Kliker.info

Samantha Power dobitnica je Pulitzerove nagrade za 2003. godinu za knjigu “A Problem from Hell: and the Age of Genocide” u kojoj je, na temelju 300 intervjua i niza dokumenata, iznijela pomno dokumentiranu kritiku administracije Sjedinjenih Američkih Država s argumentom da ta politička sila u nizu slučajeva – od turskog pokolja Armenaca početkom 20. stoljeća sve do rata u BiH – nije intervenirala kako bi zaustavila genocid. Odnosno, da je sustavno izbjegavala genocid nazvati pravim imenom, i to ponajviše iz straha da bi upotreba te riječi na unutarnjopolitičkom planu prouzročila pritisak da se nešto poduzme.
• Što mislite o prošlotjednoj presudi Međunarodnog suda pravde? Je li se u Bosni dogodio genocid?

Ako na genocid gledate u smislu UN-ove Konvencije o genocidu, koja genocid definira kao sustavni pokušaj da se uništi cijeli ili značajni dio neke nacionalne, etničke ili vjerske skupine, mislim da nema nikakve sumnje da je genocida u Bosni bilo. Naime, u Srebrenici, Zvorniku ili Sarajevu ljudi su bili ubijani samo zato što su bosanski muslimani. Tu je bila riječ o kombinaciji masovnog ubijanja, etničkog čišćenja i sustavnog silovanja koji su bili usmjereni uništenju jedne skupine, i nema nikakve sumnje da bi Republika Srpska, da je mogla, uzela mnogo veći dio Bosne. Problem s upotrebom riječi genocid je u tome što su, nakon što se dogodila

Ruanda , mnogi rekli ‘čekajte, pa to je pravi genocid, to je sustavni pokušaj da se istrijebi baš svakog pripadnika neke skupine’. U slučaju Ruande je, naime, lakše dokazati genocid zato što je tamo sustavno ubijeno 800 tisuća ljudi, zato što su naredbe stizale odasvud, i zato što ima mnogo više dokaza o ulozi vlasti u ubijanju civila. U javnoj svijesti i u očima sudaca možda postoji tendencija da se kaže ‘kako ista riječ može opisati ono što se dogodilo u Ruandi i ono što se dogodilo u Bosni?’ Naime, genocid je zločin koji je strašno teško dokazati jer je potrebno dokazati namjeru. A namjeru je mnogo lakše dokazati na terenu, među onima koji su izvršavali ubojstva ili izravno organizirali silovanja. Istu tu namjeru mnogo je teže dokazati u glavnim gradovima država, kao što je

Beograd .

• Pojasnite to na konkretnom primjeru. Zašto je teško dokazati kakva je bila uloga Slobodana Miloševića u ratu u Bosni?

 Milošević je, zajedno sa svojim višim suradnicima, bio vrlo, vrlo oprezan. On je izrazito sofisticiran i izrazito zao vođa koji, primjerice, za sobom nije ostavljao pisani trag i nije

davao izravne naredbe Karadžiću i Mladiću. On jest odaslao sve potrebne signale i postavio cijeli mehanizam na noge, ali je prikrio svoje tragove i vjerojatno ostavio lokalnim akterima na volju da odluče na koje će načine ubijati Hrvate i muslimane u Bosni i raditi na stvaranju velike Srbije.

• U Hrvatskoj se trenutačno raspravlja treba li RH ustrajati na sličnoj tužbi za genocid pred Međunarodnim sudom pravde. Koje je vaše mišljenje o tome?

 Zbog načina na koji je sročena Konvencija o genocidu, gotovo je nemoguće dokazati da su zločini, masakri i etnička čišćenja koji su izvršeni u Bosni i Hrvatskoj bili genocidni. Ako znate da su vam šanse da dokažete postojanje genocida jako malene, preporučila bih da svoju zemlju i ljude ne stavljate u poziciju u kojoj će Međunarodni sud pravde reći kako ne može dokazati da je bilo genocida, a Hrvati odgovoriti ‘svijet nam govori da nismo patili’. Ako znate da su izgledi , zašto stvarati mogućnost da Sud negira patnju Hrvata? Ako Sud, uza sve zločine koji su se dogodili, ne može dokazati namjeru Srbije da uništi muslimane u Bosni, je li realno da će takvu namjeru dokazati u slučaju Hrvatske? Mislim da je odgovor – ne. I zato bih bila protiv toga da se nacionalistima u Srbiji dade prilika za slavlje.  

.Kakav će biti dugoročni značaj presude Međunarodnog suda pravde u ovoj regiji? Osobito u Srbiji, koja ima velikih problema sa suočavanjem s prošlošću?

 To je škakljivo pitanje jer Srbi sada imaju svoju veliku pobjedu i mogu reći ‘eto vidite, mi nismo odgovorni za genocid’. Ja drukčije čitam sudsku presudu, kao da ona kaže: mi ne možemo dokazati da je bilo genocida, a to nije isto što i reći da genocida nije bilo. Mislim da će presuda Međunarodnog suda pravde, umjesto da ide u smjeru pomirenja, navesti ljude u krivom smjeru. Nitko, naime, ne čita cijelu presudu. Ljudi čitaju naslove, a naslovi su u Bosni bili: “Srbija odgovorna za Srebrenicu”. Naslovi u Srbiji su, pak, bili: “Srbija nije odgovorna za genocid u Bosni”. Uostalom, mislim da sudnica, a posebno ova vrsta sudnice, koja nikada prije nije imala sudski slučaj genocida i koja za takvo suđenje nema ni potrebne kapacitete, nije mjesto od kojeg treba tražiti mišljenje koje će voditi konsenzusu.(Jutarnji list)