Kliker.info

 Šaćir Filandra (NN )

Sporazum trojice bosanskohercegovačkih političkih lidera iz Pruda, kako se sad preciznije zove dogovor o kome smo prošli put pisali kao o odžačkom, tek počinje tresti bošnjačku političku scenu. Percepcija tog sporazuma u bošnjačkoj javnosti postaje sve negativnija.Razne političke stranke, finansijski lobiji, udruženja intelektualaca i brojni mediji nastoje prikazati sporazum katastrofičnim i kapitulantskim za Bošnjake. Nije li za očekivati i mitinge protiv sporazuma?! Prošlu večer na sarajevskim televizijama bile su npr. dvije emisije u kojima se suprotstavljaju sporazumu. U svim televizijskim anketama, koje su interesantne i bez obzira na to koliko su podložne uštimavanju, protivnici sporazuma znatno prednjače. Naravno, pogrešan bi bio dojam da je bošnjačka javnost protiv političkih sporazuma, a posebno protiv sporazuma koji mirišu na nacionalne sporazume. Isto tako bi bilo pogrešno misliti da je ta ista javnost protiv nekog bošnjačkog sporazuma sa Srbima, s Republikom Srpskom, a kako se u široj javnosti plasira i razumijeva ovaj dogovor Dodika i Tihića.U ovoj tački moramo biti precizniji pa reći: svi Bošnjaci su za sporazum sa Srbima, za onakav sporazum koji bi bio pravedan. Šta znači pravedan sporazum, drugo je pitanje. Dio bošnjačke javnosti koji je protiv spomenutog sporazuma, a tu javnost kreiraju političke stranke i mediji koji o ovom pitanju stoje naspram Stranke demokratske akcije, smatra da Bošnjaci kao najveće žrtve minulog rata imaju moralno pravo na politički pravedniji sporazum s aspekta zbiljskih interesa. Ti interesi su u osnovi vezani za jaču i bržu državnu reintegraciju Bosne i Hercegovine. Ovakav stav može vrlo lahko danas dobiti prevagu u bošnjačkoj javnosti budući da je ta javnost duboko istraumatizirana svim vidovima depraviranja tokom minulog rata i nakon njega.Sličnih situacija je u bošnjačkoj politici bilo i ranije. Zapravo, jedan pol savremene bošnjačke politike uvijek se temeljio na nastojanju da se politički povrate i zakonom reguliraju narodu oduzeta ili povrijeđena prava. Sjetimo se samo agrarnog pitanja kao sadržaja bošnjačke politike prvih decenija 20. stoljeća. Osnovna ljudska prava Bošnjaka sistematski su kršili ili zanemarivali svi politički sistemi do aktualnog. Na isti način je dobar dio bošnjačke politike nastojeći da ispravi te nepravde stalno bio zarobljen ili, bolje reći, determiniran minulim događanjima.To je nužno činilo okretanje te politike prema prošlosti, činilo je defanzivnom te zatečenom aktualnim događanjima.Prošle nepravde kao sadržaj politike nisu se pokazale plodotvornim. Stoga bi bilo mnogo korisnije energiju koju oslobađa memorija nepravde transformirati u buduće ciljeve. Dosadašnja bošnjačka politika svjedoči da se prošlost ne može politički kapitalizirati, a kako će biti ubuduće vrijeme će pokazati.U svakom slučaju za Bošnjake bi neuporedivo bolje bilo da se u ovom trenutku ozbiljno bave pitanjima obrazovanja i planiranja budućnosti na osnovi realnih pokazatelja, a ne istjerivanjem nepravde iz prošlosti. Rad na predupređenju budućih nepravdi je ono što njima u ovom trenutku treba.Ne ulazeći u sam sporazum, što uostalom uobičajeno čini većina ljudi, prihvatajući unaprijed mogućnost njegovih različitih interpretacija i od samih potpisnika, našu pažnju dodatno ću usmjeriti na još neke prateće pojave samog sporazuma.Svi svjedočimo da se temperatura političke javnosti povodom sporazuma polahko podiže, kritički duh se izoštrava, širi se krug političke javnosti, što su sve dobre strane ovog načina demokratizacije politike.Najgore od svega bi bilo da se ova uzavrela scena u ime navodnog bošnjačkog jedinstva ugasi, da se i nteresne i političke razlike zataškaju. Takvih tendencija ima i toga se treba bojati. Ovog puta bi bilo dobro da se u političkim razračunavanjima na bošnjačkoj sceni ide do kraja. To bi doprinijelo stvarnoj pluralizaciji i demokratizaciji te politike i dokinulo bi stalno prisutne unutarnacionalne međustranačke neprincipijelne talove.Pri tome to političko diferenciranje ne bi trebalo u nastavku personalizirati u mjeri i na način kako se to sada radi. Pogotovo bi međusobna odnošenja lidera mogla biti uljudnija, tj. njihov međusobni politički dijalog. Stvara se dojam da bošnjačkom politikom vladaju sujete, a ne razum te principi zbiljskih nacionalnih i državnih interesa.I ovaj dogovor prati svojevrsna manipulacija. Ona ukazuje i ponovno potvrđuje da iza svake velike priče u politici stoji veliki novac. Ishodište aktualnih unutarbošnjačkih stranačkih sukoba je privatizacija energetskog i telekomunikacijskog sektora, znači nešto sasvim obično i opipljivo, medij novca i ekonomije. Taj ishodišni sukob se prenosi na političku ravan kada dolazi do sporazuma u Prudu.Sada jedna strana unutarbošnjačkog stranačkog sukoba optužuje drugu za nacionalnu izdaju. Priča o genocidu i Republici Srpskoj priskrbljuje preimućstvo protivnicima sporazuma. Više se ne priča o privatizaciji već o genocidu.Loptica se prebacuje na drugoga, u ovom slučaju Republiku Srpsku, koja se poslovično kad zatreba krivi za sve. Onaj ko izađe kao pobjednik unutrabošnjačkih stranačkih nadmetanja odredit će strateške partnere u privatizaciji struje i telefonije. Je li moguće da im je to najbitnije?!