• Očigledno je da su mnogi političari iz BiH, Srbije i Hrvatske manji od “makovog zrna” kada naiđu na “tvrd orah”, a Papa Franjo, SAD, V. Britanija, Njemačka…su baš dobro “tvrd orah”, iako se mnogi od njih iako bez ikakve realne političke snage i argumenata vrlo često prave veći katolici od Pape!