Šaćir Filandra : Nacionalna demokratija
Piše : Šaćir Filandra (NN)
Sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske, sazvanu na zahtjev predsjednika Kuzmanovića, gledao sam jučer cijelo poslijepodne. Uz dužno poštovanje tog visokog doma i njegovih izabranika, moram priznati da sam se, možda i usljed nedostatka osobne volje za vlašću, cijelo vrijeme pitao šta je stvarna svrha ovoga i sličnih zasjedanja? Teško ih je pratiti. Sve je djelovalo dosadno i već toliko puta viđeno. Neodoljivo je podsjećalo na bivše sjednice Centralnog komiteta iz doba komunizma. Zasjedanje se odvijalo u duhu i maniru poludemokratske atmosfere s modelarskim rješenjima koja takvo raspoloženje jedino može i da poluči.Imali smo klasično autoritarno slavljenje vođe kroz poistovjećivanje njega i tog bosanskohercegovačkog entiteta; zatim tipično ideološko – u ovom slučaju ideolo-škonacionalno – proganjanje neprijatelja i vještica; uloga nekadašnjeg ideološkog otpadnika i glavnog krivca za sve nedaće i probleme dodijeljena je Harisu Silajdžiću; satanizacija drugih je po svim osnovama obavezna i vršila se od svih učesnika; dužnost je bila izražavati entitetsku monolitnost i predanost; potom ono što je za autoritarne zajednice i situacije najkarakterističnije – nastupanje s vlastite pozicije kao neupitne i istinite. To je u osnovi bilo tipično političko zasjedanje s unaprijed jasno predvidivim tokom. Naravno, uvijek se neko pobrine za atmosferu, odluta od teme, nabaci druge probleme – teme koje s dnevnim redom nemaju mnogo veze. Taj dio zasjedanja je uglavnom i protekao bez glavnih aktera, zbog čega su se poslanici i bunili. Oni su svoje na početku rekli, odredili političku intonaciju rasprave, predložili zaključke, i opet po starom običaju očekuju da se poslije rasprave – koja može trajati i više dana – ponuđeni zaključci u osnovi prihvate. Istina, u svakoj nedemokratskoj i neliberalnoj političkoj klimi i nema nekog političkog novuma, nečeg izvanrednog, spasonosnog. Zato se i moglo desiti da se ovo zasjedanje Skupštine Republike Srpske zbiljski desi i prije samog čina faktičkog dešavanja. Stavovi inicijatora zasjedanja su posredstvom medija u javnosti unaprijed bili poznati, baš kao i reakcija domaće i sarajevske političke javnosti te aktera međunarodne zajednice.Takozvani nacionalni interes je ona instanca koja omeđuje, nadsvođuje i krajnje odsutno oblikuje tok svih naših političkih rasprava, posebno stranačkih i parlamentarnih. Naša demokratija je nacionalna, pa tu i nema demokratije. Ne fali nama ni onih koji hule na demokratiju kao zapadno kukavičje jaje, ali takvi su zbilja nerelevantni. Prava i slobode postoje za sve ili ih nema. Ljudsko dostojanstvo je krajnje individualno, održava se i potvrđuje sasvim konkretnim činom, i za njega smo kao ljudi svi zainteresirani. Nacionalna demokratija društvo spušta na nivo zajednice upravljane emocijama i zadatom kolektivnom pripadnošću. Autopercepcija je nužna. Međutim, kod svih naših naroda ona je, nažalost, manje-više maksimalno narcisoidna. Samo na taj način mogu shvatiti duboki i skoro nepremostivi jaz između srpskih i bošnjačkih političkih aktera u njihovom (ne)razumijevanju političke stvarnosti. O prošlosti i budućnosti da i ne govorimo.
Jedna država, dva entiteta i tri ravnopravna naroda – dejtonska je formula i aktualno ustavno stanje te politička činjenica. Rasprava o karakteru i nekom krajnjem značenju tih činjenica samo je odraz sveopće, moglo bi se slobodno reći, antropološke i idejne krize u kojoj se svi zadnjih godina nalazimo.Ovo je naša bosanskohercegovačka realnost i nivo razvijenosti naše političke kulture, te ne postoje magična sredstva kojim bi se ona radikalno poboljšala i ubrzano narasla. Jedan zajednički javni i uz to nadnacionalni eksperiment, mislimo na komunizam, koji nas je na brzninu i nakratko silom i uvjerenjem socijalizirao, bio je, nažalost, ideološke naravi. Stoga, jedino što nam preostaje jeste nemirenje sa stanjem autoritarnog duha i to je ono o čemu kritički treba govoriti. Ništa i nimalo drugačije nije ni na sarajevskim federalnim i državnim parlamentarnim zasjedanjima te stoga treba da budemo iskreno zahvalni Federalnoj televiziji, što je prekinula s praksom obaveznog prijenosa zasjedanja tih institucija. Tu se, baš kao i u ovom banjalučkom – najavljivanom kao nacionalno odsutno zasjedanje – iza referata, diskusija i polemika vješto promiču lični i uskostranački interesi. Ovi interesi su, ipak, iznad svega!
Komentari