Kliker.info

Na 7. kongresu Sandžačke demokratske partije (SDP) u aprilu 2024. za novog predsjednika izabran je Samir Lekić, nasljednik dugogodišnjeg predsjednika te partije, Rasima Ljajića.

Intervjuu za Bosnian News Service prilika je da ga bolje predstavimo i bosanskohercegovačkoj javnosti.

Kako je Samir Lekić, postao glas nove generacije mladih ljudi koji žele da preuzmu odgovornost u svoje ruke i da donošenjem odluka kreiraju budućnost, čelnik SDP-a odgovara u intervjuu za naš portal.

Bosnian News Service: Gospodine Lekiću, na političkoj sceni Srbije, a posebno Sandžaka, djelovalo je kao veliko iznenađenje vaš izbor za predsjednika Sandžačke demokratske partije, najjače političke organizacije u Sandžaku, posebno ako se uzmu u obzir vaše godine?  Kako bi vi mogli ocijeniti vaš izbor?

LEKIĆ: Svaki izbor, imenovanje predstavlja veliku čast, ali i veliku odgovornost, rekao bih i spremnost da se politički djeluje i realizuju ideje koje će biti od ključne važnosti za društvenu zajednicu. Ja sam po godinama relativno mlad, ali se politikom bavim veoma dugo, praktično ja sam rođen u Sandžačkoj demokratskoj partiji, u njoj sam načinio prve korake, odrastao i na njenim idejama sam vaspitavan, tako da sve ovo smatram jednim normalnim slijedom događaja. Ja sam dijete Sandžačke demokratske partije i ove čaršije.

Smatram i da neko ko je mlad treba po završetku školovanja da se aktivno uključi u sve tokove i preuzme na sebe odgovornost, da bude upravo tim mladim ljudima pokazatelj da se mora stati ispred i svojim djelovanjem mijenjati svijet i okruženje. Ne može biti iznenađenje da se kunemo u mlade ljude, da se njima ponosimo, a da ne dopustimo da upravo ti mladi ljudi pokažu svoju energiju, nove ideje i da svojim djelovanjem naprave nove i korenite promjene postojećeg stanja tako što će stvari unaprijediti i učiniti boljim. Rekao bih da je moje imenovanje na mjesto predsjednika SDP-a ali i predsjednika skupštine grada Novog Pazara primjer koji bi trebali da slijede najveće stranke u Evropi, jer nakon odličnih rezultata koje sam postigao tokom studija i nakon više od 10 godina radnog iskustva na različitim pozicijama, od čega sam skoro šest godina proveo na mjestu šefa kabineta gradonačelnika Biševca (Nihat), ovo je, rekao bih, logičan slijed događaja. Ja sam samo jedan od svih tih mladih ljudi koji posjeduju energiju i koji su spremni da pokažu šta znaju i koliko mogu.

Bosnian News Service: Kažete da ste odrasli i vaspitavani u Sandžačkoj demokratskoj partiji, partiji koja je iznjedrila velike političare. Je li to za vas teret ili podstrek?

LEKIĆ: Veoma je teško biti predsjednik stranke kada znate da su ispred vas bili političari koji su uradili velike i tako važne stvari ne samo za Bošnjake u Sandžaku, već i za cijelu Srbiju i regiju. Baviti se politikom u partiji čiji je osnivač i lider Rasim Ljajić je zaista teško, i to je poseban izazov. Nekada vam to može biti i olakšavajuća okolnost, jer su vam sva vrata unaprijed otvorena, ali je to i velika obaveza. Činiti dobra djela i velike stvari u političkom i svakom drugom smislu nakon Rasima Ljajića je zaista teško.

Naravno da mi on i danas savjetodavno u svemu pomaže, no ja pripadam generaciji mladih ljudi koji žele i da nešto urade makar to bilo i teško. To je poseban izazov. Da budete dobri. Da pomognete. Učinite. Stvorite. Realizujete. Ostvarite. Budete dio tima koji vodi grad i regiju. To je ono što nosi cijelu ovu novu generaciju čiji sam ja predstavnik, a svi mi smo proistekli iz politike i djelovanja gospodina, Rasima Ljajića i time se ponosimo.       

Bosnian News Service: Samir Lekić, pored ove političke porodice ima i onu prvu u kojoj je rođen, odrastao, vaspitavan, školovan…

LEKIĆ: Dobro ste kazali. Onu prvu. Porodica je osnov svega. Nekada ljudi koji se bave politikom zbog previše obaveza zanemare svoju prvu porodicu. Nadam se da se meni to nikada neće desiti. Ja sam sin Fadila Lekića i majke Šaćire koji su me vaspitali da živim u Novom Pazaru, gradu dobrih ljudi. Da uvijek budu ponosni na mene i da ja uvijek, bez obzira na sve mogu izaći na ulicu, mogu otići u kahvu i da nikad niko neće u mene uperiti prstom i nešto loše reći. Na žalost, ovo je prva godina svoga života koju provodim bez majke.

Kao dijete igrao sam fudbal na bolničkim livadama. Kupali smo se u istoj ovoj rijeci Jošanici koju sada koritimo. Sada kod svoje supruge Minele i svoje troje djece nalazim snagu kad se vratim kući. Taj osmijeh koji dobijem od njih ne može se opisati riječima. Kad idem kroz naselje u kojem živim poznajem svakog komšiju. Svaku kuću. I svi mene znaju kao što znaju da sam svima uvijek na raspolaganju. To je velika stvar koju ćete teško gdje naći u velikim gradovima. Doduše i to je odgovornost. Treba svima pomoći kojima je to potrebno, ali to je emanet koji sam prihvatio i ne žalim se.

Bosnian News Service: Više puta ističete u razgovoru, učinite, pomognete… da li je to smisao vašeg djelovanja u politici?

LEKIĆ: Između ostalog i to. Ja sam počeo svoje djelovanje i rad u društvenoj zajednici kroz humanitarni rad i udruženje “Otvorena ruka”. Kada pomognete drugome, makar to bio i osmjeh, utjeha, to je velika stvar. Vi time pokazujete da ste čovjek. Pokazujete da i u ovim hladnim vremenima možete biti čovjek. Ako hoćete možete ugrijati nečije srce. U Sandžaku ima dosta humanih ljudi koji žele da pomažu durgima kojima je to potrebno.

To je vjerovatno utkano i u vjeri, ali i patrijarhalnoj porodici koja baštini da komšiji uvijek treba pomoći. Ako vi jedete, a komšija nema da nahrani svoju djecu, džabe vam i vjera, i porodica i vaš imetak. Posebno oni koji se bave politikom moraju voditi računa o tome. Ljudima se mora osigurati osnovna životna egzistencija. Naravno ne možemo se mi svesti na humanitarnu organizaciju. Ljudima treba pomoći, ali je najbolja pomoć kada im omogućite da rade i da sami zarade svoj hljeb. Moja misija je da pomognem, onoliko koliko mogu, da svi građani Novog Pazara i Sandžaka imaju što bolje uslove za život.

Bosnian News Service: Šta bi onda bili vaši planovi u oblasti zapošljavanja i novih radnih mjesta?

LEKIĆ: Smatram da je najveća šansa projekt zapošljavanja u Sandžaku u okviru malih i srednjih preduzeća, porodičnih firmi. Njih moramo osnaživati i podržavati. Tu je i sadašnjost i budućnost. Mi moramo ovim preduzećima osigurati izvoz i tržište za plasiranje robe. Tim ljudima moramo pružiti poreske olakšice i na svaki drugi način ih stimulisati. U ovim ojačanim firmama treba tražiti šansu za zapošljavanje mladih ljudi. Svakako da veliki dio ide u inostranstvo. To je također realnost, jer ljudi idu za velikim ekonomijama i velikim šansama, za poslovima. Mi u oblasti zapošljavanja moramo učiniti ono što je u našim mogućnostima.

Turizam je potencijal koji nije dovoljno iskorišten i gdje treba puno ulagati. U toj grani ima dosta mogućnosti za zapošljavanjem i novim radnim mjestima, a mi smo u ovu privrednu granu uložili u poslednjih četiri ili pet godina više nego što je u prethodnih pedeset godina uloženo. Treba razvijati i ugostiteljstvo i tu upošljavati ljude. Među prvima smo po proizvodnji namještaja i tu treba također ulagati. Dosta mladih ljudi radi u oblasti tekstilne i obućarske djelatnosti ali i u prevozu. Proizvodnja zdrave hrane, posebno mesa može biti interesantna na prostoru Sandžaka. Voda je resurs budućnosti. Kao predsjednik Sandžačke demokratske partije sigurno ću se baviti svim ovim pitanjima u narednom periodu. Imamo veliki potencijal u mladim ljudima. Velika je energija prisutna samo to treba pravilno usmjeriti.

Izgradnja brzih saobraćajnica prema Novom Pazaru, prolazak autoputa, i nastavak izgradnje komunalne infrastrukture je nešto za šta se borimo, a to će, svakako, doprinijeti privrednom rastu naše regije.

Bosnian News Service: Iz vaših odgovora može se zaključiti da se dosta oslanjate na mlade?

 LEKIĆ: Svakako. Mladi su budućnost, ali moraju biti i sadašnjost. Potrebno je iskustvo starijih, provjerenih kadrova koji su se dokazali svojim rezultatima, ali buduća elita mora da se bazira na mladima. Mladi moraju biti uključeni u donošenje odluka. Mnoge odluke moraju i sami donositi. U tome je budućnost. Mladi moraju biti aktivni, moraju mijenjati svojom energijom stvari na bolje. Društvo mora dopustiti da mladi učestvuju, da kreiraju njihov budući život. Oni najbolje znaju kakva im treba budućnost.

Smatram da je potrebno od početka ulagati u mlade ljude. Pospješiti njihov talenat. Stipendirati najbolje učenike i studente. Ne možete samo čekati i nadati se da će oni ostati. Mladima se mora omogućiti svaki vid zapošljavanja i efektivna infrastruktura u koju će se uklapati i stvarati nove vrijednosti. Na taj način će oni ostati kod svojih kuća.

Ako tako ne bude mi ćemo se u narednim decenijama pretvoriti u društvo staraca. To se desilo već mnogim velikim državama i narodima. Mi sebi to ne smijemo dozvoliti, jer ako odu mladi ostat ćemo sami. Zapošljavanje mladih ljudi je gorući problem i to moramo rješavati uporno i efikasno. U našem fokusu je, također, i sport i izgradnja sportske infrastrukture, po čemu je Novi Pazar, sigurno, među prvih nekoliko gradova u Srbiji.

Bosnian News Service: Čini nam se da posebnu pažnju poklanjate i starijima…

LEKIĆ: Stari su dio našeg djelovanja u svakom pogledu. Ja polazim od svoje porodice. Od komšija. Rodbine. Svaki stariji čovjek mora živjeti dostojno. To je naša obaveza kao zajednice. Bavit ću se aktivnim uključivanjem starih u sva dešavanja u gradovima Sandžaka. Stari ne smiju biti zaboravljeni niti odbačeni. Posebno moramo uključiti i voditi brigu o starima na selima. Nije samo u pitanju da li oni imaju hrane, lijekova. Njima je potrebna i topla, ljudska riječ. Video sam da je starima najteža samoća. U meni će uvijek imati sagovornika. Treba još više angažovati i organizovati gerento-domaćice koje obilaze stare po stanovima i kućama. Klubovi za stare su nešto što pomažemo i što ćemo pomagati. Mi smo uvijek poštovali starije. To je i u mojoj duši. Tako sam vaspitan.

Bosnian News Service: Uključeni ste i u rad Bošnjačkog nacionalnog vijeća. Kako vidite rad i djelovanje ove institucije? 

LEKIĆ: Bošnjačko nacionalno vijeće je krovna institucija svih Bošnjaka koji žive u Republici Srbiji. Čast i privilegija je biti vijećnik i biti dio tima koji se aktivno bavi ostvarivanjem prava Bošnjaka u oblasti jezika, obrazovanja, informisanja i kulture.

Sandžačka demokratska partija se od svog osnivanja bavila ostvarivanjem nacionalnih, ljudskih i političkih prava Bošnjaka. To je i moja svrha djelovanja i u Bošnjačkom nacionalnom vijeću i izvan njega. Ja volim svoj narod. Volim i poštujem svoje komšije Srbe. Nastojim da se uvijek i u svakom pogledu bavim kulturnim identitetom Bošnjaka. To je u mom srcu tako zapisano. Ljubav prema rodu i domu. Da nam narod vjeruje dokazali smo na posljednjim izborima za BNV gde je Sandžačka demokratska partija pobijedila i stekla epitet političkog predstavnika interesa Bošnjaka u Srbiji.

Bosnian News Service: Volite i sport. Često vas, kažu, viđaju na fudbalskim utakmicama.

LEKIĆ: Rekoh da sam prve fudbalske utakmice igrao na livadama pored fudbalskog stadiona u Novom Pazaru. Tako se nekad odrastalo. Volio se Pazar i nosio u srcu. Teško ćete danas naći Novopazarca koji ne voli fudbal. To je tradicija. Cijele generacije su odrastale uz fudbal. Tako je i cijelom Sandžaku. Uopšte sport je ovdje popularan. I to je dobro. Dobro je da se svi, a posebno mladi bave sportom. Tako odrasta zdrava nacija. U Sandžaku je ogroman broj sportista i to velikih. Ovdje i kolektivni i pojedinačni sportovi imaju višedecenijsku tradiciju. Mnogo smo ulagali u sport. Terene. To se mora nastaviti. Uostalom to će nam se kao narodu vratiti. Posebno ćemo pospješiti razvoj sporta u osnovnim i srednjim školama a mi smo jedan od rijetkih gradova koji posebno angažuje profesore fizičke kulture za osnovce do četvrtog razreda i za predškolce. Vrhunskim sportistima treba osigurati vrhunske uslove, ali i stipendije i sve druge vrste podrške.

Iskreno sada bih opet igrao fudbala na male goliće pored stadiona. Čini mi se da smo tada bili najsretniji.

Bosnian News Service: Šta biste izdvojili za kraj ovoga razgovora kao posebno bitno u vašem budućem djelovanju?

LEKIĆ: Nismo pomenuli dijasporu. To mi je veoma važno. Uspostaviti saradnju sa svima njima. Posebno privrednicima koji djeluju u tim zemljama. Oni su ostvareni i uspješni. Uspjeli su u velikim zemljama u teškom okruženju. Izborili se sami bez ičije pomoći. Oni su zaista veliki i jaki. Koliko bi oni tek nama mogli pomoći. Takvi ljudi su nam potrebni. Mi njima ne previše. Oni nama da u svakom pogledu.

Mi živimo u Srbiji i normalno je da prvo sarađujemo sa Beogradom. Mi moramo ostvariti i bolju saradnju sa Crnom Gorom, Bosnom i Hercegovinom i Republikom Turskom. U svakom pogledu, a posebno na polju kulture i privrede.

Najbitnije mi je da mogu poslije završenog posla da se nasmijan vratim kući i zagrlim svoju porodicu. To je velika stvar. Onda znate da ste u toku dana uradili nešto dobro za ljude oko vas. Za rodbinu. Komšije. Zajednicu. Smisao mojeg djelovanja jeste u tome. Da činim dobra djela. Koliko ću u tome uspjeti ne znam, ali nijet mi je takav. Prihvatio sam emanet da vodim Sandžačku demokratsku partiju i da pomažem ljudima, da znanjem i energijom mijenjamo naše okruženje na bolje. Raditi, skupljati znanje i dalje ga prenositi među ljudima!

Zar nije uostalom svrha postojanja svakog čovjeka upravo u tome?

(INS)