Kliker.info

Amir Duranović je profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu- Odsjek za historiju. Područja istraživačkog interesovanja su mu svjetska i bosanskohercegovačka historija novog vijeka i savremenog doba, savremena historija jugoistočne Evrope, moderna historija Bosne i Hercegovine, te historija Jugoslavije. 

Autor je knjiga “Snažan eho brionski: Odjeci Brionskog plenuma u Bosni i Hercegovini 1966. godine”, i „Islamska zajednica u jugoslavenskom socijalizmu“ kao i niza članaka, rasprava, prikaza i priloga iz savremene historije.

Koliki je značaj 25. novembra 1943. godine?

– Središnje mjesto Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a je, osim njegovog konstituiranja, Rezolucija koja je usvojena. Rezolucija ZAVNOBiH-a iz 1943. godine u svome je polazištu imala ideju borbe za uređenje zemlje po mjeri njenih građana jer se izričito navodi da „prvi put u historiji Bosne i Hercegovine sastali su se pretstavnici srpskog, muslimanskog i hrvatskog naroda, povezani čvrstim bratstvom u ustanku, s ciljem da na osnovu rezultata oružane borbe naroda Jugoslavije i naroda u Bosni i Hercegovini donesu političke odluke koje će otvoriti put našim narodima da urede svoju zemlju onako kako to odgovara njihovoj volji i interesima“. Rezolucijom je dalje bilo naglašeno snažno opredjeljenje da se borbom ostvari pobjeda protiv „okupatora i domaćih izdajnika“ jer je „netrpeljivost i neslogu iskoristio njemački okupator i, preko svojih sluga, ustaša i četnika, na mnogim mjestima doveo do međusobnog krvavog istrebljivanja“. Nadalje se ističe da narodi Bosne i Hercegovine „ne žele povratak starog stanja još i za to što oni nisu imali nikakvih demokratskih prava u bivšoj Jugoslaviji i što je Bosna i Hercegovina bila pokrajina koju su ugnjetavala i pljačkala velikosrpska gospoda uz pomoć i zajedno sa reakcionarnim klikama u Jugoslovenskoj muslimanskoj organizaciji i u Hrvatskoj seljačkoj stranci“ dodajući i to kako odriču „svako pravo takozvanoj londonskoj vladi da ih pretstavlja i govori u njihovo ime“. Opredijeljenost za promjenu dotadašnjih odnosa, odnosno, „revolucionarnu smjenu vlasti“ kako se to u izvorima i starijoj literaturi najčešće navodi, vidljiva je iz argumentacijske linije koja pokazuje novu političku orijentaciju jer „narodi Bosne i Hercegovine stvaraju u zajednici sa ostalim narodima Jugoslavije novu demokratsku federativnu Jugoslaviju slobodnih i ravnopravnih naroda, u kojoj će biti zajamčena puna ravnopravnost svim njenim narodima“.

Šta se tada desilo?

– Navedenom je Rezolucijom, a kako se to može vidjeti iz ovdje naglašenih nekoliko segmenata, jasno iskazano opredjeljenje za zajedničko uređenje i upravljanje Bosnom i Hercegovinom u „novoj“, tada praktično nastajućoj Jugoslaviji. Jednako bitan segment organiziranja ZAVNOBiH-a je razrješenje velikih dilema o budućem statusu Bosne i Hercegovine u jugoslavenskoj federaciji. Bile su, naime, veoma žive diskusije unutar komunističkog pokreta o tome kako administrativno i politički organizirati Bosnu i Hercegovinu s obzirom na njenu etničku heterogenost. Tada je prevladalo uvjerenje da je Bosna i Hercegovina svojim historijskim razvojem konstituirana kao zaseban historijski i društveno-ekonomski realitet te da, prema tome, treba biti zasebna republika što je u konačnici i postala. To je uvjerenje spriječilo bilo kakvo pripajanje bosanskohercegovačkog prostora nekoj drugoj jugoslavenskoj republici ili podjelu teritorija, a u decenijama poslije Drugog svjetskog rata dodatno je afirmiran zaseban bosanskohercegovački republički identitet.

Kako i zašto je Dan državnosti postao još jedan faktor spora?

– Dan državnosti sam po sebi nije faktor sporenja u suštini. Ono što vidimo, čitamo i osjetimo svakog novembra, a u vezi s Danom državnosti vezano je za pojam „državnosti“. Ključno mjesto prijepora je „država“. Svima kojima smeta historijska i savremena činjenica da je Bosna i Hercegovina država, smetaju i svi elementi njene državnosti, od stvarnih, kao što je ustavno uređenje, politički i pravni poredak, integritet i suverenitet, do simbola, kao što su grb, zastava, državni praznici i sl. U tom međusobnom spletu simboličkih i stvarnih pokazatelja državnosti, ranjiviji su simboli što rezultira nizom „nepoštivanja i omalovažavanja“. U svemu tome, dakako, vidljiva je i nedovršenost procesa izgradnje jakog i neovisnog pravosudnog sistema.

Koliko je sporna terminologija kao što su „zajedničke institucije“, „BiH je spoj dva entiteta“ i slično?

– Sporna je toliko koliko to nisu ni zvanični nazivi institucija niti su odraz ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine. U tom smislu, ovo pitanje je suštinski povezano s prethodnim i pokazuje različite strategije omalovažavanja države Bosne i Hercegovine, i zasigurno su dio šireg plana aktivnosti onemogućavanja ustavnog i političko-ekonomskog konsolidiranja Bosne i Hercegovine kao države. U tom smislu, ne radi se o kratkotrajnoj pojavi, u pitanju je višedecenijski fenomen, u kojem osim „lokalnih izvođača radova“ imamo evidentno prisustvo i „stranih investitora“, koji investiraju u ideje destabiliziranja i rade na realizaciji programa koji onemogućavaju potpuni dovršetak izgradnje države Bosne i Hercegovine.

Da li se time šalje poruka da je Bosna i Hercegovina svojevrstan historijski diskontinuitet i kako se tu pozicioniraju savremene diskusije o Danu državnosti?

–  U suštini, u pozadini je nastojanje da se dokaže „početak“ u 1995. godini, koji, i ako ima predhistorije, ima je u vezi s dešavanjima u 1990-im godinama 20. stoljeća. Ipak, višestoljetno postojanje bosanskog imena, teritorija i svijesti o pripadanju imenu i prostoru argumenti su koji stoje nasuprot tome. S druge strane, historijski argumenti ili bilo kakvi argumenti te vrste su nedovoljni da bi ste u savremenim debatama nekome nešto pokazali ili dokazali. Debate se vode u političkoj areni, a stvarni prostor borbe je u domenu prava i zaštiti ustavnog poretka. Otuda je potreba za kompetentnim mladim kadrovima u oblastima prava, ekonomije i diplomatije koji će sve ono što se dobije u areni prava moći kapitalizirati u oblastima ekonomije i diplomatije, od izuzetnog značaja za Bosnu i Hercegovinu u budućnosti.

Historija je solidan i čvrst temeljni argument, ali sam po sebi je nedovoljan. Budućnost je prostor u kojem se može stvarno djelovati. 

Faris Marukić (Politički.ba)