Kliker.info

Šaćir Filandra (Nezavisne novine)

Postoji neka slutnja da Kreševska deklaracija hrvatskih političkih stranaka o načelima unutrašnje reorganizacije Bosne i Hercegovine neće ostati mrtvo slovo na papiru. Navedimo samo dva razloga u prilog takvom očekivanju.Primjedbe na Dejtonski ugovor s hrvatske strane su opravdane. Hrvati zahtijevaju ravnopravno mjesto u bosanskoj kući. Njihov današnji položaj je posljedica, između ostalog, Vašingtonskog sporazuma. Ovim sporazumom Bosna je decentralizirana, a dva naroda su federalizirana. Treći bosanskohercegovački narod Srbi su dotada osnovali poseban entitet. Dakle, političari i ratni događaji su Bosnu i Hercegovinu doveli u stanje u kakvom ona danas jeste.Dvonacionalna federacija dokinula je Herceg Bosnu. Istina, tragovi tog posebno ustrojenog hrvatskog entiteta su i danas prisutni nelegalno ili se jačanjem zakonitosti postepeno eliminiraju. Dodamo li tome demografsku recesiju, zatim štošta od onog s čime su suočeni svi građani Bosne i Hercegovine, a potom bahatost bošnjačkih političara demonstriranu pravljenjem dogovora o ustavnim promjenama, skoro pa samo sa Srbima zaobilaženjem i marginaliziranjem Hrvata, onda vidimo izvorište osjećaja o vlastitoj manjoj političkoj vrijednosti, značajnosti i frustriranosti.  Drugi razlog uvjerenju da bi ova inicijativa konačno mogla pokrenuti nove političke procese i odnose u zemlji je čisto antropološke naravi, dok je prvi bio ustavno-pravne. Ljudima je dosta nepravde. Sinovi moje prijateljice, Hrvatice, u Sarajevu ne mogu sa srednjom školom da dobiju bilo kakav posao u javnoj ustanovi, taman u pokopnom preduzeću, bilo gdje i bilo šta, i pored odredbe o zapošljavanju proporcionalno nacionalnoj strukturi sa zadnjeg popisa. Prije tri sedmice bio sam u Kreševu, u gradu gdje su Hrvati apsolutna većina. Oni se tako i ponašaju, većinski i dominantno. Mada je bilo kasno ljeto pripreme za zimu su se dale vidjeti. Bošnjački mladići zarađuju cijepajući drva. To im je, skoro, jedino i preostalo. Ili da spomenemo vilu Pašića, bijeljinskog gradonačelnika između dva svjetska rata, kojoj sa pripadajućom mahalom malo-pomalo prijeti rušenje novim regulacionim planom. Time bi se vladikin dvor u Bijeljini proširio dodatno na bošnjačkom privatnom gruntu, a sve bi to nijemo posmatrao predsjednik Helsinškog komiteta tog entiteta, budući da u istoj mahali ima novu kuću. S mnogim sličnim primjerima suočeni su i Srbi. Sve ovo nam govori da se iza dosegnutih vojnih linija obrane ili napada, na kojima se u osnovi i formirao dejtonski ustavni poredak, ljudi osjećaju neravnopravnim, diskriminiranim na građanskoj, nacionalnoj i vjerskoj osnovi, jednom riječju uniženim. Nepravda koja proizlazi iz tih brojnih oblika diskriminacije je postala teška, preteška, i ona nužno traži zadovoljavajuće pravično rješenje.Hrvatski prijedlog dodatno je interesantan iz razloga što dolazi od najmalobrojnijeg bosanskog naroda. Ako je pitanje demokratije pitanje manjine, a jeste, onda bi njihova inicijativa mogla dati mjeru kompromisa. Kreševska deklaracija je ponuđena u sjajnom pakovanju. Za njene zagovarače neupitna je državnost i cjelovitost Bosne i Hercegovine, koja mora biti demokratska, sekularna država, utemeljena na sistemu parlamentarne demokratije. Istina, šute o onome o čemu su najviše zainteresirani, o srednjoj razini vlasti, ali već glasno i odranije ističu da su odustali od principa teritorijalnog integriteta mogućeg hrvatskog nacionalno ustrojenog entiteta. I to je najbitnija i najveća novina same inicijative.Ona otvara prostor za nešto sasvim novo i drukčije, ali je i mogući izvor nepovjerenja. Zašto? Federaciju je nemoguće dodatno dijeliti između Hrvata i Bošnjaka, budući da je to već učinjeno s kantonima, a takvom postojećom podjelom Hrvati nisu zadovoljni. Oni hoće nešto novo i više. Prostor za proširenje etničkog/teritorijalnog kapaciteta moguć je samo na području entiteta Republike Srpske.Jer, u deklaraciji se u osnovi ne radi toliko o proširenju političkog kapaciteta naroda, konkretno hrvatskog, koliko o proširenju njegovog etničkog kapaciteta, a što je kod nas u pravilu nastojanje za teritorijalnim proširenjem. Proširenje političkog kapaciteta svih bosanskohercegovačkih naroda je potrebno i poželjno zbog naprijed istaknute diskriminacije, zbog nepostojanja jednakih prava svih ljudi na cijelom prostoru zemlje, jer ako ljudi, pojedinci, imaju osigurana svoja prava onda će se naći i način za rješenje njihovih kolektivnih, etničkih prava.Da li su ratom stvoreni i Dejtonom nametnuti postojeći entiteti pravda za bosanskohercegovačke narode? Hrvatski političari upiru prstom u općine u Republici Srpskoj gdje su Hrvati prije rata bili relativna, a kada je u pitanju grunt i apsolutna većina. Stoga je Kreševska deklaracija najveći izazov banjalučkoj politici koja svoj entitet čuva kao zjenicu oka svog.