Kliker.info

– Ako 2018. ne uzmemo dovoljno vlasti da se možemo na duge staze politički biti sa ovim monstrumima koji su na vlasti, onda je vjerovatno bitka izgubljena zauvijek. U oktobru 2018. je naš dan D, kaže u intervjuu za DEPO Portal predsjednik Građanskog saveza BiH Reuf Bajrović, partije koja je nastala prije nepunih godinu dana kao, kako sami kažu,  “odgovor na potrebu urbanih birača i svih onih koji su antifašistički nastrojeni, i koji traže političku opciju koja će se bez ikakvog kalkulisanja boriti za naš način života”.

Zašto smatra da bh. ljevica ima svoju novu šansu, ali i da je zajednički nastup stranaka ljevice imperativ na Opštim izborima 2018. godine? Šta je trenutno najveći problem ljevice u BiH? Zašto ova država ne može preživjeti još četiri godine savezništva Čovića i Dodika? Zbog čega bh. Hrvati nemaju razloga za nezadovoljstvo? Kako se preporod ustaštva u Hrvatskoj ‘preliva’ na Bosnu i Hercegovinu? Da li ulazak u EU znači nestanak BiH… Na ova, ali i druga vruća politička pitanja lider GS-a odgovara za DEPO Portal.

Niti je prvi put, niti smo kao ideološka grupacija stranaka lijevo od centra jedinstveni po rascjepkanosti. Karakteristika današnjeg vremena su rascjepkane i visoko polarizirirane stranačke scene. Svjedočimo da se to događa i u velikom broju zemalja Evropske unije. Uvjeren sam da je neki format zajedničkog nastupa stranaka ljevice imperativ na Opštim izborima 2018. godine, kao što sam uvjeren i da jedan od ciljeva tog nastupa mora biti spriječavanje HDZ-a da ponovo dobije člana Predsjedništva iz reda Hrvata. Protekle dvije i po godine su pokazale da država ne može preživjeti još četiri godine savezništva Dragana Čovića i Milorada Dodika.

Šteta koju Čović čini dok je u vlasti je skoro nenadoknadiva, ali ono što me više brine u tome je što je očito da se on neće ustručavati ni od izazivanja sistemske krize i nasilja ako ne dobije ono što želi. A u tom slučaju, niko više ne može garantovati da će biti moguće sačuvati mir. Ukoliko među drugim strankama lijevog centra postoji razumijevanje te bazične činjenice, mi u Građanskom savezu nećemo biti nikakav problem ni zbog čega. I drugo, moramo imati plan za prvi dan vlasti.

Moramo sve vrlo jasno dogovoriti šta ćemo, kada pobijedimo na izborima raditi i pokazati da smo drugačiji od stranaka na vlasti. Jer, niko neće glasati za nas samo zato da ne bi glasao za njih, nego će glasati ako budemo znali šta hoćemo. A moramo htjeti uzeti vlast gdje god je to moguće i provoditi program na kojem ćemo dobiti izbore, ne smijemo ponovo početi praviti kompromise sa postojećim stanjem.

Nedavna anketa DEPO portala  pokazala je da gotovo 60 % građana traži nove stranke i lidere, a ne one koje su već godinama na vlasti te da posebice Građanski savez bilježi veliki rast kao stranka ljevice. Kako to komentirate?

Lijepo vidjeti, ali to ne znači ništa bez glasova na izborima.

Jahorinskom deklaracijom predviđeno je ujedinjavanje svih lijevih, građanski orijentisanih stranaka u BiH. U nadi da neće sve ostati na deklarativnom nivou, šta će konkretno bh. građanima ponuditi taj zajednički angažman? Postoji li neka precizno razrađena strategija koja će se boriti protiv svih navedenih ‘zala’ u BiH, kao što su npr.  ‘politika secesionizma, segregacije i izolacionalizma’ i sl.?

Moramo građanima ove zemlje vratiti nadu. A to će biti moguće samo ako budemo govorili ono što mislimo i radili ono što govorimo. I mislim da su u tom smislu dvije stvari ključne: nepopustljiva borba za principe građanske države i jednakosti svih građana na svakom koraku naše zemlje i nemilosrdna borba protiv kriminala. Zadnje dvije godine vlasti u pokazale da korupcija u vlasti nije problematična sa stanovišta uzimanja od siromašnih i davanja bogatim, nego što podriva državu koju je izborila upravo sirotinja.

Korupcija nas, naime, ostavlja bez države. Velikodržavni planovi i u Hrvatskoj i u Srbiji računaju na naše kriminalce i lopove u vlasti. I zato je jasan plan sasjecanja korupcije i kriminala u korijenu ono s čim moramo izaći pred narod i uraditi to kada nam narod da mandat. Jer korupcija i kriminal ubijaju nadu.

Šta je trenutno najveći problem ljevice u BiH koji je, na koncu, doveo do formiranja i Građanskog saveza?

Najveći problem je nespremnost da se lične ambicije zanemare i da se počne zalagati za temeljene vrijednosti ljevice i onda kada to znači skidanje s budžetske sise. Imate cijelu klasu ljudi koji su navikli da ugodno žive i da glume patriote iz opozicije. Smisao postojanja političkih stranaka je preuzimanje vlasti i samim tim odgovornosti.

Ko god je spreman da dijelimo odgovornost, mi ga smatramo dobrodošlim. Ali, da se igramo iz opozicije dok SDA i HDZ raskućuju posljednje ostatke države i uživamo u komociji parlamenata – ne, hvala. GS je rezultat našeg odbijanja da ostanemo unutra i gledamo kako SDA krade, a da ne možemo uraditi ništa. Ko god je mislio da treba i da može, mogao je to lijepo da kaže.

Kako komentirate zajedničke nastupe Komšića i Nikšića i ‘prelivanje’ kadrova iz jedne stranke u drugu, dok je, s druge strane, evidentno i približavanje SDP-a i DF-a?

Mislim da je to dobro. Lično sam se zalagao za zajedničke nastupe odavno. Rekao sam im obojici da mi jedino nije drago što su otišli u Vijećnicu zajedno. Nas iz GS-a nisu zvali jer smo u preliminarnim kontaktima s nekim od organizatora rekli da tražimo na uvid pravne argumente s kojima idemo pred sud. Ali, treba priznati i činjenicu da su Bakir Izetbegović i ostali organizatori sakrili istinu od svih koje su doveli u Vijećnicu… Prelivanje kadrova nisam primijetio.

Puno ljudi koji se profesionalno bave politikom idu tamo gdje misle da će dobiti bolje mjesto na listi jer su navikli na dobre plate i nikakvu odgovornost. Meni se svaki dogovor njih dvojice, sa ili bez mene i GS, sviđa u onoj mjeri u kojoj ima ambiciju da skine SDA, SNSD i HDZ s vlasti.
Ja lično sigurno neću biti problem bilo kakvoj saradnji. To sam već dokazao, a spreman sam to i ponovo dokazati. Naime, ne živim od politike.

Tokom događaja koji su prethodili predaji zahtjeva za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije, iz Građanskog saveza su stizala upozorenja na mogućnost negativnog odgovora iz Haga zbog načina pripreme i predaje zahtjeva… Upravo to se i desilo. Kako,  nakon svega, to komentirate i kako se trebalo postupati sa ovako delikatnim predmetom?

Meni je lično najteže palo to što je država izgubila ugled zarad neukih pravnih stručnjaka iz SDA i njenih satelitskih organizacija iz vladinog-nevladinog sektora. Ti profesionalni patrioti su na naša suvisla i dobronamjerna pitanja odgovarali anonimnim prijetnjama klanjem naše djece i optužbama da smo izdajnici. Svi u GS su bili spremni da budu proglašeni izdajnicima od strane te rulje primitivaca koji godinama pljačkaju ovaj narod samo da bismo pokušali uvjeriti sve one koji nisu bili svjesni kakva se prevara sprema da malo razmisle o tome dali treba podržati pokušaj revizije koji je namjerno napravljen tako da propadne.

Uspjeli su u tome da revizija propadne, ali nisu uspjeli da se to desi nekad za dvije godine kada su planirali da optuže međunarodnu zajednicu na zavjeru protiv Bosne i Bošnjaka. S obzirom da smo zahvaljujući Predsjedniku Suda u Hagu saznali da su ključni akteri farse iz Vijećnice još 2016. obaviješteni da Sakib Softić nije agent, sada je valjda svima koji su dobronamjerni jasno da smo mi pravi patrioti, a da su oni gomila izdajnika koji još jednom pokušavaju da trguju kostima žrtava. Njihov cilj je podjela zemlje, a da bi to uspjeli uraditi treba da uvjere Bošnjake da je cijeli svijet protiv njih.

Odbijanje zahtjeva za reviziju presude o ulozi Srbije u posljednjem ratu je kod mnogih shvaćeno kao pravi šamar aktuelnoj bošnjačkoj politici koju predvode SDA i Bakir Izetbegović. Da li je to, po Vama, tako?     

Ovo je primarno šamar državi Bosni i Hercegovini. SDA je radila u interesu cjelovitosti i multietničnosti BiH samo onda kada nije imala izbora. Kad god su mogli izabrati SDA umjesto državnih interesa, oni su izabrali SDA. Primjera je beskonačno mnogo. Od lobiranja sopstvenih birača da glasaju za Nikolu Koljevića i Biljanu Plavšić 1990. do toga da danas rade sve da Draganu Čoviću daju mogućnost da zauvijek upravlja cijelom zemljom putem novog izbornog zakona.
Nakon svega imamo na sceni novu blokadu rada državnog parlamenta i Predsjedništva BiH, koji se gotovo nisu sastali od kraja februara, a jaz u političkom vrhu, čini se, nikad nije bio veći… Kuda sve to vodi?

HDZ je proveo godine uvjeravajući sve međunarodne čimbenike u to da je isključivanje nacionalnih stranaka iz vlasti uzrok krize u BiH. Danas je jasno da je to notorna laž. Zemlja je zbog nacionalnih stranaka u najvećoj krizi ikada i to je zbog toga što je to program stranaka koje danas čine vlast.

Kako GS gleda na svakodnevno huškanje i ‘njegovanje’ ratne i mrzilačke retorike umjesto bavljenja konkretnim životnim, prije svega golemim ekonomskim problemima, i nudi li ikakvo rješenje kao protutežu onome što sprovode stanke na vlasti?

Takva retorika je priprema za podjelu zemlje. Izetbegović i Čović su podijelili FBiH onako kako su to uradili Izetbegović stariji i Ante Jelavić. Njihov ekonomski program je zapošljavanje strančkih poslušnika na budžet i tjeranje svih ostalih van zemlje.

Ako se situacija na izborima ne mijenja ili jedva mijenja posljednjih dvadesetak godina te narod uvijek odabire iste, od kojeg tačno dijela bh. biračkog tijela očekujete podršku? Ima li u BiH uopće društvenog sloja koji bi vaš program prepoznao i za njega glasao?

Mi računamo primarno na urbane birače i sve one koji su antifašistički nastrojeni. GS je nastao kao odgovor na potrebu za političkom opcijom koja će se bez ikakvog kalkulisanja boriti za naš način života. Mi se borimo za to da nam klero-fašističke vrijednosti ne budu jedina budućnost. Jer svi koji nas podržavaju shvataju važnost izbora 2018. u kontekstu opstanka ideje civilizovane i antifašističke politike u BiH. Ako 2018. ne uzmemo dovoljno vlasti da se možemo na duge staze politički biti sa ovim monstrumima koji su na vlasti onda je vjerovatno bitka izgubljena zauvijek. U oktobru 2018. je naš dan D.

GS je nedavno održanu konferenciju u Neumu, koju je organizirao HDZ pod nazivom ‘Hrvati Bosne i Hercegovine nositelji europskih vrijednosti”, usporedio s ponovnim proglašavanjem Herceg- Bosne te poistovjetio s neoustaškom ideologijom. Zašto tako tvrdite?

Zato što je to istina. Preporod koji ustaštvo doživljava u Hrvatskoj, česti ustaški i neonacistički incidenti, postavljanje ustaškog pozdrava u Jasenovcu, revizija rezultata Drugog svjetskog rata i tzv. hrvatsko pitanje, odnosno treća izborna jedinica su dio jedne te iste politike Vlade i Predsjednice Republike Hrvatske. U tome se ističu Kolinda Grabar-Kitarović i Davor Ivo Stier. Dakle, politika Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini najviše liči na specijalni rat. I Kitarović i Stier posvećuju ogroman dio svojih napora i vremena reviziji dejtonskog mirovnog ugovora. I pored toga što znaju da to može izazvati nasilje.

Pritom, ni jedno ni drugo, kao ni HDZ BiH se nikad nisu odrekli ni NDH, a kamoli Herceg-Bosne koja je zvanično i pravosudno proglašena zajedničkim zločinačkim poduhvatom. Stier, koji trećinu vremena govori samo o Bosni i Hercegovini, na trenutke ispadajući i smiješan kad određuje rokove za izmjene našeg Izbornog zakona, nikad nije našao za shodno da iznese stav o tome da je njegov djed bio pomoćnik do ramena krvavog Vjekoslava Maksa Luburića i da je i sam ostavio krvav trag iza sebe u Bosni i Hercegovini.

Nadalje, Dodik je jedva otišao u Srebrenicu da napravi simbolički čin izvinjenja za zločine počinjene u ime RS. Izetbegović je bio na Kazanima i poklonio se žrtvama tamo. Jedino Čović, niti iko drugi od tih “nositelja europskih vrijednosti” iz HDZ nije otišao u Ahmiće, Dretelj ili bilo gdje drugo da se pokloni žrtvama zločinačke Herceg-Bosne.

Ipak, imaju li u ovakvoj BiH Hrvati razloga za nezadovoljstvo vlastitom pozicijom i da li bi Bošnjaci trebali biti otvoreniji prema (bar nekim) njihovim zahtjevima?

Na svijetu ne postoji grupa veličine bh. Hrvata koja ima više zagarantovanih mjesta u vlasti. Stoga, priča o navodnoj ugroženosti Hrvata, pogotovo u FBiH je pokušaj HDZ-a da sakrije svoj kriminal. Hrvati, Bošnjaci i Ostali su ugroženi u RS. Ali to Dragan Čović ne želi da kaže jer tamo vlada njegov partner Milorad Dodik. Također, svi koji nisu Hrvati su jako ugroženi tamo gdje HDZ ima vlast. Tamo ne postoji koncept konstitutivinosti niti o njemu žele da raspravaljju. Pogledajte šta se događa u Stocu. Vidite kako HDZ osam godina vlada Mostarom bez tzv. rotacije po etničkom osnovu.
Kako komentirate najnoviju inicijativu za mijenjanje Ustava BiH i ukidanje kantona, čime bi se stalo u kraj i ogromnom parazitskom javnom sektoru? Da li je tako nešto uopšte moguće sprovesti u situaciji u kojoj političkoj bh. eliti to nikako ne odgovara?

Potpuno podržavamo tu inicijativu. Šuhret Fazlić je već javno rekao da je podržavamo i dali smo svaku vrstu podrške Jasminu Imamoviću i drugima koji na tome rade.

Prema nebrojeno mnogo istraživanja koja se tiču ekonomsko-socijalnih kriterija, stalno spadamo među ‘najjadnije zemlje na svijetu’ i očito se još dugo nećemo maknuti sa dna te liste… Kakvu nam budućnost prognozirate i kada očekujete ulazak takve BiH u EU? 

Mi treba da gledamo svoja posla bez obzira na to koliko proces integracije trajao. Turska, Makedonija, Kosovo, Albanija, Srbija i mi smo u nekoj vrsti karantena jer ni EU nije baš zainteresovana da nas primi brzo, ako ikako. Nama EU treba zbog osjećaja da se prema nečemu krećemo, ali nema nama niko iz EU, pogotovo nakon odlaska Velike Britanije, pravo držati neke pridike o vrijednostima. Najjači pokret otpora u Drugom svjetskom ratu je bio u BiH. Dok je De Gaulle bio u egzilu u Britaniji, naši djedovi su se borili s nacistima po šumama i imali smo najjači pokret otpora u cijeloj Europi. Nisu nam pomogli ni 1992.-95.

Prema tome, sasvim je normalno da kažemo zbogom EU zauvijek: ako je izbor EU ili BiH. Jer ovaj mehanizam koordinacije, i većina kriterija koje su primjenili u zadnjih nekoliko godina je razgradnja države BiH. Kako je to moguće da Europski sud u Strazburu kaže da su Ustavom BiH ugroženi Romi i Jevreji, a onda EU birokratija to pretvori u pitanje ugroženosti HDZ-ovaca koji slave Daria Kordića i ulicama daju imena po Mili Budaku?

Problem ljudi u Berlinu i Briselu je što misle da demokratske vrijednosti prestaju tamo gdje počinje muslimanska većina.

Maja Ručević (Depo)