Kliker.info

Dodaje da oni imaju svoje sljedbenike u BiH, svoje ekspoziture preko kojih to rade.

“Oni destabiliziraju BiH, ako isključimo rat, od 1995. do danas, od kada je uspostavljen mir, oni rade samo na destabilizaciji”.

*Gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić kaže da „ne zna da li je Mladić počinio ratne zločine, ali je naveo da „da zna da je branio srpski narod u Bosni i Hercegovini“.

 –To je nevjerovatna izjava, on je čovjek politike, trebao bi znati za presude Međunarodnog suda iz Haga. Od koga se on branio u Prijedoru, Bosanskom Brodu, Derventi, Brčkom, Žepi i Srebrenici, da dalje ne nabrajam. On svojom izjavom krši zakon koji je donio Visoki predstavnik u BiH o zabrani negiranja ratnih zločina i genocida, on bi trebao biti procesuiran.

Ista je stvar u Hrvatskoj. Ja sam napisao knjigu o Tuđmanovim zločinima u BiH jer on je stajao na čelu toga što je HVO napravio u BiH. Milanović ne priznaje, Plenković ne priznaje, pa čak ni opozicija ne priznaju presude Haškog suda. Oni slave  zločince, slave rođendane njihove.

Srbija nije u EU, ali Hrvatska jeste i ne priznaje presude ni Evropskog suda za ljudska prava ni Haškog suda i to im prolazi u EU.

*Apelantica pred Evropskim sudom za ljudska prava Azra Zornić kazala je za Danas da će se angažovati da se podnese inicijativa za isključenje Hrvatske iz EU jer je preko svojih parlamentaraca Plenković obmanuo EU i svet kako je Hrvatski narod u BiH ugrožen i majoriziran.

Plenković je to uspio nametnuti kao opće mišljenje u EU. U tome je problem. Tek sad se to dovodi u pitanje, pomalo se razara jer su neki paralmentarci iz EU došli u Sarajevo pa smo s njima razgovarali, rekli im o čemu se radi.

Tek se sada tamo otvara prostor za neka druga mišljenja, ona koja idu odavde, koja su istinita. Vjerujem da zbog toga Visoki predstavnik nije uvažio pritisak iz Hrvatske, kao ni od Čovića, kada je donosio svoju odluku o transparentnosti izbornog procesa u BiH.

Očito je imao pritisak i iz EU, a to su sve Plenkovićeve veze. Kristijan Šmit to nije uvažio.

Svojom odlukom poslao je poruku da nema praga od tri posto za izbor delegate u Dom Naroda Federacije, poručio je: zaboravite to, nećete to dobiti, ne može jedan glas iz Zapadne Hercegovine vrijediti kao 17 glasova iz Sarajeva. Uvažio je princip da glas svakog građanina mora biti jednako vrednovan ma gdje živio.

*Šmit je, čini se, gotovo preko noći izgubio kredibilitet kod većine bosanskohercegovačkih aktera. HDZ BiH kao i politički predstavnici u Zagrebu su besni zbog njegovog neuspelog pokušaja da nametne izborni zakon po njihovoj meri. Ruski pion u regionu Milorad Dodik sada likuje u smislu ‘rekoh vam’ jer legitimitet Šmita dovodi u pitanje od prvog dana. Za Bošnjake on neće ostati ništa drugo do HDZ saradnik. Kako vidite ove reakcije?

Reakcije koje smo imali u Sarajevu i koje se nastavljaju na pokušaj Visokog predstavnika da se napravi politički iskorak, da se deblokiraju institucije države, posebno Federacije, ogledalo su naše političke kulture.

Te reakcije su se poklopile sa onim što Dodik ovdje godinama ponavlja. To je veoma pogrešno i ljudi koji su organizirali tu cijelu medijsku propagandu protiv Visokog predstavnika uopće nisu vodili računa da će oni time zapravo samo navratiti vodu na Dodikov mlin i da će stvoriti jedno nepodnošljivo okruženje u kome Visokom predstavniku neće biti baš ugodno obavljati funkciju.

Uopće ne znam što je krajnji cilj, šta se s time želi postići, želi li se reći da nam OHR nije potreban.

Do juče su se ovi isti koji sada predvode hajku na njega zaklinjali u instituciju OHR, u potrebu da ona ovdje stoji sve dok se ne implementira Dejtonski sporazum do kraja, posebno Aneks sedmi o povratku izbjeglih i prognanih.

A vidite sada su najednom prešli na onu drugu stranu i vode nezapamćenu kampanju koja je nepoštena, nekorektna, koja je zasnovana na pogrešnim i lažnim informacijama, na činjenicama koje su sami izmislili.

Vrijeđaju čovjeka i ponižavaju bez vidljivog razloga.

Ja pripadam grupaciji ljudi koja predstavlja preko 40 nevladinih i političkih organizacija i ima veliku podršku u javnosti – Vijeće za implementaciju Deklaracije koju smo usvojili prije godinu dana a koja utvrđuje principe na kojima se uopće može mijenjati Ustav i Izborni zakon u našoj zemlji.

Razgovarali smo u zadnjih 15 dana nekoliko puta sa Visokim predstavnikom. U zadnjoj sedmici dva puta smo se sastali i poslednji naš razgovor je bio pred samu njegovu odluku.

*Šta vam je rekao gospodin Šmit?

On je bio vrlo jasan i otvoren. Rekao nam je: želim deblokirati Federaciju koja je blokirana četiri godine i zna se da je to blokirao HDZ i predsednik Federacije Marinko Čavara (HDZ). Parafraziram Šmita koji kaže: želim donijeti mjere koje će spriječiti da se ta blokada nastavi i koje će omogućiti implementaciju rezultata izbora.

Dalje je rekao: želim da se deblokadom Federacije deblokira proces kompletiranja Ustavnog suda Federacije jer je i to predsednik Federacije Čavara zaustavio. Mi nemamo kompletan Ustavni sud i on ne može raditi.

Dalje je rekao, što je veoma važno: želim spriječiti zloupotrebu nacionalnog izjašnjavanja. Naime, dešava se da u onim kantonima u kojima nema Hrvata u kantonalnoj skupštini a koji bi trebali biti delegati u Domu naroda, da se Bošnjaci izjasne kao Hrvati i da zauzmu ta mjesta.

To je nekorektno, to je zloupotreba nacionalnog izjašnjavanja, nacionalne opredijeljenosti i zloupotreba slabosti našeg Izbornog zakona.  Sljedeće što je želio jeste spriječiti zloupotrebu neprovođenja odluke Ustavnog suda u poznatom “predmetu Ljubić”.

Rekao je –  želim da se ta odluka ugradi u Izborni zakon tako da se precizira izbor delegata iz kantonalnih skupština u Dom naroda Federacije i da se ove manipulacije s nacionalnim izjašanjavanjem i promjenom nacionalne pripadnosti otklone. Građani imaju pravo promijeniti nacionalnu pripadnost ali to se iskazuje na popisu stanovništva jer mi tada svi moramo upisati u rubriku svoju nacionalnost.

Logično je, legalno i legitimno, da čovjek to može promijeniti od popisa do popisa a ne od izbora do izbora. Ovdje se to radi od izbora do izbora, zapravo to se zloupotrebljava i koristi u čiste političke i pragmatičke svrhe.

Eto to su bile namjere Visokog predstavnika i on ništa drugo nije naumio uraditi. On je pozvao političke stranke koje imaju svoje predstavnike u državnom i federalnom parlamentu da mu pomognu.

Nama je to stalno ponavljao – ja nemam gotova riješenja, ja imam prijedloge o kojima se nisam izjasnio. U tim prijedlozima se pojavio i taj prijedlog od tri posto. To nije bio njegov prijedlog. On je nama rekao da ima prijedlog koji je došao prema njemu i koji razmatra.

Nas je pitao, kao i sve druge s kojima je razgovarao, šta mi mislimo o tome.  Mi smo bili protiv toga. Rekli smo mu da uvođenje bilo kakvog procenta kao nekog izbornog praga za  izbore za Dom narod je pogrešan. I to smo mu obrazložili vrlo argumentirano.

Rekli smo mu da svaki glas građana u ovoj zemlji mora jednako vrijediti, jer se sa ta tri posto pravi diskriminacija. Upozorili smo ga na to da u kantonima u kojima je struktura stanovništva takva da su narodi na granici ta tri posto ili ispod tri posto oni nikada ne mogu u Domu naroda imati svoje delegate.

Pošto je Dom naroda nacionalni dom, nije dom kantona, onda se mora omogućiti da se iz cijele Federacije, koliko je god to moguće, uključe ljudi i da imaju ista prava participirati i biti izabrani u federalno zakonodavno tijelo.

Dom Naroda Federacije je ključna institucija jer on bira predsjednika i dopredsjednike Federacije, Dom naroda državnog parlamenta, Ustavni sud Federacije i tako dalje.

Visoki predstavnik nas je pažljivo saslušao i pogledajte kako je odlučio – uvažio je tu argumentaciju.

Što se u pozadini desilo?  Političke stranke sa kojima je također razgovarao izmanipulirale su ta tri posto, proglasili su da je to njegov stav, da će on donijeti takvu odluku, da će time formirati etničke izborne jedinice… I krenulo se u kampanju protiv njega.

Moje mišljenje je da su oni to uradili potpuno svjesno jer je on njima kao Visoki predstavnik poslužio kao platforma za političku propagandu. Mi se nalazimo u predizborno vrijeme te očito da stranke nemaju valjan izborni program koji mogu ponuditi građanima i njima je dobro došlo da na Visokom predstavniku vode svoju kampanju.

Najgore u svemu tome što se pojavio Bakir Izetbegović, odnosno SDA, kao lider tih protesta. Pazite, to je vrhunac licemerja – Izetbegović je potpisao Čoviću Mostarski sporazum u kome stoji da Hrvati moraju biti legitimno predstavljeni u Domu narodu i u Predsjedništvu države, a to znači da se oni moraju birati iz hrvatske izborne jedinice.

Praktično mu je prihvatio hrvatsku izbornu jedinicu. Stvar je otišla još dalje u pregovorima u Neumu gdje je Bakir Izetbegović prihvatio sve što je Čović stavio na stol a to značli da je  prihvatio prag od 5,8 posto, ne tri posto, za formiranje Doma naroda iz kantonalnih skupštinja.

To praktično znači: u kom kantonu nema jednog naroda 5,8 posto u strukturi stanovništva, on ne može imati nijednog predstavnika u Domu naroda Federacije. Tim prijedlogom se isključuju, što se hrvatske strane tiče, polovica Hrvata koji žive u Federaciji.

Jer prema popisu iz 2013, 540.000 Hrvata živi u Federaciji od toga je pola u Hercegovini a pola je izvan. Ova druga polovica izvan je potpuno obespravljena, Čoviću je data mogućnost formirati izbornu jedinicu u tri kantona zapadne Hercegovine.

To je Bakir prihvatio. Izašao je na televiziju u toku pregovora u Neumu i rekao – ja sam se sa Čovićem dogovorio oko izbora Doma naroda i tu nema ništa sporno, ostale su samo neke sitnice oko izbora člana Predsjedništva.

To su Bakirove riječi. On sada staje na čelo prosvejda protiv Visokog predstavnika radi tri posto, a prihvatio je 5,8 posto, pa koje je to licemjerje?

Važno je da nam je Visoki predstavnik u razgovoru rekao da nikada neće podržati niti će dozvoliti formiranje etničkih izbornih jedinica i to je jedini pravi njegov stav bio. Njega su svi napali zbog ta tri posto koja su neki mediji plasirali i s kojim su manipulirale stranke.

U to se uključio i SDP, I Naša Stranka, i Narod i Pravda, i DF Željka Komšića, svi su se uključili i blatili čovjeka bez vidnog I jasnog razloga. On je imao najbolje namjere prema našoj zemlji.

*Zašto se lepo onda nije obratio građanima, parlamentu?

 On nije htio da razgovara sa građanima na ulici jer to nije pravo mjesto za razgovore. On je zvao građanske inicijative, građanske nevladine organizacije i sa njima razgovarao.

I to je bilo ispravno. Nema razgovora na ulici ni skim. On je u svom obraćanju, objavljujući odluku,rekao da to radi radi građana I da se obraća građanima.

I nije istina da je popustio pod pritiskom demonstracija koje su politčke stranke organizirale. Nije pred njima popustio. On je izašao u susret građanima i to sa obrazloženjem da svaki glas svakog građanina u ovoj zemlji mora jednko vrijediti.

To je njegov princip i nadam se da će se on tog principa držati.

* Šmit kaže da je presuda Ljubić prioritet. Više presuda Evropskog suda za ljudska prava oko Izbornog zakona BiH nije impelementirano. Sudija Evropskog suda za ljudska prava Faris Vehabović kaže: “Prvo presude Evropskog suda za ljudska prava pa onda odluke Ustavnog suda”. Jer, ako se nameću izmene izbornog zakona,  navodi, na osnovu odluka Ustavnog suda, “onda se moraju uzeti u obzir SVE odluke Ustavnog suda, uključujući utvrđenu neustavnost izbora predsednika i potpredsednika entiteta, da ne pričam o presudama Evropskog suda za ljudska prava.”

To je tačno, jer presude Evropskog suda za ljudska prava se odnose na državne izbore, na izbore članova Predsjedništva BiH koji su regulirani dejtonskim Ustavoma ne Izbornim zakonom.

Da bi se implementirale odluke ESLJP mora se promijeniti u nekim dijelovim Dejtonski ustav, to je redosljed i to je logično. Ovdje se radi o izborima za Dom naroda Federacije koji su posredni, mi ne biramo članove Doma naroda na neposrednim izborima nego iz kantonalnih skupština.

Što se tiče presuda u “predmetu Ljubić” ona se odnosi na taj izbor. Treba znati što je Ustavni sud presudio a ne širiti laži, što radi Čović u BiH I Plenković u Hrvatskoj i u EU.

Sud je dao za pravo Ljubiću samo u jednoj tačci njegove predstavke. U Izbornom zakonu Federacije stoji da iz svakog od deset kantona u Domu naroda mora biti jedan Srbin, jedan Hrvat, jedan Bošnjak. Svaki nacionalni klub ima 17 delegata. U čemu je prolem?

Izborni zakon Federacije nije precizirao da taj jedan Srbin, Hrvat, Bošnjak mora biti izabran u kantonalnoj skupštini, da mora imati izborni legitimitet. Desi se da u kantonalnoj skupštini nema izabranog nijednog od te trojice. Kako će se to mjesto popuniti? Ustavni sud je donio odluku da svaki od te trojice mora biti izabran u kantonalnu skupštinu na izborima I da se s tim mora uskladiti Izborni zakon.

Može se desiti, recimo, u Zapadno-hercegovačkom kantonu da nema nijednog Bošnjaka kantonalnoj skupštini. Kako će on biti izabran? Ustavni sud je donio odluku da on mora biti prvo izabran na izborima.

Ako nije izabran ne može se tražiti na ulic ili u dubini lista jer nije prošao na izborima. Ustavni sud je donio ispravnu odluku, to je usaglašeno sa Dejtonskim ustavom BiH u kome piše da izbori moraju biti demokratski i po zakonu.

Dakle, Šmit hoće tu odluku implementirati, hoće da se ona ugradi u Izborni zakon. Istina oko toga je da HDZ i SDA koji imaju većinu u Federalnom parlamentu nisu to stavili na dnevni red godinama i spriječili su promjenu Izbornog zakona.

Nisu to uradili a u javnosti vode kampanju na tome. Šmit je rekao da će svojom odlukom to riješiti. Sve drugo iz Ljubićeve predstavke Ustavni sud je odbacio. Šmit hoće da provede odluku našeg Ustavnog suda i želi deblokirati federalne organe vlasti. Kome to smeta? Svaki građanin ove zemlje to će pozdraviti.

 *Ako HDZ pristane recimo da se imenuju sudije Ustavnog suda možda će onda tražiti zauzvrat uslugu od Šmita da im izađe u susret za promene Izbornog zakona koje bi išle njima u koristi. Postoji li takva mogućnost?

Postoji procedura oko izbora sudija Ustavnog suda, njih predsednik Federacije predlaže, usvaja parlament. Predsednik Federacije to opstruira godinama.  Visoki predstavnik može to narediti ili sam imenovati sudije Ustavnog suda. Oko toga nema pogađanja i mislim da ucjene nisu moguće.

* Transparency International (TI) je upozorio da je nametanje političkih izmena Izbornog zakona neposredno pred izbore mimo zakona i procedura. Šta se može očekivati u međuvremenu do roka koji je Šmit dao za dogovor političkih lidera? Postoji li mogućnost da građani donesu konačnu odluku putem referenduma?

 Ne mogu se upuštati u tumačenje mišljenja TI. Oni samo time demonstriraju da ne znaju Dejtonski sporazum. Visoki predstavnik je  iznad našeg pravosuđa, nek pročitaju Aneks 10. Dejtonskog ustava pa će vidjeti.

Ne polaže on izvještaje nikome ovdje, on ih polaže Ujedinjenim nacijama, Vijeću sigurnosti, tamo on polaže račun o svome radu. Istina, nije preporučljivo u izbornom procesu mijenjati  zakon, pa to smo mu i mi rekli.

On samo želi donijeti odluke koje će onemogućiti blokadu izbornih rezultata I potpuno u pravu što je sada donio ove izmjene i što je omogućio CIK-u kontrolu izbornog procesa i sankcioniranje onih koji krše pravila.

Ovdje 25 godina imamo krađu na izborima i to otvorenu krađu, od lažnih biračkih spiskova do netačnog prebrojavanja, glasanja za druge, i to je poznata stvar.

Ovdje se ne ukrade malo glasova, ovdje oni koji imaju u svojim rukama izborni proces, oni koji izborna mjesta drže pod kontrolom na lokalnoj razini, oni na desetine i desetine hiljada glasova ukradu na raznei načine.

Treba pozdraviti da je čovjek omogućio da se barem malo to suzbije. To je teško jer su se mehanizmi godinama uhodali.

 *Elektronsko glasanje recimo nije uvedeno.

Šmit je na vrijeme tražio elektrionsko glasanje, čak su i neke  opozicione stranke to tražile.

Vladajuće stranke nisu dozvolile da se uvede elektronsko glasanje, oni nisu to dozvolili, pa čak nisu ni dali pare za izbore. Htjeli su unaprijed blokirati izborni proces, možete misliti šta će raditi posle izbora ako ne prođu onako kako bi željeli ili ako ne ukradu onoliko koliko su mislili ukrasti.

*Šta možemo očekivati dalje, koje odluke Šmita?

 Sad mi možemo nagađati, on je donio odluku kakvu je donio i ona je dobra, ona će poboljšati barem malo transparentnost izbornog procesa. Mnogo je važnija njegova odluka da odgodi sadržajne izmene Izbornog zakona.

On je dao vremena političkim strankama da se dogovore oko toga, ako ne, on će donijeti odluku. Ja mislim da je on dao vremena sebi a ne njima. Jer on zna da se oni ne mogu dogovoriti, godinama to ne uspijevaju.

Pa bili su pregovori u Neumu, svi su učestvovali u tome. Ne mogu se oni nikad dogovoriti, on mora nametnuti riješenja. Njemu treba vremena za  konsultacije sa međunarodnim institucijama koje stoji iza njega i mislim da će on u ovom roku dogovoriti ono što će proglasiti i neće nikoga od njih pitati. Oni mu mogu doći samo sa svađama i ratno-huškačkom retorikom koja je već počela.  To će im biti izborna kampanja.

*Pomenuo je Šmit u svom izlaganju Šarl Mišela da će sa njim razgovarati. Da li to prebacuje delom lopticu na njega u kontekstu nedavno potpisanog sporazuma većine lidera BiH sa Mišelom u Briselu?

Ne znam da li je on prebacio loptu na Mišela ali očito su postojali pritisci prema njemu i iz EU i iz Hrvatske, pa su se onda uključili i domaći.

On je dao do znanja da nije tome podlegao. Važan rezulat njegove odluke je to što je njome stavio u zagradu politiku zvanične Hrvatske i što je istjerao na čist prostor nacionalističku politiku SDA i njenog lidera. Važan dio međunarodne zajednice koja je prisutna u BiH već je to stavila u fokus.

Ta se politika neće više moći zaogrnuti lažnim građanskim plaštom.

*Ipak, zvuči neverovatno da  Šmit nije podlegao pritiscima. I Bundestag je jednoglasno bio protiv, mnogi nemački i drugi međunarodni zvaničnici su upozoravali protiv ovakvih političkih izmena izbornog zakona. 

Nije pitanje da li mi nekom vjerujemo ili ne. Odluku koju je donio je konkretna i evo je tu. Sada su je svi podržali. Tako će biti i sa sljedećim odlukama koje će donijeti.

*Hoće li sledeću odluku doneti pre ili posle izbora?

Ipak mislim da će on prije izbora donijeti odluke kojima će deblokirati Federaciju, odnosno onemogućiti blokadu implementacije izbora.

*Šmit je kazao da je na njega jak i pozitivan utisak ostavilo civilno društvo. Čini se, da kako se situacija politički zaoštrava, taj demokratski potencijal postaje vidljiviji i da BiH, za razliku od Srbije, ima tog potencijala?

Ovdje su potencijali u nevladinom sektoru, u građanskim inicijativama, mnogo veći nego u političkim strankama koje vode računa samo o svojim parcijalnim interesima, njih država ne interesuje mnogo iako oni to pričaju, to je samo demagogija i populizam.

Ovdje su građani zainteresirani za svoju sudbinu jer oni trpe ovu vlast već 30 godina i dodijalo im je. Sreća je da su građani organizirani u svoje organizacije i njihovi predstavnici imaju mogućnost uticati i na Visokog predstavnika i na politiku općenito. I što je najvažnije Šmit sa njima razgovara. Evo samo naša grupacija broji nekih 40 subjekata iz političkog i nevladinog sektora.

Ovu našu Deklaraciju koju smo podnijeli kao Platformu za promjenu ustava direktno je potpisalo 60.000 ljudi a sa ovim ostalima koji je podržavaju sa cijelim nevladinim sektorom i političkim sektorom i sa njihovim pristalicama i članovima koje oni broje to je oko 400.000  građana.

To je moć. Šmit nas je svaki put zvao na razgovore i on to poštuje i uvažava.

Ivana Šundić-Mihovilović (Danas)