Kliker.info

Mostarci će, čini se, dugo čekati na dan u kojem će vjetroelektranama promahu koja duva Podveležjem pretvoriti u struju. Naime, firme koje bi da krote vjetar, Energy3 (bosansko-slovenačka) i Vjetroenergetika (austrijska), posvađale su se oko lokacija na kojima bi trebalo da grade vjetroelektrane. A u svoj toj priči ni kantonalni ministar privrede Samir Sunagić nije nevin.“Najprije, ministar je obmanuo Vladu tvrdeći da je ponuda naše firme nekompletna, da u Upravi grada postoji samo ponuda Vjetroenergetike. Kad je kopija ponude dostavljena i ostalim ministrima, vidjelo se da je ona u potpunosti validna”, objašnjava Miralem Čampara, menadžer Energy3.Potom je Vlada HNK dvije podveleške lokacije – Sveta gora i Mali grad – dodijelila Vjetroenergetici, a Merdžan glavu i Poljice namijenila je za Energy3. Obje su firme dobile šansu da iz promahe izvuku po 30 megavata struje.“Međutim, u odluci je ministar Sunagić katastarske čestice (kč) sa lokacija Merdžan glava i Poljice evidentirao u kč na Svetoj gori i Malom gradu. O njegovim namjerama upoznao sam premijera HNK. Obustavio je odluku i zatražio da se ministar drži Nalaza i mišljenja koje je sačinio Univerzitet Džemal Bijedić, angažovan od federalnog Ministarstva energije”, priča Čampara. Ministar, veli menadžer Energy3, to nije uradio i na sjednici Vlade HNK (4. maja 2007) dostavlja prijedlog odluke tvrdeći da nije potrebno evidentirati lokalitete, nego samo katastarske čestice.“Tako je opet obmanuo Vladu, jer je urbanistička saglasnost za obje kompanije istekla prije godinu. I Gradsko vijeće Mostara je u svom mišljenju reklo da će se urbanistička saglasnost dati kad Vlada HNK dodijeli koncesije”, objašnjava Čampara.U Nalazu i mišljenju o istražnom pravu na lokacijama Podveležje arbitražna komisija (prof. dr. Mehmed Behmen i doc. dr. Elvir Zlomušica), angažovana u sporu dvije pomenute firme, zaključuje da urbanistička saglasnost daje samo informaciju o građevinskoj parceli.“Svako ko je zainteresovan može pod istim uslovima dobiti urbanističku saglasnost. Pravo građenja utvrđuje se drugim dokumentima”, objasnila je arbitraža.Ministar Sunagić, kaže Čampara, uporno se izbjegava sastati s predstavnicima njegove firme, ali za Vjetroenergetiku, tvrdi on, nađe vremena i u Mostaru, Konjicu ili Gracu. “Za njih lobira i u Gradskom vijeću. Kao da namjerava investiciju vrijednu 100 miliona eura bez zakonite procedure dodijeliti Vjetroeneregetici”, optužuje Čampara inistra. Uzgred, Energy3 je, za sada, na istraživanje i dokumentaciju potrošio više od 700.000 eura, te obezbijedio 40.000.000 eura za pretvaranje vjetra u struju.Dakle, kad se dvije firme nisu mogle dogovoriti oko lokacija i čestica, na njima dolazi do arbitraže. Njihov sud Energy3 je prihvatio, Vjetroenergetika nije. Stoga će sva ova priča završiti, saznajemo, na sudu i tamo će se povlačiti godinu-dvije.Susreti u Gracu   “Što se nas tiče, ništa nije sporno”, objašnjava Zejna Šanjević, menadžer Vjetroenergetike. “Energy3 je dobio svoje, mi naše lokacije. Kako je krenulo, 60 MW energije će ostati u vjetru i to sve zbog uskogrudih interesa pojedinaca iz Energy3. Umjesto da razmjenjujemo iskustva, mi se svađamo.” Ljudi iz Energy3 su, kaže ona, sami izabrali lokacije, radili mjerenja protoka vjetra i priznali kako nisu zadovljni mjerenjima. “Sad hoće nagovoriti Vladu HNK da promijeni svoju odluku ili je stavi van snage. Da naše lokacije koje jesu dobre, daju njima”, misli menadžerica Šanjević. Sad, i ministar Sunagić, koji “ne pravi nikakve razlike između Vjetoenergetike i Energy3”, veli kako su obje firme dobile urbanističke saglasnosti za lokacije koje su tražili. Evo i kako odgovara na optužbe Energy3 da se u Gracu sastajao, u dva navrata (22.11.2005. i 4.10.2006.), s predstavnicima Vjetroenergetike.“Te 2005. bio sam u delegaciji Vlade HNK koja je išla u zvaničnu posjetu pokrajini Štajerska. I sastao sam se predstavnicima njihovih firmi koje bi da ulažu u HNK. Među njima i s ljudima iz Windkraft Simonsfeld koji je osnovao Vjetroenergetiku u BiH”, kaže Sunagić.  U ime Vlade HNK u Gracu je, ispričaće, bio i 2006, na sajmu gdje je i HNK imao svoj štand. Tada se nije sreo s ljudima iz Windkraft Simonsfelda. Računajmo malo! Vjetroenergetski kapacitet BiH je 1.000 megavata (MW) ili 500 vjetroelektrana snage od po dva MW. Urbanistička saglasnost za jednu vjetroelektranu košta oko 900 KM. Dakle, sa 450.000 KM možete “poklopiti cijelu BiH” i steći pravo raspolaganja prostorom na kome možete realizirati investicije vrijedne 1,5 milijardi eura. A ovo smo računali da bismo objasnili kako je Energy3 pokušao od Vjetroenergetike kupiti lokalitet Merdžan glave. Urbanističku saglasnost za potonju lokaciju Vjetroenergetika je platila 6.300 KM, a od Energy3 je za tu lokaciju tražila 130.000 KM.  (Kliker.info/Oslobođenje)